Nenad Bego - begizmi

BEGIZMI 96.

Mostar, 19. 11. 2008

ZAUVIJEK PRIJATELJI

Sedamnaestog zove Joško Banov na mobitel: "Jesi li slobodan devetnaestog?"
Bego: "Jesam."
Banov: "Idemo u Mostar."
(klik!)

Osamnaestog opet zove Banov: "Idemo večeras."
Bego: "Kad?"
Banov: "Ne znam, zvat će te Nike."
Bego: "Zašto večeras?"
Banov: "Da sutra budemo odmorni."
(klik!)

Oko 19:00 zove Nike: "Budi spreman u 20:30."
Bego: "OK."

Oko 22:00 zove Nike: "Dolazim po tebe u 22:30."
Bego: "OK."

U 22:30 dolazi Nike s kombijem i pomaže Begi utovariti njegovu opremu. Unutra su već Žare Siriščević, Ilija Utrobičić, Mate Anić i Toni Banov, Joškov sin.
Bego: "Evala ekipa!"
Svi: "E, Bego."
Bego: "Zašto idemo u Mostar?"
Žare: "Kako zašto? Pa imamo koncert."
Bego: "Koncert? Joško mi ništa nije rekao. Sva sreća da sam pametan pa sam uzeo gitaru i pojačalo, onako za svaki slučaj."
Žare: "Glupane! Šta misliš da te zove na izlet?"
Bego: "Ajde Žare, ne zajebaji! Lipo mi reci, tko ga je ovo zajebao pa je mene morao zvati?"

Zadnji kojega kombi kupi je Nenad Šiškov.
Šiškov ugleda Begu: "Da sam znao da idu i pederi, ja ne bih išao."
Bego: "Onda odustani sada. Bit će više mjesta u kombiju."

Šiškov: "U pičku materinu, boli me zub, pogledaj me kako sam natekao."
Bego: "Stvarno? Mislio sam da si to prirodno deformiran."

Šiškov: "Više me ne boli zub, sad me boli kost."
Bego: "Onda ostavi zub, a izvadi kost."
Šiškov: "Ovo nije ništa kako je bilo ovih dana. Bio sam sav natečen i uopće nisam mogao govoriti."
Žare: "Bolje je bilo dok nije mogao govoriti, obraćao se samo sa 'da', 'ne' i 'jebi ga'."

Šiškov: "Kome je pametnome palo na pamet da krenemo u Mostar kasno navečer?"
Žare: "Ajde pogodi."
Bego: "Mogu li ja? Je li našem prijatelju Banovu?"
Žare: "A nego kome."
Bego: "To ti je njemu jadnome od živaca. On je nas poslao, pa je sad miran."
Šiškov. "Jesmo li se mogli fino naspavati, pa krenuti sutra ranije ujutro?"
Žare: "Ali onda bi sutra na probu došli umorni od puta."
Bego: "Je, a ovako ćemo doći umorni i nenaspavani, što je značajna razlika."

Šiškov: "Znam zašto putujemo noću."
Bego: "Zašto?"
Šiškov: "Noću je hladnije, a po hladnoći se materijali skupljaju pa je cesta kraća."
Ilija: "Aha, to nam je znači uvalio Nike da bi uštedio dvadesetak kilometara."
Bego: "Ja sam čak čuo da ovdje zna biti toliko hladno da se površina zemlje zategne pa se planine izravnaju."

Šiškov: "A di je Mate nestao?"
Bego: "Evo ga ispod jaketa, gleda glavu iznutra."
Žare: "Hahaha, da gleda glavu iznutra!"
Bego: "E, kad neko spava pa mu podigneš kapke, vidiš samo bijelo. Znači da mu oči gledaju u glavu."
Šiškov: "Bogami će se nagledati! Da šeta dva dana ne bi obišao toliku glavinu."
Bego: "A kako drugačije objasniti snove? Gledaš sebi u sadržaj glave."

Malo po malo, cijeli kombi tone u saržaj glave.
Bego: "Nike, je li spavaš?"
Nike: "Ne spavam. Vozim."
Bego: "Ovdje ti je cesta ravna, pa možeš i ti malo ubit oko. Samo navij budilicu na prije okuke."

Kombi dolazi u Mostar u dva ujutro. Nigdje žive duše.
Nike: "Eto nas."
Bego: "Ma bravo. I šta sad?"
Nike: "Nazvat ću organizatore, imamo neki hotel."
Nike zove i zove. Ništa. Konačno, nakon pola sata netko se javi i kaže da će poslati nekoga. Nakon još pola sata dolazi neki auto. Izlazi pospan čovjek i baulja preko ceste.
Pospan čovjek prilazi kombiju: "Banov?"
Nike: "Je."
Ilija: "Dobro nije pitao, a gdje vam je Marjan."
Pospan čovjek: "Hoćete li vi voziti za mnom ili..." ...i tu zastane, jer nije znao što ide iza 'ili'.
Bego: "Ne, vi vozite tamo gdje mi moramo ići, a mi ćemo ići tamo gdje je nas volja."

Još pola sata vožnje za pospanim čovjekom koji je nesuvislo ubrzavao i usporavao, te nasumično palio i gasio žmigavce, što lijeve, što desne...
Nike: "Odmah se vidi da čovjek točno zna kamo ide."
Šiškov: "To mu je taktika da zavara neprijatelja."
Žare: "Jebate, gdje nas vodi? Izišli smo iz Mostara prije dvadeset minuta."
Šiškov: "Vodi nas u zamku."
Ilija: "Najebali smo."
Nike: "Usred smo ničega. I to usred noći."
Bego: "Mene iskrcaj ovdje. Ja odustajem."

Napokon, pospani čovjek zaustavlja auto ispred hotela usred ničega. A hotel mrak! Više zvjezdica nego gostiju.
Bego: "Jebate, koji twylight zone."
Mate: "Hoćemo li ti i ja u sobu?"
Bego: "Može. Ako mi ga zabiješ dok spavam, molim te samo bez pederluka."
Šiškov: "Kako ti ga može zabit bez pederluka?"
Bego: "To ti je kad ga zabije samo u svrhu masiranja prostate. Znaš ono, ko u teretani kad se muškarci međusobno masiraju. Obična macho sranja, nema tu zla."

Soba vrhunska. Jacuzzi, mini-bar, satelitska... Mate pali porniće, tri crnca deru plavušu ko prasicu.
Mate: "Hehehe, šta kažeš Bego, a?"
Bego: "Ma prekrasna je, pravi anđeo. Zaljubio sam se."

