izjavljujem da sam upoznat s rizikom i stanjem u IRAKU te da svojevoljno i na svoju odgovornost prihvaćam rizik za vlastiti život i invaliditet.
Stavit ću svoj život na kocku za 2000 soma evra , ostaviti kosti u pustinji jebene zemlje , ostaviti ženu i djecu bez oca i muža , majku i oca bez sina , ići ću tamo gdje su i Ameri rekli da nejdu , jer ja sam Hrvat , vozač kamiona , i ne bojim se nikoga .
Moj gazda je pošten čovjek . On mi uredno plača socijalno , i zdravstveno , prijavio me doduše na minimalac , a ostalo dobivam u kešu , ali kaže čovjek , puno bi mi poreza uzeli .
Zato ja njega volim . On brine za moj džep .
Kaže mi da vozim , i da ne pitam , da je sve sređeno , i da država za mene brine .
Oni u Ministarstvu prometa svako naše prezime na zidu drže , uokvireno , podcrtno žutim , i misle na nas , uvijek , i dok spavaju.
Znaju oni nas vozače . Ako treba vozit ćemo i 24 sata .
Pa nek nas ubiju , nek nas muče , nek nas trpaju u zatvor , al roba mora doći na odredište .
Nema veze što nemam zaštitu , pa neće baš moj kamion pogoditi onaj smješni tip umotan u stolnjak .
A za dvije tisučice evra , bože , moja familija dobrih 30 dana neće bit gladna , i režije će platit .
Možda budem i na teveu , prepoznat će me prijatelji , rodbina , reći će " Eno našeg NN-a , jel živ, majke ti ?!"
A ja ću im se poslije javit mobitelom i reć : " Ma izvuko sam glavu ovaj put , pa ću i sljedeći .
Čuva Bog Hrvate!"
Post je objavljen 29.10.2004. u 16:42 sati.