|
SPLITSKI FESTIVAL Ujutro na probi: ![]() Sve naravno počinje u "Bobisu" na Prokurativama... Žare: "Ne znam šta bi popio..." Bego: "Oćemo trgnit šta kratko, ili bi pivo, vino...?" Žare: "Ne smijem ništa, čak ni kavu. Tiltat će me." Bego: "A je, ti ono skupljaš infarkte. Koliki ti je skor?" Žare: "Ne znam... čekaj, negdje sam zapisao... jebiga, jesmo lipo popili u životu, ali svršija je kurbin pir." Bego: "Nismo znali rasporedit. Znaš, isto je taj alkoholizam malo podcijenjen." Žare: "Kako?" Bego: " Ne spavaš po cijele noći, moraš trpit mamurluke, strada ti jetra... naporno je to." Žare: "I košta za popizdit." Bego: "I ne samo u novcu. Nemaš vremena za obitelj i prijatelje pa ti strada i privatni i društveni život, narušiš zdravlje, sjebeš sav novac, izgubiš i posao..." Žare: "I nakon toliko truda i zalaganja nitko ti ne kaže ni bravo ni hvala!" Ilija: "Otkrio sam smisao života!" Bego: "Ma nemoj. A koji?" Ilija: "Otkrio sam doručak. Jutros sam umjesto da odmah popijem kavu i zapalim duvan, najprije dobro doručkovao. Sada uviđam da vrijedi i poslušati savjete starijih, a ne ih samo davati mlađima." Žare: "Aha, znači zato izgledaš kao da si živ." Ilija: "I ne samo to, pun sam snage. Sad mogu šta hoću." Bego: "Šta, na primjer?" Ilija: "Evo, sad bih mogao ići na janjetinu." Ovdje se rade akreditacije, a ovdje... tko zna što je ovdje, nekakva bezrazložna gužva... Bego: "Trebamo se slikati za akreditacije." Žare: "A je, baš smo krasni za slikanje! I to još ovako rano, nije ni jedanaest." Bego: "Šinjorina, imate li Photo Shop? Mi bismo htjeli nalikovati na ljude, ako je ikako moguće." Orkestar slaže note... Maestro govori redoslijed pjesama, a orkestar slaže. Begi je svakom pjesmom hrpa nesloženih nota na pultu sve manja, a složenih sve veća. Bego uzima zadnje note: "Kako ide dalje, sve brže i brže nađem pjesmu, mora biti da sam uhvatio ruku. Evo, ovu zadnju sam odmah našao." Na prvoj gitari je Mlađo, a na drugoj Ilija. Bego: "Ilija, na notama ti piše: druga gitara." Ilija: "E, pa šta?" Bego: "Pa onda ostavi tu gitaru i uzmi drugu!" Banov: "Slijedeća pjesma se zove..." Žare: "Maestro, koji je to broj?" Banov: "Broj deset." Žare: "A koja večer?" Banov: "Druga." Žare: "Kako ću to zapisati?" Banov: "Zapiši deset kroz dva, ili dva kroz deset. Kako hoćeš." Žare: "Je li deset kroz dva ili dva kroz deset?" Banov: "Rekao sam, kako god hoćeš." Bego: "Maestro, kolega Žare želi ukazati na to da nije svejedno da li mu je broj pjesme u brojniku, a broj večeri u nazivniku ili obrnuto, zato što mu je onda vrijednost razlomka raličita." ![]() Bego na radnom mjestu... ovako to izgleda s bine Oko četiri i pol ujutro... Cvitanović: "Izdržite samo još malo, imamo još samo jednu pjesmu." Orkestar: "Dajte nam malo svjetla, ne vidimo note." Tehničar: "Majstor rasvjete bi otišao, pada s nogu... Bego: "Neka ide, za petnaest minuta će ionako svanuti..." Ilija: "Ne znam da li bih nosio gitaru doma ili je ostavio ovdje." Bego: "Kako god hoćeš." Ilija: "Hoćeš li ti nositi gitaru ili ćeš je ostaviti?" Bego: "Hoću." Ilija: "Šta? Nosit ćeš je?" Bego: "Neću. Ostavit ću je ovdje." Ilija: "Misliš da je sigurno?" Bego: "Ne znam. Ali znam da ako je ostavim ovdje, onda je ne moram nositi." Bego ode spavati i ostavi Iliju da razmišlja... (nastavit će se) |


















































































































Kotarac www.charliex.co.uk


































alkion
anchi
bezopasna
big blue
borgman's cube
brod u boci
cordelia
čovjek-vadičep
dalmata
damir ercegović
death of a planet
destination ???
dida
džemperka
elyca vještica
euro smijeh
ex pataren
galijanus
gordan
hard rock
harlekina
i.m.
ima jedan svijet
inspektor clouseau
irida
kabulske priče
kalumela
kenguur
kinky kolumnistica
koraljka
kvadar
latte macchiato
limunada
ludlud
mare prekobrojna
marin jurjević
mikke musse
minimaxine
naravno luda
nihonkichigai
osmijeh...
pajo pakšu
peace&love
peškafonda
pile pilence
ribafish
rock anthology
sagittarius
samo tvoja Lucija
simona
staklena dama
suncokreta2
symphony
šima
trillian
umorno oko
wish master