Bego edukativno djeluje na omladinu.
Bego: "Eto vidiš Mate zašto pederluk ne valja."
Mate: "Zašto?"
Bego: "Žene imaju širi asortiman rupa."

Ujutro, Bego silazi na doručak.
Šiškov: "A di je Mate?"
Bego: "Ostao je u sobi. Kaže da još nije gladan."
Šiškov: "Kako još nije gladan? On je uvijek gladan."
Bego: "Pa vjerojatno mu je bilo neugodno drkati ispred mene."

Jadni Mate nadoknađuje izgubljene bjelančevine, a zli Šiškov ga podjebava.

Bego: "Kad su nam probe?"
Nike: "Joško je rekao u deset."
Bego: "To je sad, prije pola sata."
Ilija: "A kad će doći Banov?"
Žare: "Rekao je da će on i Magud krenuti u šest."
Šiškov: "Nema jebene šanse da se Banov digne prije jedanaest."
Ilija: "I dok dođe do Mostara... probe bi mogle biti oko pet."
Šiškov: "A još Magud ima takvu karmu da ga svakih pet metara zaustavlja policija."
Žare mudro šuti, ne želi se zamjerit.
Bego: "Zna li itko šta sviramo?"
Ilija: "Nemam pojma."
Šiškov: "Pratimo neke pjevače."
Bego: "Koje?"
Šiškov: "Ne znam, rekao je Banov da će donijeti note."
Uto ulaze Joško Banov, Mladen Magud i Dražen Bogdanović.
Šiškov: "Ljudi, ukazao se Banov!"
Bego: "Ne vjerujem, to mora da je njegov duh. On u ovu uru ne postoji, još spava."

Pojavljuju se uvijek dostojanstveni Dražen Bogdanović i uvijek nadrkani Mladen Magud,...

...a netom ukazani maestro Banov ispija kavu i svečano uručuje note okupljenim glazbenicima.

Bego: "A šta ovo večeras sviramo?"
Banov: "Kako šta? Pa 'Zauvijek prijatelji'. Radimo to svake godine, kako to ne možeš upamtiti?"
Bego: "Valjda zato što sam u godinama kad mi se kratkoročno pamćenje snažno razvija na uštrb onog drugog."

Sretni dobitnici netom uručenih im nota: Ilija Utrobičić i vaš idol Nenad Bego (koji bolesnik! op.a.)

A dok se Ilija i Bego zajebavaju, ostali proučavaju svoje note radno i svečano u dostojanstvenoj tišini.

Banov: "Trebali bi krenuti na probu."
Šiškov: "A di je Mate?"
Bego: "Sere."
Šiškov: "Zar nije srao prije dvadeset minuta?"
Bego: "Sere opet."
Šiškov: "Šta on to ne može iskipati odjednom? Pa koliki je to kapacitet?"
Bego: "S vremena na vrijeme mora ohladiti šupak. Znaš da se kod svakog oružja cijev od pucanja usije."
Šiškov: "Šta, on sere rafalno?"
Mate izlazi iz WC-a.
Šiškov: "Ajde, brže! Idemo na probu."
Mate: "Na probu? A ručak?"
Bego: "Pa sad si bio u zahodu!"

Ilija: "Bego, slikaj me prije polaska kraj ovog znaka. Da se vidi na kojem smo značajnom mjestu bili."
Žare cijelim putem šuti. Ne želi da se njegov lik i djelo nalaze na Beginom blogu.
Bego: "Žare!"
Žare: "A?"
Bego: "Gukni nešto golube."
Žare: "Ajde ti u kurac!"

Mate na probu putuje sav posran i razdragan, a Ilija posrće pod teretom teškoga zadatka.

Bego: "Šta si ti tako razdragan?"
Mate: "Lipo sam se posra."
Bego: "Jebate, jednom ćeš se tako prosrat da će ti samo šupak ostati na vrhu gomile govana."

Dok kombi vozi kroz Mostar, svi šute. Dan otkriva da grad još nije zaliječio ratne rane.

Bego: "Sjećam se ovih zgrada od prije rata."
Ilija: "E?"
Bego: "Ne sviđa mi se kako su preuređene. Previše su prozračne."
Ilija: "Crn ti je humor."
Bego: "Da, znam. To je zato što bih više volio da ih nitko nikada nije ni dirao."
Nike: "A kako bi se neki obogatili da se nije ovako utjecalo na arhitekturu? I ne samo u ovom gradu, već diljem?"
Bego: "Diljem i bosiljem. Jebala ih takva građevinska firma!"

Na mix-pultu stari prijatelj Tonči Domazet. Postavlja se oprema i ozvuka. Potom slijede redom: tonska proba, proba s pjevačima i koncert. Eh da, i put kući. Mislite da glazbenici puno zarađuju? A ja mislim da političari i manageri puno zarađuju. Puno manje rade i imaju puno manju odgovornost.

Za to je vrijeme Nike taman uspio malo ubit oko na klaviru, kad su došli nekakvi umjetnici i počeli drkat po njemu. E, jebemti takvo djetinjstvo!

Žare: "Jedan, dva, tri, četiri, pet... šta još ide... aha, fuš mi fali."
Jacques Houdek: "Mi, mi, mi, mi, mi, mi, mi, mi, miii…"

Radojka Šverko i Valentina Fijačko: "Brzo isprobajmo ovu pjesmu, imamo još konferenciju za novinare, ručak sa sponzorima i generalnu probu..."
Bego šapće Iliji: "Jesi li čuo, oni će ručati."

Bego: "Tonči, koliko ti treba da postaviš mikrofone na sva ova sranja?"
Tonči: "Oko pola sata."
Bego: "Ilija, ajmo pit."

Za vrijeme generalne probe dolazi organizator i nešto govori Jošku Banovu.
Banov: "Ljudi, pauza od pola sata. Solisti i ja idemo na konferenciju za novinare."
Jacques Houdek: "Baš ne znaš s njima. Trebaš reći, pauza od pola sata da se vi odmorite."
Bego: "Koji su to vi?"

Nastavak generalne probe koja zalazi u svoj peti-šesti sat. Radojka Šverko se okreće orkestru.
Radojka: "Znam da ste umorni, ali vjerujte i mi smo."
Bego: "Znači, mi se dijelimo na vas i nas od kojih smo mi jednako umorni kao i vi?"

