Marketing
BEGIZMI 96.
Mostar, 19. 11. 2008
ZAUVIJEK PRIJATELJI
Sedamnaestog zove Joško Banov na mobitel: "Jesi li slobodan devetnaestog?"
Bego: "Jesam."
Banov: "Idemo u Mostar."
(klik!)
Osamnaestog opet zove Banov: "Idemo večeras."
Bego: "Kad?"
Banov: "Ne znam, zvat će te Nike."
Bego: "Zašto večeras?"
Banov: "Da sutra budemo odmorni."
(klik!)
Oko 19:00 zove Nike: "Budi spreman u 20:30."
Bego: "OK."
Oko 22:00 zove Nike: "Dolazim po tebe u 22:30."
Bego: "OK."
U 22:30 dolazi Nike s kombijem i pomaže Begi utovariti njegovu opremu. Unutra su već Žare Siriščević, Ilija Utrobičić, Mate Anić i Toni Banov, Joškov sin.
Bego: "Evala ekipa!"
Svi: "E, Bego."
Bego: "Zašto idemo u Mostar?"
Žare: "Kako zašto? Pa imamo koncert."
Bego: "Koncert? Joško mi ništa nije rekao. Sva sreća da sam pametan pa sam uzeo gitaru i pojačalo, onako za svaki slučaj."
Žare: "Glupane! Šta misliš da te zove na izlet?"
Bego: "Ajde Žare, ne zajebaji! Lipo mi reci, tko ga je ovo zajebao pa je mene morao zvati?"
Zadnji kojega kombi kupi je Nenad Šiškov.
Šiškov ugleda Begu: "Da sam znao da idu i pederi, ja ne bih išao."
Bego: "Onda odustani sada. Bit će više mjesta u kombiju."
Šiškov: "U pičku materinu, boli me zub, pogledaj me kako sam natekao."
Bego: "Stvarno? Mislio sam da si to prirodno deformiran."
Šiškov: "Više me ne boli zub, sad me boli kost."
Bego: "Onda ostavi zub, a izvadi kost."
Šiškov: "Ovo nije ništa kako je bilo ovih dana. Bio sam sav natečen i uopće nisam mogao govoriti."
Žare: "Bolje je bilo dok nije mogao govoriti, obraćao se samo sa 'da', 'ne' i 'jebi ga'."
Šiškov: "Kome je pametnome palo na pamet da krenemo u Mostar kasno navečer?"
Žare: "Ajde pogodi."
Bego: "Mogu li ja? Je li našem prijatelju Banovu?"
Žare: "A nego kome."
Bego: "To ti je njemu jadnome od živaca. On je nas poslao, pa je sad miran."
Šiškov. "Jesmo li se mogli fino naspavati, pa krenuti sutra ranije ujutro?"
Žare: "Ali onda bi sutra na probu došli umorni od puta."
Bego: "Je, a ovako ćemo doći umorni i nenaspavani, što je značajna razlika."
Šiškov: "Znam zašto putujemo noću."
Bego: "Zašto?"
Šiškov: "Noću je hladnije, a po hladnoći se materijali skupljaju pa je cesta kraća."
Ilija: "Aha, to nam je znači uvalio Nike da bi uštedio dvadesetak kilometara."
Bego: "Ja sam čak čuo da ovdje zna biti toliko hladno da se površina zemlje zategne pa se planine izravnaju."
Šiškov: "A di je Mate nestao?"
Bego: "Evo ga ispod jaketa, gleda glavu iznutra."
Žare: "Hahaha, da gleda glavu iznutra!"
Bego: "E, kad neko spava pa mu podigneš kapke, vidiš samo bijelo. Znači da mu oči gledaju u glavu."
Šiškov: "Bogami će se nagledati! Da šeta dva dana ne bi obišao toliku glavinu."
Bego: "A kako drugačije objasniti snove? Gledaš sebi u sadržaj glave."
Malo po malo, cijeli kombi tone u saržaj glave.
Bego: "Nike, je li spavaš?"
Nike: "Ne spavam. Vozim."
