18.10.2004., ponedjeljak
PLEMENSKO OKUPLJANJE
 Nedjelja bi trebala bit dan odmora . Bi trebala.....al uvijek ispadne da nedjelju svi koriste kako bi posjetili svoju rodbinu , po mogučnosti , za ručak . Tak su moji mamek i tatek , inače penzići , odlučili svatit do nas , u nedjelju . Nisu mogli u subotu , jer im to nije pasalo . Dobro , ženica je pregrizla jezik , zasukala rukave i krenula na popis špeceraja . Doma nema niš , obično moji terminatori od djece sve poglođu , a i ja sam tu negdje , sveprisutan u frižideru . Mene zapadne uloga logističara . Ceker u ruke i pravac plac .Borba sa Zelenom mafijom . Svi su u dogovoru , cijene su im nivelirane ko po špagi , valjda one koji prodaju jeftinije , prebiju s bejzbol palicama još rano ujutro . Kad sam se natrpo ko mazga , došlepal sam doma pol placa i istovaril na pod od kuhinje . " Ne tuuuuuuu!!!!!!" viće žena , " Pod sam opralaaaaaaaa!!!!" Pa , jebi ga , otkud sam ja to mogel znati . " Znaš da mora bit sve čisto ! Tvoja majka jedva čeka da mi pronađe neku falingu kak bi me mogla kritizirati...!!!" I to je istina . Vole se ko pas i mačka , pa čak i gore od toga . Klinci s krpama u rukama brišu prašinu . Kinfa je u oblaku , pljuje i onak u afektu , čvrga sestru . " Tata , Hrco me tučeeeeeee"... "Lupi i ti njega ....¨" odgovaram , onak u prolazu s cekerima prema lodji . Mala doslovno shvaća , i vrača , nogom u koljenicu . Uletava ženica : " Pa ti nisi normalan , djeca se tuku , a ti ništa !!!!!" "Kaj , ništa , ko se tuće ? " "Sve ja moram raditi u ovoj kući ! Onda poslije mene zovu Vješticom!" zakljući , kao i obično , moja ženica . Nakon čiščenja stana , kuhanja ručka , pripremanja stola i svih mogučih predradnji , spremno čekamo da se starci pojave . Zvono zvoni . Na vratima šogor i njegovo troje djece , i žena . " Mi malo svratili . Kaj fino miriši ? " Normalno , smjestiše se za stol , uz obrazloženje da su išli malo do King Crossa , pa svratili usput do nas . Nisu nas dugo vidli . Zvono zvoni . " Di su moji unuci , bok sine , kak fino miriši....." uletavaju moji starci . Pozdravljanje kriš-kraš , svak sa svakim . Svi sjedaju za stol. Žena broji šnicle , nekak joj se čini malo , koluta očima , vadi pričuvne količine hrane , od jučer . " Ovo bum samo podgrijala , valjda bu dosta ..." šapće mi u prolazu . " Pa , kak posel ? " pita stari , " Jel kaj veča plaća ? Mi , penzići , se više ničem nemremo nadati...sve manje i manje love za nas....a režije sve veće , klopa sve skuplja , nemre se živit....." Jasno da mu nisam moral odgovorit jer je to uobičajeni monolog . Stara se odmah nadovezuje kak je u Jugi bilo ljepše , da su imali furt novaca , da su išli svaku nedjelju van na ručak , i obavezno mora pohvaliti Titu kak je on bil pravi čovjek i predsjednik . Šogi se , normalno , ne slaže s tim , ni sa HDZ om ni sa SDP om , on se inaće ne slaže ni sa čim . On bi najrađe osnoval vlastitu stranku , a i onda se ne bi slagal s njom , jer je takvi kakav je . Njemu reći crno , on bu dokazival da je bijelo , i obrnuto . Ručak je na stolu , prekidaju se rasprave , sve fino miriši pa kreću hvalospijevi mojoj ženici . Stara kontrolira kolko stari trpa u tanjur , lupa ga po prstima , i opravdava se da tatek doma tak ne jede puno . " Pa kad mi niš ne kuhaš..." mumlja stari , s pol šnicla u zubima . " Joj , kak lažeš ......." uzdahne stara . A znamo da je tak . Ona drži dijetu pa je i stari skup s njom , na prisilnoj . Klinci su najbrži . Sve potrpaju u sebe , isperu s Kolom , i nestaju u sobi . Bar je mir , kad su na hrpi . Poslije ručka , cigaretica i kava . Ne moram ni spomenut da mi ženica ne stigne pošteno ni pojest , jer non stop skaće ko kakva room service . Ja joj sugeriram da se sjedne , al samo kaj ne dobim batina . Sve je to zbog moje stare . Ima maniju od nje . Normalno , kad su se svi fino najeli , sad im se prispavalo . Teme svakidašnje su iscrpljene , a kaj da im pričamo kad smo non stop na poslu . Starci ionak samo pljuju po državi , a šogi je na bolovanju i priča o bolesti i doktorima , i pljuje po zdravstvu . Klinci su se prvi raspršili , veći u grad , manji pred zgradu . Kak se kavica popila , polako se društvo počelo dizati . " E , pa sad bi mi mogli polako domeka ....." veli stara . Šogi se ponudi da ih otpela , jer mu je usput . Normalno da su pristali . Svi su pohvalili ručak , pozdravili se i odlepršali s onim poznatim : Čujemo se . Ženica i ja ostadosmo sami , onak u dnevnom boravku , ko pokisli , gledeć oko sebe hrpu suđa , nepojedene hrane , flaša pijače , čaša , mrva po podu , pepeljare pune opušaka i zaflekani stoljnjak - koji bijaše bijeli . " To ni Venish ne očisti...." promrmljala je ženica . I tak , dok smo mi to sve vratili na staro , oprali suđe , pospremili , već je bilo 8 sati navečer . Sjedili smo na kauču , onak strgani i buljili u televizor . Ženica progovori : " Ak me neko sutra na poslu pita Jesam li se odmorila , razbila bum mu pičku ! " Je , ima prav . Nedjelja bi trebala bit dan za odmor . |