Konačno, oko šest sati poslije podne, ručak. U restoranu odvojeno sjede pjevači sa sponzorima, političarima i drugim mudonjama, a za drugim stolom glazbenici.
Bego: "Aha, sad sam shvatio podjelu na vas i nas."
Žare: "Bego. Nemoj, Bego."
Bego: "Ma nisam ja ništa rekao, nego samo govorim. Sad neke stvari shvaćam. Znaš zašto se odvojeno kaže 'pjevači i glazbenici'? Da se naglasi tko su tu bavi glazbom."
Šiškov: "Dobro to, nego gdje je Mate?"
Ilija: "Sere."

Žare: "A Magudino? Opet sviramo skupa."
Magud: "Pun mi vas je kurac!"
Bego: "Hehe, šta je nadrkan."
Magud: "Daj ne seri, razbiću te."
Bego: "Sjećaš li se Žare kad je čovjeku na autobusnoj stanici izrazbijao kućicu?"
Žare: "Je, išli smo svirat u Lisinski, a ovaj mu nije dopustio da autom dođe do busa istovarit pojačalo."
Magud: "Razbit ću vam pičku obojici. Daj Bego, opet si zapalio taj duvan!"
Bego: "Šta je? Smeta ti dim?"
Magud: "Daj, udriću te!"
Bego: "Zato si stalno i nadrkan jer više ne pušiš. Dok si pušio, ništa ti nije smetalo. Ni dim."
Magud: "Dok sam pušio, duvan mi nije smrdio. Sad kad ne pušim, smrdi mi."
Bego: "Sad još samo reci da ti i pička smrdi."
Magud: "Hoćeš reći da ja više ne jebem?"
Žare: "Alo momci, lipo se igrajte!"
Magud: "Evo ovako, da se razumijemo: stara pička mi smrdi na bakalar, a mlada mi miriše na bakalar."

Žare: "Idem se posrat."
Bego: "A jebate benda! Baš smo seronje."
Nakon dvadeset minuta…
Ilija: "Jebate, da se Žare nije utopio?"
Šiškov: "Ili mu je tvrdo govno."
Bego: "Pa sad stoji na vrhu govna s nogama u zraku."
Šiškov: "Zamisli Žaru kako sere, a govno ga diže ko auto-dizalica."

Ilija: "Nismo se baš nešto najeli."
Šiškov: "Sve je nešto ufino, a kad sve zbrojiš dobiješ kurac."
Bego: "Imamo još pola sata. Oćemo na čevape?"
Šiškov: "A di je Mate?"
Bego: "Ajde pogodi."
Ilija: "Išao je poslati fax."

Bego: "Hehe, slabo će faksirati kad sam mu ja potrošio papir."

Banov dolazi do stola gdje su glazbenici: "Ljudi, trebalo bi krenuti."
Bego kopa nos: "Znači, ništa od čevapa."
Žare: "Nije ni čudo da nas stavljaju odvojeno, pogledaj kako se ponašamo."
Bego: "Da, da, a oni su fini. Prde u maramicu."

E, a onda, nakon svih sranja, slijedi glamurozniji dio posla. Tijekom programa ne smije biti nikakvih sranja, znači da orkestar mora biti dobro posran kako neki glazbenik ne bi naglo odjurio sa scene tijekom televizijskog prijenosa. Glamour i sranje ne idu skupa. Opće je poznato da celebrity ne seru. Kao što je već na ovom blogu rečeno, oni govno odstranjuju operativnim putem.

Back-stage, mjesto gdje se izvođači iz kretena transformiraju u gospodu. Čarobno!
Šiškov: "Daj Bego, makni se, vidiš da imam posla. Taaa-tafa-tefe-taaa…"

Kad ga već priprosti puk neće, Bego među celebrityje kreće.
Bego: "Kuc-kuc, može slika?"
Jacques: "Je li to za tvoj blog? Rekla mi je Zorica Konđa za njega. Baš ću pogledati."
Bego misli: "Uf-uf, budu li to svi čitali, još ću morati početi paziti i što pišem!"

A tek ova poslastica: Mirna Berend i Oliver Mlakar, Begin idol.
Oliver Mlakar: "Dobro, a sad nas ostavite, radimo, imamo posla."
Bego misli: "Hm! Potpuno ga razumijem. I ja bih s njom bio nasamo."

Zvijezde u punom sjaju pred izlazak na stage: Valentina Fijačko i Jacques Houdek
Bego misli: "Ovako ću i ja kad narastem."

Banov: "Jeste li svi spremni? Orkestar je na bini. Pazite na ono mjesto, daću vam znak…"

Bego: "Je li teško plesati?"
Mladi plesači: "Nije, baš je lako. I zabavno."
Bego misli: "Kvragu, kako to oni znaju, a ja ne znam? Možda moja žena ima pravo kad kaže da sam glup."

Magud misli: "Da mi je znati šta je onoj budalini Begi sad u glavi."
Bego misli: "Da mi je znati sere li se sad Mati."
Mate misli: "Da mi je znati zašto su nas okrenuli prema publici, a ne prema plesačicama."

Koncert je bio fešta dobrog ukusa, a pjevači izvrsni. Mostar je to dobro priredio.

Poslije koncerta:

Žare: "Jebemti, popizdiću! Uopće nisam čuo klavir ni pjevače."
Tonči Domazet: "Vani vam je zvuk bio čista petica."
Bego: "I ja sam na tonskoj probi sve čuo izvrsno, a na koncertu skoro ništa."
Tonči Domazet: "Zato što je jedna linija monitora bila isključena. Vjerojatno su je iščupali kad su postavljali kabele za televiziju."
Žare: "Misliš li da je to bilo namjerno?"
Tonči Domazet: "Ne znam, ne bih rekao da je to neka urota."
Bego: "Kad smo već kod teorija urote, znaš li da su vanzemaljci i američka vlada…"
Žare: "Ajde Bego u kurac!"
Bego: "Jebeš monitore, slušaj, ovo je važno! Vanzemaljci imaju bazu na mjesecu, a amerikanci su s njima sklopili…"
Žare: "Popizdiću! Ubiću ga!"

Bego: "Slikajte me! Brzo me slikajte!"
Toni: "Hoću i ja! Hoću i ja!"
Bego: "Ti si još mlad, jedna ti je dosta."

Žare: "Još kad bi se ovo samo složilo…"
Bego: "Evo, pomoći ću ti, samo da se popišam."
Bego odlazi i vraća se.
Žare: "Već?"
Bego: "Mislim da ekološka udruga ima akciju 'Zapišajte naša stabla'."

