SPLITSKI FESTIVAL Ujutro na probi: Sve naravno počinje u "Bobisu" na Prokurativama... Žare: "Ne znam šta bi popio..." Bego: "Oćemo trgnit šta kratko, ili bi pivo, vino...?" Žare: "Ne smijem ništa, čak ni kavu. Tiltat će me." Bego: "A je, ti ono skupljaš infarkte. Koliki ti je skor?" Žare: "Ne znam... čekaj, negdje sam zapisao... jebiga, jesmo lipo popili u životu, ali svršija je kurbin pir." Bego: "Nismo znali rasporedit. Znaš, isto je taj alkoholizam malo podcijenjen." Žare: "Kako?" Bego: " Ne spavaš po cijele noći, moraš trpit mamurluke, strada ti jetra... naporno je to." Žare: "I košta za popizdit." Bego: "I ne samo u novcu. Nemaš vremena za obitelj i prijatelje pa ti strada i privatni i društveni život, narušiš zdravlje, sjebeš sav novac, izgubiš i posao..." Žare: "I nakon toliko truda i zalaganja nitko ti ne kaže ni bravo ni hvala!" Ilija: "Otkrio sam smisao života!" Bego: "Ma nemoj. A koji?" Ilija: "Otkrio sam doručak. Jutros sam umjesto da odmah popijem kavu i zapalim duvan, najprije dobro doručkovao. Sada uviđam da vrijedi i poslušati savjete starijih, a ne ih samo davati mlađima." Žare: "Aha, znači zato izgledaš kao da si živ." Ilija: "I ne samo to, pun sam snage. Sad mogu šta hoću." Bego: "Šta, na primjer?" Ilija: "Evo, sad bih mogao ići na janjetinu." Ovdje se rade akreditacije, a ovdje... tko zna što je ovdje, nekakva bezrazložna gužva... Bego: "Trebamo se slikati za akreditacije." Žare: "A je, baš smo krasni za slikanje! I to još ovako rano, nije ni jedanaest." Bego: "Šinjorina, imate li Photo Shop? Mi bismo htjeli nalikovati na ljude, ako je ikako moguće." Orkestar slaže note... Maestro govori redoslijed pjesama, a orkestar slaže. Begi je svakom pjesmom hrpa nesloženih nota na pultu sve manja, a složenih sve veća. Bego uzima zadnje note: "Kako ide dalje, sve brže i brže nađem pjesmu, mora biti da sam uhvatio ruku. Evo, ovu zadnju sam odmah našao." Na prvoj gitari je Mlađo, a na drugoj Ilija. Bego: "Ilija, na notama ti piše: druga gitara." Ilija: "E, pa šta?" Bego: "Pa onda ostavi tu gitaru i uzmi drugu!" Banov: "Slijedeća pjesma se zove..." Žare: "Maestro, koji je to broj?" Banov: "Broj deset." Žare: "A koja večer?" Banov: "Druga." Žare: "Kako ću to zapisati?" Banov: "Zapiši deset kroz dva, ili dva kroz deset. Kako hoćeš." Žare: "Je li deset kroz dva ili dva kroz deset?" Banov: "Rekao sam, kako god hoćeš." Bego: "Maestro, kolega Žare želi ukazati na to da nije svejedno da li mu je broj pjesme u brojniku, a broj večeri u nazivniku ili obrnuto, zato što mu je onda vrijednost razlomka raličita." Bego na radnom mjestu... ovako to izgleda s bine Oko četiri i pol ujutro... Cvitanović: "Izdržite samo još malo, imamo još samo jednu pjesmu." Orkestar: "Dajte nam malo svjetla, ne vidimo note." Tehničar: "Majstor rasvjete bi otišao, pada s nogu... Bego: "Neka ide, za petnaest minuta će ionako svanuti..." Ilija: "Ne znam da li bih nosio gitaru doma ili je ostavio ovdje." Bego: "Kako god hoćeš." Ilija: "Hoćeš li ti nositi gitaru ili ćeš je ostaviti?" Bego: "Hoću." Ilija: "Šta? Nosit ćeš je?" Bego: "Neću. Ostavit ću je ovdje." Ilija: "Misliš da je sigurno?" Bego: "Ne znam. Ali znam da ako je ostavim ovdje, onda je ne moram nositi." Bego ode spavati i ostavi Iliju da razmišlja... (nastavit će se) |