
Nedjelja bi trebala bit dan odmora . Bi trebala.....al uvijek ispadne da nedjelju svi koriste kako bi posjetili svoju rodbinu , po mogučnosti , za ručak . Tak su moji mamek i tatek , inače penzići , odlučili svatit do nas , u nedjelju .
Nisu mogli u subotu , jer im to nije pasalo .
Dobro , ženica je pregrizla jezik , zasukala rukave i krenula na popis špeceraja . Doma nema niš , obično moji terminatori od djece sve poglođu , a i ja sam tu negdje , sveprisutan u frižideru .
Mene zapadne uloga logističara .
Ceker u ruke i pravac plac .Borba sa Zelenom mafijom . Svi su u dogovoru , cijene su im nivelirane ko po špagi , valjda one koji prodaju jeftinije , prebiju s bejzbol palicama još rano ujutro .
Kad sam se natrpo ko mazga , došlepal sam doma pol placa i istovaril na pod od kuhinje .
" Ne tuuuuuuu!!!!!!" viće žena , " Pod sam opralaaaaaaaa!!!!"
Pa , jebi ga , otkud sam ja to mogel znati .
" Znaš da mora bit sve čisto ! Tvoja majka jedva čeka da mi pronađe neku falingu kak bi me mogla kritizirati...!!!"
I to je istina . Vole se ko pas i mačka , pa čak i gore od toga .
Klinci s krpama u rukama brišu prašinu . Kinfa je u oblaku , pljuje i onak u afektu , čvrga sestru .
" Tata , Hrco me tučeeeeeee"...
"Lupi i ti njega ....¨" odgovaram , onak u prolazu s cekerima prema lodji . Mala doslovno shvaća , i vrača , nogom u koljenicu .
Uletava ženica : " Pa ti nisi normalan , djeca se tuku , a ti ništa !!!!!"
"Kaj , ništa , ko se tuće ? "
"Sve ja moram raditi u ovoj kući ! Onda poslije mene zovu Vješticom!"
zakljući , kao i obično , moja ženica .
Nakon čiščenja stana , kuhanja ručka , pripremanja stola i svih mogučih predradnji , spremno čekamo da se starci pojave .
Zvono zvoni .
Na vratima šogor i njegovo troje djece , i žena .
" Mi malo svratili . Kaj fino miriši ? "
Normalno , smjestiše se za stol , uz obrazloženje da su išli malo do King Crossa , pa svratili usput do nas . Nisu nas dugo vidli .
Zvono zvoni .
" Di su moji unuci , bok sine , kak fino miriši....." uletavaju moji starci .
Pozdravljanje kriš-kraš , svak sa svakim . Svi sjedaju za stol.
Žena broji šnicle , nekak joj se čini malo , koluta očima , vadi pričuvne količine hrane , od jučer .
" Ovo bum samo podgrijala , valjda bu dosta ..." šapće mi u prolazu .
" Pa , kak posel ? " pita stari , " Jel kaj veča plaća ? Mi , penzići , se više ničem nemremo nadati...sve manje i manje love za nas....a režije sve veće , klopa sve skuplja , nemre se živit....."
Jasno da mu nisam moral odgovorit jer je to uobičajeni monolog .
Stara se odmah nadovezuje kak je u Jugi bilo ljepše , da su imali furt novaca , da su išli svaku nedjelju van na ručak , i obavezno mora pohvaliti Titu kak je on bil pravi čovjek i predsjednik .
Šogi se , normalno , ne slaže s tim , ni sa HDZ om ni sa SDP om , on se inaće ne slaže ni sa čim . On bi najrađe osnoval vlastitu stranku , a i onda se ne bi slagal s njom , jer je takvi kakav je .
Njemu reći crno , on bu dokazival da je bijelo , i obrnuto .
Ručak je na stolu , prekidaju se rasprave , sve fino miriši pa kreću hvalospijevi mojoj ženici .
Stara kontrolira kolko stari trpa u tanjur , lupa ga po prstima , i opravdava se da tatek doma tak ne jede puno .
" Pa kad mi niš ne kuhaš..." mumlja stari , s pol šnicla u zubima .
" Joj , kak lažeš ......." uzdahne stara . A znamo da je tak . Ona drži dijetu pa je i stari skup s njom , na prisilnoj .
Klinci su najbrži . Sve potrpaju u sebe , isperu s Kolom , i nestaju u sobi . Bar je mir , kad su na hrpi .
Poslije ručka , cigaretica i kava . Ne moram ni spomenut da mi ženica ne stigne pošteno ni pojest , jer non stop skaće ko kakva room service . Ja joj sugeriram da se sjedne , al samo kaj ne dobim batina . Sve je to zbog moje stare . Ima maniju od nje .
Normalno , kad su se svi fino najeli , sad im se prispavalo . Teme svakidašnje su iscrpljene , a kaj da im pričamo kad smo non stop na poslu . Starci ionak samo pljuju po državi , a šogi je na bolovanju i priča o bolesti i doktorima , i pljuje po zdravstvu .
Klinci su se prvi raspršili , veći u grad , manji pred zgradu .
Kak se kavica popila , polako se društvo počelo dizati .
" E , pa sad bi mi mogli polako domeka ....." veli stara . Šogi se ponudi da ih otpela , jer mu je usput . Normalno da su pristali .
Svi su pohvalili ručak , pozdravili se i odlepršali s onim poznatim : Čujemo se .
Ženica i ja ostadosmo sami , onak u dnevnom boravku , ko pokisli , gledeć oko sebe hrpu suđa , nepojedene hrane , flaša pijače , čaša , mrva po podu , pepeljare pune opušaka i zaflekani stoljnjak - koji bijaše bijeli .
" To ni Venish ne očisti...." promrmljala je ženica .
I tak , dok smo mi to sve vratili na staro , oprali suđe , pospremili , već je bilo 8 sati navečer . Sjedili smo na kauču , onak strgani i buljili u televizor . Ženica progovori :
" Ak me neko sutra na poslu pita Jesam li se odmorila , razbila bum mu pičku ! "
Je , ima prav . Nedjelja bi trebala bit dan za odmor .
Post je objavljen 18.10.2004. u 14:26 sati.