Nike: "Hoćemo li krenuti? Već su mi po kombiju svi pozaspali."
Bego: "Evo, samo da podučim Matu osnovama zla i naopaka."

Naplatna kućica na izlazu od parkirališta dvorane.
Nike: "Mi smo izvođači."
Naplatni kućićar: "Pa šta ja imam s tim? Platite parkiranje."
Nike: "Organizator je rekao da je to sređeno."
Naplatni kućićar: "Nemam ja pojma, sad sam došao u smjenu. Ako ćeš izać, plati."
Šiškov: "Poslaću mu Maguda da mu razbuca i ovu kućicu!"
Bego: "Nije to onaj isti."
Šiškov: "Kako nije? Svi su oni isti."

Organizator raspreda sa kućićarem nadugačko i naširoko.
Nike: "Idemo konačno. Jesu li svi tu?"
Šiškov: "A di je Žare?"
Bego: "Evo, prvi put ne pita di je Mate."
Nike: "Žare je otišao s Banovom i Magudom da stigne prije, jer mora sutra rano na put."
Nakon pola sata vožnje, kombi prolazi kraj policijske patrole. Sa strane je parkirano Magudovo auto, a policija pregledava prtljažnik.
Bego: "Hm! Mislim da bi prije stigao pješke, nego s Magudom."

Dok kombi polako vozi prema Splitu i glazbenici pokušavaju spavati, Bego sluša nježnu smirujuću glazbu:

"RJEČKE-ČKE-ČKE-ČKE, DAJU MENI PIČKE, PIČKE…"

Ujutro u Splitu, bend se iskrcava iz kombija.
Šiškov: "Pun mi vas je kurac! Ovom putovanju nikad kraja! Ne mogu vas više vidjeti na oči!"
Bego: "Jebe te se, bitno da smo mi zauvijek prijatelji."

(nastavit će se)

- 25.11.2008. - Objede doznači! (29) - Print! - #

BEGIZMI 95.

KAKO ĆE OBIČAN MUŠKARAC SAČUVATI SVOJ BRAK

Bego je ostao duboko dirnut govorom kardinala Josipa Bozanića na početku Drugog znanstvenog simpozija crkvenih pravnika u Zagrebu, u kojem je između ostalog rekao slijedeće:
"Ženidba i obitelj nisu neka privatna stvarnost koju svatko za sebe može slobodno oblikovati."
"Čovjekova ljubav i odgovornost prema drugome, koja se preuzima sklapanjem braka, ne može biti podložna nikakvoj reviziji, mogućnosti otkaza, izvođenju pokusa, probe ili tek potpisivanju ugovora."
"Ženidba je potpuno i bezuvjetno darivanje, a to darivanje čovjeka čovjeku može biti primjereno čovjekovoj biti samo u obliku potpune i bezuvjetne ljubavi.“

Obzirom da je u Hrvatskoj stopa razvoda premašila 20%, Bego je osjetio poriv za poduzimanjem opsežne akcije za spašavanje hrvatske obitelji. Stoga je panično pozvao Joška Grgina, kao poznatog proizvođača hrvatskog ženskog podmlatka i uzornog oca, kako bi zajedničkim snagama razriješili ovaj slučaj, te tako donijeli mir i spokoj svim dušebrižnicima kojima je budućnost Hrvatske i hrvatstva u srcu.

Bego: "Halo! Halo! Joško spašavaj, stvar je hitna!"
Joško: "Ajme majko, puna mi je kuća žena, ovolika mi je glava! Koji kurac ti sad hoćeš?"
Bego: "Želim spriječiti porast stope razvoda u Hrvatskoj."
Joško: "Dobro, jesi li to poludio jutros najranije, ili si i prije uočio neke simptome?"
Bego: "Daj Joke, zar bih ja tebe zajebavao bez veze?"
Joško: "Koliko ja znam, bi!"
Bego: "Čuj, situacija je ozbiljna i zahtijeva akciju širokih razmjera."
Joško: "A zašto?"
Bego: "Obzirom da materijalistički duhovnjaci nisu polučili uspjeh, mi duhovni materijalisti moramo im pomoći, bez obzira na vjerske i kulturne razlike."
Joško: "A što su oni dosad napravili?"
Bego: "Puno. Na primjer, zabranili su crkveni razvod."
Joško: "Ha, ima tome par tisuća godina. I ne važi za javne osobe koje imaju love."
Bego (u očaju krši ruke): "Pa šta da napravimo?"
Joško: "Čuj, šta ti popovi uopće znaju o braku kad nikad nisu bili oženjeni?"
Bego: "Isto što i ja o vožnji Boeinga 797. Ne znam ni gdje je prva, ni gdje je rikverc."
Joško: "Kad je pop mijenjao djeci pelene? Kad je gledao ženu s krastavcima na licu i viklerima na glavi? Kad se ijedan pop tresao kako će platiti račune?"
Bego: "Da, i kad jebu, jebu bez obaveze. Znači, oni jadni nemaju pojma."
Joško: "Točno. Ne znaju ni šta je PDV, ni šta je PMS."
Bego: "I kako ćemo im onda pomoći da sačuvaju naše brakove?"
Joško: "Uzmimo stvar u svoje ruke."
Bego: "Misliš na drkanje?"
Joško: "Ne! Moramo poraditi na unaprijeđenju muško-ženskih odnosa. Ljudi se neće razvoditi ako su sretni u braku."
Bego: "Znači, misliš da je dovoljno da ljudi budu sretni i onda neće slijediti trendove?"
Joško: "Čuj, ovako stvari stoje: ako želiš sačuvati brak, moraš zadržati ženu."
Bego: "Kako? Milom ili silom?"
Joško: "Obzirom na ove zakone, silom ne možeš."
Bego: "Onda nema nade, jer ja drugog načina ne vidim."
Joško: "Naravno da ne vidiš jer si muško."
Bego: "Zar... uh, gadim se sam sebi... zar milom?"
Joško: "Da, moraš je... uh, čekaj da se ispovraćam... moraš je usrećiti."
Bego: "Kako? Je li to uopće moguće?"
Joško: "Nađimo se na pivu. Tako ćemo, što kroz pjesmu što kroz šalu, riješiti taj problem i skinuti ga s kurca na vijeke vijekova."
Bego: "Amen!"

Tako je nastao ovaj priručnik za bračnu gospodu (izraz "bračni drug" smo izbacili iz ideoloških razloga).

HRVATSKI BRAK

U TEORIJI I PRAKSI

priručnik za hrvatske muževe

Uzori i inspiracija:

lijevo: Joško Grgin – PRAKSA
desno: kardinal Josip Bozanić – TEORIJA

Poglavlje prvo

KAKO ŽENU UČINITI SRETNOM

To uopće nije teško. Zadovoljna žena je sretna žena, a prosječna žena će se zadovoljiti i s malim stvarima. Sve što ona od muškarca očekuje je da bude:

• dobar prijatelj
• ugodan sudružnik
• vrhunski ljubavnik
• brižan brat
• idealan otac
• izvrstan kuhar
• savršen učitelj i pedagog
• električar
• stolar
• vodoinstalater
• mehaničar
• dekorater
• stilist
• istrjebitelj gamadi
• pozoran slušatelj
• perfektan organizator
• seksolog
• ginekolog
• psiholog
• psihijatar
• iscjeljitelj

Naravno da uz ove nužne vještine muškarac mora imati i neke urođene odlike. On treba biti:

• vrlo čist i pedantan
• atletski građen
• visok
• snažan
• nježan
• topao
• brižan
• galantan
• simpatičan
• inteligentan
• duhovit
• kreativan
• iskren
• odan
• strastven
• pun razumijevanja
• tolerantan
• milostiv
• sposoban
• ambiciozan
• hrabar
• odlučan
• mudar
• svemoguć

Eto, je li to teško? Naravno da nije, to svaka budala može. Stoga je nerealno očekivati da će žena skakati od sreće čim ugleda muškarca samo zato što je takav kakav jest. Da bi zadovoljna žena bila istinski i sretna, muškarac uz to mora:

• redovito joj davati komplimente
• obožavati ići u kupovimu
• biti pošten
• biti jako bogat
• s velikim povjerenjem joj dati sve svoje kreditne kartice

Istodobno ni pod kojim okolnostima ne smije:

• izložiti je ma i najmanjem stresu
• pogledati iti jednu drugu ženu

E, sad smo već na dobrom putu da učinimo ženu sretnom, ali... zar bi se itko zadovoljio s takvom ženom koja ima ovako niske standarde i zahtjeve? Prava žena je zadovoljna i sretna onda i samo onda kada muškarac:

• njoj posvećuje potpunu pozornost, a ne očekuje isto i za sebe
• daje joj puno vremena, a posebno vremena za nju samu
• daje joj dosta prostora i nikad se ne zapita gdje ide

Naravno da će normalna žena uz sve ovo i dalje biti vrlo nesretna ukoliko taj i takav muškarac nije u stanju upamtiti najosnovnije stvari:

• sve rođendane
• sve godišnjice
• sve njene dogovore

Ukoliko uz sve ove muškarčeve odlike žena ipak osjeća potrebu i za prijateljem pederom ili možda ljubavnikom, ili čak i jednim i drugim ili možda čak više jednih i/ili drugih, naravno da pravi muškarac oko toga neće praviti pitanje. On želi zadovoljiti svoju ženu, a ona je tako nježno, osjećajno i vrlo kompleksno biće.

Poglavlje drugo

KAKO MUŠKARCA UČINITI SRETNIM

Ova zadaća spada u rubriku "nemoguća misija". Naime, da bi učinila muškarca sretnim, žena bi trebala:

• pojaviti se gola
• donijeti mu hranu
• donijeti mu pivo

Već je na prvi pogled vidljivo da niti jedan od ova tri teška zahtjeva nije u praksi izvediv, pogotovo ne emancipiranoj hrvatskoj ženi. Muškarci, koji su obične svinje i od žena očekuju sužanjski mentalitet, kroz ovakva očekivanja ih duboko vrijeđaju i očevidno smatraju objektima. Takvi muškarci uopće nisu zaslužili da ih itko zadovolji ili učini sretnima.

Poglavlje treće

KAKO CRKVU UČINITI SRETNOM

Treba li se običan profani i brakom unesrećen čovjek uopće baviti pitanjem sreće svoje crkve i klera?
Da, treba!
Jer "ženidba i obitelj nisu neka privatna stvarnost koju svatko za sebe može slobodno oblikovati" (kardinal Josip Bozanić).

Što to znači? Jednostavno, to znači da vaš brak nije vaša privatna stvar koja se tiče samo vas i vaše žene, čak štoviše, to znači da se vaš brak vas ne tiče uopće. Vaš brak je stvar uže i šire obitelji, sela ili gradske četvrti u kojoj živite, općine, županije, države, a najviše se naravno tiče same crkve. Vi se samo trebate oženiti i sve poslije toga uopće više nije vaš problem, samo trebate naporno raditi i sve to financirati. Sve ostale vaše probleme riješit će vaš svećenik, radilo se o tome da od posla ne stižete praviti djecu, ili vas treba ispovjediti jer ste danas pod stresom ubili koga, ili vam treba posljednja pomast jer je netko ubio vas. Vaš svećenik uvijek podmeće leđa kad vam je najteže.

Mislite da je zadovoljiti crkvu i zadovoljiti Boga ista stvar?
Griješite! Pali ste pod utjecaj sektaške propagande, brzo se ispovjedite i preobratite!
Bog je Bog, a crkva je crkva. Čak i da je Boga moguće zadovoljiti (a iz Biblije vidimo da je to jedan jako nadrkan tip), kakve bi koristi od toga imala vaša crkva?

Da bi imao sretan brak, pravi muškarac svoju crkvu treba zadovoljiti na slijedeći način:

• roditi se kao hrvat
• stalno zahvaljivati Bogu što se rodio kao hrvat
• krstiti se u katoličkoj crkvi
• krizmati se u katoličkoj crkvi
• vjenčati se u katoličkoj crkvi
• nikad ne pomisliti na crkveni razvod, unatoč tome što je za nekog drugog on moguć
• ne shvatiti krivo "dok nas smrt ne rastavi", ubojstvo ništa ne rješava
• ići na misu
• ići na ispovjed
• davati novac crkvi kad god je potrebno i koliko god je potrebno
• slijepo vjerovati sve što mu se kaže i ne postavljati pitanja
• ne slušati propovjedi vlč. Sudca
• glasovati za HDZ
• imati što više djece koju će šakom i kapom odgajati u ovom duhu
• tako izdržati do smrti

Ukoliko unatoč svim ovim vrijednim savjetima ne uspijete zadržati ženu i sačuvati svoj brak, definitivno se zapitajte što s vama nije u redu. Ne pripisujte svoje greške crkvi, prepišite joj svoje imanje!

...

Nakon što je po teoretskim načelima kardinala Božanića i praktičnim savjetima idealnoga muža Joška Grgina posložio ove naputke, Bego je čvrsto odlučio usrećiti svoju ženu i više se nikad ne razvesti.

Bego istražuje različite načine kako razveseliti i usrećiti ženu: "Ljubaviii! Vidi meeee!"

Bego. "Šta je?"
Žena: "Ništa!"
Bego: "Jesam li nešto krivo rekao?"
Žena: "Ne!"
Bego: "Možda nešto nisam rekao?"
Žena: "Ne!"
Bego: "Možda sam nešto učinio?"
Žena: "Ne!"
Bego: "Možda sam nešto trebao učiniti?"
Žena: "Ne!"
Bego: "Možda sam nešto rekao o nečemu što sam učinio, a što nisam trebao učiniti ili sam trebao drugačije učiniti, na način primjeren tvom shvaćanju?"
Žena: "Možda!"
Bego (pucne prstima): "Znao sam!"

(nastavit će se)

- 12.11.2008. - Objede doznači! (39) - Print! - #

BEGIZMI 94.

Nije lako biti Bego, ali je radno i svečano!

mjesto zbivanja:
hotel LeMéridien (ex Lav) – pivnica

lijevo: ovo ljeto, dok je "Partet" bio u restoranu, četvrtkom je u pivnici svirao Lubanja
desno: sada u pivnici opet jazzira "Partet"

Za vrijeme pauze Bego trče iz restorana u pivnicu.
Jasenka i Koča: "Daj, sjedni s nama."
Bego: "Ko vas jebe, u pivnici je jeftinije pivo."
Za par minuta Bego zove Jasenku i Koču na mobitel: "Dođite! Brzo! Ovo je ludilo!"
Njih dvoje dojure misleći tko zna zašto ih Bego zove: "Šta je bilo?"
Bego: "Slušajte!"
Begin prijatelj Žaja zvan Lubanja svira klavijature i pjeva.
Koča: "Ajme! Šta je ovo?"
Bego: " Kako šta? Čovik svira boli glava."
Jasenka: "Doslovno boli glava."
Bego: "Slušaj taj ritam: pipi-koko, pipi-koko, tuka-patka... Koji groove!"
Lubanja radi čuda: svira krive akorde, nasumice mijenja soundove, ritmove, ubacuje prijelaze...
Jasenka: "Dobra mu je harmonijska progresija."
Bego: "To su zamijenske harmonije. Substitucije."
Jasenka: "Da, vrlo avangardne. Dobro ih je substituirao."
Bego: "Nijedan drugi glazbenik se ne bi sjetio odsvirati ovaj akord na ovome mjestu. Kažem ti, čovjek je genije."
Jasenka: "Koja krasna definicija greške."
Bego: "Ti stvarno ne razumiješ progresivnu glazbu. Ovo je čisti underground. Alternativa. Suvremena glazba ne poznaje grešku, samo boju, sound."
Koča: "A tek ovaj sound! Slušaj koji lipi zvuk, nekako je brbočast."
Jasenka: "A ovaj zvončičast."
Koča: "Ovaj je vjetričast."
Bego: "Nije to on, to sam ja pustio vjetar."
Koča: "Oprosti, nisam ti htio oduzimati zasluge. Gle, ovaj je škvrakav: škvraaa, škvraaaa..."
Lubanja zapjeva: "A kad mi duođeš tiIiIiIiIiIiii...."
Bego: "Krasan vibrato!"
Koča: "Je, ludilo mu je vibrator."
Prijelaz na ritam mašini: "špak-tak-pok-tu-du-du-traaadum", a onda opet Lubanja: "...sva puatnja i buoool živuota muoOoOoOoOog..."
Jasenka: "Jebate, da ne vozim sad bih popila pelinkovac. Koča, hoćeš li ti vozit doma?"
Koča: "Već sam pio."
Bego: "Pa šta?"
Koča: "Ja se bojim voziti i piti."
Bego: "Ja se bojim voziti, ne bojim se piti."
Lubanja najavljuje pauzu i dolazi do Bege i ekipe.
Lubanja: "E, Bego. Koja vam je lova u restoranu?"
Bego: "E, bog Lubanja. Baš te ogovaramo."
Lubanja: "Stvarno?"
Bego: "Ma šalim se. Ne ogovaramo te, nego te gadimo."
Jasenka: "I to će vjerojatno stavit na Internet."
Lubanja: "Onda napiši da sviram i pireve."
Bego: "Hoću, ne brini."

Lubanja: "Dalmatinaaac saaaaam..."
Bego: "Kakva glupost, Sam je američko ime!"

mjesto slijedećih zbivanja:
kavana "LVXOR" – Peristil

Bend spaja opremu.
Jasenka: "Je li vrijedi išta ova razvodna kutija od 20 kuna?"
Bego: "Vrijedi 20 kuna."

Dvije bake, jedna stara a druga prastara (vjerojatno majka i kćer), sjede u Luxora i slušaju "Partet".
Bego šapće bendu: "Pogledaj ove dvije, gerijatrija je za njih predškolski odgoj."
U to se bake okrenu prema Koči.
Stara baka: "Krasno svirate."
Bego šapće Jasenki: "Pripazi Jase, ove dvije ti kuvaju momka!"
Prastara baka: "Smijem li vam reći da imate prekrasan glas? Znate, ja sam vam jako muzikalno stvorenje."
Bego šapće Koči: "Baš je stvorenje. Kričer (creature)."
Stara baka: "I cura lijepo pjeva."
Prastara baka se obraća Begi: "A vi ne pjevate?"
Bego: "Ne znam gospođo čemu bih se radovao."

Koča: "Baš mi se prispavalo."
Bego: "I meni. Ajmo doma leć."
Koča: "Imamo još svirat."
Bego: "A je, tako je! A možemo naslonit glave na stol pa spavat preko pauze."
Koča: "Neugodno mi je, šta će ljudi reć!"
Bego: "Ma nema ti šta bit neugodno. Ljudi će mislit da smo pijani."
Koča: "A, onda u redu."

Jasenka: "Sviramo li u ponedjeljak?"
Koča: "Olja kaže da sad ne zna, javit će nam."
Dolazi Bego koji je do tada pio... hm, ovaj... slagao kabele.
Bego: "Šta je slijedeće? Da znam planirati blisku budućnost."
Koča: "U ponedjeljak ćemo možda svirati, a možda nećemo. Eto, to je informacija."
Bego: "I što je najvažnije, to je vrlo pouzdana informacija."
Jasenka: "Baš!"
Bego: "Je, točna je svirali mi ili ne."

Bego: "Čovječe, zvučimo ko Emerson, Lake & Palmer!"
Koča: "Stvarno?"
Bego: "Aha. Gitara ti zvuči ko synthesiser."
Koča: "Jebi ga. Jebe me pick-up."

Bego: "Trio je najbolja postava. Kao recimo EL&P (Emerson, Lake & Palmer)."
Koča: "Ili EW&F (Earth, Wind & Fire)."
Bego: "Ali njih je trista na bini!"
Koča: "Dobro, onda BS&T (Blood, Sweat & Tears)."
Bego: "Ajde dobro, njih je manje."

Za vrijeme pauze, neuki konobar pusti techno glazbu.
Bego: "Znaš koliko ima tehnoa koje mogu podnijeti? Mogu ih nabrojiti na prste jedne sakate ruke."
Jasenka: "BEGO!"
Koča: "A ja na prste jednog batrljka."
Jasenka: "KOČA!!!"

Ove su se godine tijekom svirki u Luxora ukazala razna bića iz mračne Begine prošlosti:

lijevo: iz Kalifornije se ukazao Pjer
desno: iz Trogira se ukazao Franko

Šta ljudi kažu kad se sretnu nakon više desetljeća:

Pijer: "Gdje si životinjo stara!"
Bego: "Živino! Koliko ostaješ?"
Pijer: "Za stalno. Zaljubio sam se."
Bego: "Znači, opet razvod?"
Pijer: "Uh, je!"
Bego: "Koji po redu?"
Pijer: "A tko to broji."
Bego: "Aha, skleroza! Hehehe, a ja znam koliko sam se puta razveo, nje-njenje-nje-njeee!"

Franko: "Bego, jel' se ti mene sjećaš?"
Bego: "Kako ne, iz Trogira prije... hm.. tridesetpet godina."
Franko: "Još ti glava služi."
Bego: "Ma nije, mladosti se sjećam, a poslije ništa. A ti? Kako ide?"
Franko: "Dobro. Obogatio sam se. Vidi ovaj aparat, znaš koliko sam platio za njega? Sad idem u Italiju, hoćeš da ti dovedem kombi? Treba li ti posudit 20.000 eura? Oćeš popit piće?"
Bego: "Ne treba Franko, hvala. Dok sviram, piće mi je besplatno."
Franko: "Uh, dobro da si mi rekao da ne plaćam bezveze."

A iz Begine svakodnevnice se stalno ukazuju ova bića:

lijevo: vječni Žare
desno: jebate, kako li se ovaj zove?

Žare: "Care, znaš li šta sad čitam?"
Bego: "Ne znam. Evo ti za kavu."
Žare: "Hvala care, ali nećeš me se tako lako riješit. Ne još. Čitam Puškina."
Bego: "Kojega? Kalašnjikova?"
Žare: "Ne, Kalašnjikova je napisao Ljermontov."
Bego: "Ne volim ruske pisce. Dvjesto stranica opisa pejzaža i tek onda se netko baci pod vlak. Em dugo, em dosadno, em četrdesetosam."
Žare: "Šta em četrdesetosam?"
Bego: "Pa puška!"
Žare: "Ne puška, Puškin."
Bego: "Pa dobro njen, puškin."

Jebate, kako li se zove: "Hoćeš li da ti izrecitiram pjesmu?"
Bego: "Ne tlači ljude, izbaciće te konobari van."
Jebate, kako li se zove: "Neće. Dobar sam sa gazdom."
Bego: "Ako te ne izbace oni, izbaciću te ja."
Jebate, kako li se zove: "Poštujem!"

Pojavili su se i unijanci:

Bego: "Bjež'mo, evo unijanci!"
Koča: "Kakvi unijanci?"
Bego: "Unijanci su moćno pleme sa zapada i sjevera koji se naglo šire i na istok. Sad su okružili nas i nama neprijateljska plemena, pa su naše lokalne plemenske ratove učinili skroz besmislenima. Tako vrijeđaju i nas i naše vrijednosti, tradiciju nam i sve."
Koča: "Pretjeruješ."
Bego: "Misliš? A vidi na šta liče, jebate šta su ružni!"
Jasenka: "Javila se firma."
Bego: "Ma dobro, nisam ni ja lijep, ali sam primitivan. A pogledaj ove kako su informatički pismeni. I sofisticirani, neće oni IBM-ove, to su sve Appleovi. I sve ih je više. Jebate, pregaziće nas."
Koča: "Misliš da su opasni?"
Bego: "Naravno da jesu. Pogledaj ih: ONI RADE!"

mjesto radnje:
sedam Kaštela SKOJ-a

Bego ide na svirku "Aliensa" kaštelanskom cestom koja se vječno radi. Žena vozi.

Bego: "Prođi, nije baš puno crveno. Više je narančasto."
Žena: "Jesi lud! Pogledaj koliko je crveno svjetlo."
Bego: "To je zato jer je upaljeno. Kad se upali zeleno, crveno će se smanjit a zeleno povećat."
Žena: "Daj, ne zajebaji."
Bego: "Ne zajebajem. To sam vidio na crtanom filmu."

Bego: "Pogledaj, krivo su nam napisali ime."
Žena: "Ali su ovo točno napisali: old rock. Vi ste svi fosili."
Bego: "Mogla si naći i ljepši izraz. Recimo: zreli, iskusni..."
Žena: "Aha, recimo: gnjili. Ajde, nosi to pojačalo, šta si se uspuhao!"

Leon: "Ajde, pjevaj Paranoid."
Bego: "Ajme, kad smo to svirali! Neću se sjetit pola teksta."
Leon: "Onda otpjevaj Polaroid."

lijevo: naturalizirani kaštelanin Ilija Utrobičić dolazi na svirku Aliensa
desno: dvije babe – Joško Grgin i Nenad Bego

Ilija: "Nećete vi nama iz Staroga dolazit ovdje svirat u Lukšić!"
Toni: "Hahaha, neš' ti, dvjesta metara razlike."
Bego: "Hehe, samo je Leon iz Kaštel Starog, mi ostali smo iz Splita. Pod našom je jurisdikcijom."
Ilija: "Pa šta, sve da ste iz Solina. Okupatori jedni, kupite prnje s mog teritorija!"
Toni: "Glupane, i ti si iz Splita."
Ilija: "Idiote, odande si odakle ti je žena. Znači, ja sam kaštelanin. Ovdje sam ja svoj na svome."
Leon: "Ja sam fetivi kaštelanin, a ti naturalizirani."
Bego: "Znači li to da je on bosanac?"

Bego: "Ovo je sve došlo naopako."
Toni: "Aha. Čak i križevi."
Bego: "Kako ono ide križ naopako? Je li kao u crkvi ili kao što je normalno?"

Joke i Bego ko dva starca iz Muppet Show-a.
Bego: "Ajmo mi Joke zapalit, pusti budale da se svađaju."
Joško: "Šta je Ilija toliko nadrkan?"
Bego: "Nikako ne može oprostiti Toniju šta mu jebe sestru."
Joško: "Pa vjenčani su godinama."
Bego: "Tim gore. Ima li šta bolesnije nego jebavat rođenu ženu!"

Joško: "Ovo se ne zna ko koga jebe."
Bego: "Ne bi da je Hollywood."
Joško: "Da je Hollywood u Hrvatskoj, zvao bi se Svetošumlje."
Bego: "Ovo će susvita."
Joško: "Nije susvita, nego sud svita. I smak svijeta je već bio, samo mi to još nismo shvatili."
Bego: "Biće smo bili pijani. A kako nam to nisu rekli oni koji su bili trijezni?"
Joško: "A onda možda nije ni bio."
Bego: "A, ne! Ja u Bibliju duboko vjerujem i ako sud svijeta nije bio 1999-te, onda ni Marija nije bila djevica!"
Joško: "A možda kasni. Vidiš da je sve išlo u kurac."
Leon: "Bolje da kasni sud svita, nego da mi curi kasne stvari."
Bego: "Jebemti sisu, šta je ovo došlo. Ni Bog nije šta je nekad bio."

Bego: "Ma jel' se tebi čini da sam se malo udebljao?"
Joško: "Možda bi trebao manje jesti."
Bego: "Ili bih trebao više srati."
Joško: "Znači, ljudi se ne debljaju zato što puno jedu, nego zato što malo seru?"
Bego: "Točno, tu je važan odnos između inputa i outputa. Izlaz mora biti veći od ulaza."
Joško: "Znači li to da ljudi moraju raditi kao pojačalo?"
Bego: "Da. Ako se debljaju onda rade kao stišalo, kao kad gitaru spojiš na izlaz, a zvučnik na ulaz."
Joško: "Nije to isto. Onda bi jeli govna, a srali pršut, sir, janjetinu..."
Bego: "A je, sjeba sam se, ne smiješ zamijenit rupe na pojačalu..."

Žena: "Vas dvojica ste ko dvije babe! O čemu toliko pričate?"
Bego: "O elektroakustičkoj gastronomiji."

(nastavit će se)

- 10.11.2008. - Objede doznači! (8) - Print! - #

BEGIZMI 93.

ŠTOVANJE PREDAKA

Begin tata proučava genetsko nalijeđe ne bi li otkrio kako je uspio dobiti takvog kretena za sina:

Dan je mrtvih. Svi civilizirani ljudi danas odlaze obavljati obrede obožavanja predaka kako to plemenska tradicija nalaže, ukrašavanjem obiteljskih grobnica, mastaba i piramida koje obiteljsku slavu trebaju ponijeti u vječnost, te polaganjem raskomadanih životinja u žrtvenu vatru ili lonac.

Žena odlazi kod svojih, kako i priliči, a Bego se sprema u studio.
Žena: "Danas su Svi sveti."
Bego: "Ma čuj je! Svi sveti, a najmanje pola ih je u paklu."
Žena: "Bez rasprave! Svrati do svojih."
Bego: "Vidiš, mene Bog voli. Ma naprosto me obožava. Blagoslovio me time da nitko ne želi moju nazočnost kod žrtvovanja životinja, tako se mogu na miru posvetiti radu."
Žena: "I tvoji imaju tradiciju slavljenja Dana mrtvih."
Bego: "Ma nisam ništa rekao protiv tvojih, moji su po pitanju štovanja predaka čak i jači. Dok su baba i dida bili živi, cijeli je pedigree visio na zidu. Sada su te slike podijelili između sebe moj otac i njegova dva brata pa su nam preci desetkovani, tek tu i tamo pokoji stoji obješen na zidu dnevnog boravka."
Žena: "Ni ja baš ne bih voljela da mi slike baba i djedova do desetog koljena vise u spavaćoj sobi i da je to prvo što vidim kad se probudim."
Bego: "Bolje i to, nego da ih mumificiramo i stavljamo na vrata od kuće da nas čuvaju od duhova. I to je običaj u nekim plemenima, ruku na srce, ne puno različit od ovoga."
Žena: "Ne palamudi, nego se presvuci. Ne možeš ići takav."
Bego: "Ne brinem ja za mrtve, bit će oni zadovoljni. Moja draga majka će velebnu obiteljsku mastabu svu optočiti mrtvim cvijećem. Baš mi je drago što živim u vremenu tako egzotičnih običaja."
Žena: "Ne govori to, znam da tako ne misliš, samo bez veze zanovijetaš! I ti si volio didu i babu."
Bego: "Dobro govoriš. Idem iz ovih stopa zadovoljiti duhove predaka. Napisat ću requiem."
Žena: "Najprije mi pomozi da odnesem ove krempite do auta. I cvijeće."
Bego: "Evo, već sam u službi Božjoj! A tko mene tu cijeni i poštuje? Nije li danas i moj dan?"
Žena: "Još si živ, koliko se da primjetiti. I prilično hiperaktivan za mrtvaca."
Bego: "Jesam vraga! Otkad mi je doktor nabio restrikcije na hranu i piće, osjećam se samo klinički živ!"
Žena odlazi s krempitama i cvijećem: "I ne zaboravi se obrijati!"
Bego: "A zašto sad to? Još jedan obred?"

Day after:

Bego susreće svoju nećakinju.
Bego: "Onda? Kako si provela Noć vještica?"
Nećakinja: "A kako si ti proveo Dan mrtvih?"

(nastavit će se)

- 01.11.2008. - Objede doznači! (18) - Print! - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.