Bego: "Ovdje ti je cesta ravna, pa možeš i ti malo ubit oko. Samo navij budilicu na prije okuke."
Kombi dolazi u Mostar u dva ujutro. Nigdje žive duše.
Nike: "Eto nas."
Bego: "Ma bravo. I šta sad?"
Nike: "Nazvat ću organizatore, imamo neki hotel."
Nike zove i zove. Ništa. Konačno, nakon pola sata netko se javi i kaže da će poslati nekoga. Nakon još pola sata dolazi neki auto. Izlazi pospan čovjek i baulja preko ceste.
Pospan čovjek prilazi kombiju: "Banov?"
Nike: "Je."
Ilija: "Dobro nije pitao, a gdje vam je Marjan."
Pospan čovjek: "Hoćete li vi voziti za mnom ili..." ...i tu zastane, jer nije znao što ide iza 'ili'.
Bego: "Ne, vi vozite tamo gdje mi moramo ići, a mi ćemo ići tamo gdje je nas volja."
Još pola sata vožnje za pospanim čovjekom koji je nesuvislo ubrzavao i usporavao, te nasumično palio i gasio žmigavce, što lijeve, što desne...
Nike: "Odmah se vidi da čovjek točno zna kamo ide."
Šiškov: "To mu je taktika da zavara neprijatelja."
Žare: "Jebate, gdje nas vodi? Izišli smo iz Mostara prije dvadeset minuta."
Šiškov: "Vodi nas u zamku."
Ilija: "Najebali smo."
Nike: "Usred smo ničega. I to usred noći."
Bego: "Mene iskrcaj ovdje. Ja odustajem."
Napokon, pospani čovjek zaustavlja auto ispred hotela usred ničega. A hotel mrak! Više zvjezdica nego gostiju.
Bego: "Jebate, koji twylight zone."
Mate: "Hoćemo li ti i ja u sobu?"
Bego: "Može. Ako mi ga zabiješ dok spavam, molim te samo bez pederluka."
Šiškov: "Kako ti ga može zabit bez pederluka?"
Bego: "To ti je kad ga zabije samo u svrhu masiranja prostate. Znaš ono, ko u teretani kad se muškarci međusobno masiraju. Obična macho sranja, nema tu zla."
Soba vrhunska. Jacuzzi, mini-bar, satelitska... Mate pali porniće, tri crnca deru plavušu ko prasicu.
Mate: "Hehehe, šta kažeš Bego, a?"
Bego: "Ma prekrasna je, pravi anđeo. Zaljubio sam se."
Bego edukativno djeluje na omladinu.
Bego: "Eto vidiš Mate zašto pederluk ne valja."
Mate: "Zašto?"
Bego: "Žene imaju širi asortiman rupa."
Ujutro, Bego silazi na doručak.
Šiškov: "A di je Mate?"
Bego: "Ostao je u sobi. Kaže da još nije gladan."
Šiškov: "Kako još nije gladan? On je uvijek gladan."
Bego: "Pa vjerojatno mu je bilo neugodno drkati ispred mene."
Jadni Mate nadoknađuje izgubljene bjelančevine, a zli Šiškov ga podjebava.
Bego: "Kad su nam probe?"
Nike: "Joško je rekao u deset."
Bego: "To je sad, prije pola sata."
Ilija: "A kad će doći Banov?"
Žare: "Rekao je da će on i Magud krenuti u šest."
Šiškov: "Nema jebene šanse da se Banov digne prije jedanaest."
Ilija: "I dok dođe do Mostara... probe bi mogle biti oko pet."
Šiškov: "A još Magud ima takvu karmu da ga svakih pet metara zaustavlja policija."
Žare mudro šuti, ne želi se zamjerit.
Bego: "Zna li itko šta sviramo?"
Ilija: "Nemam pojma."
Šiškov: "Pratimo neke pjevače."
Bego: "Koje?"
Šiškov: "Ne znam, rekao je Banov da će donijeti note."
Uto ulaze Joško Banov, Mladen Magud i Dražen Bogdanović.
Šiškov: "Ljudi, ukazao se Banov!"
Bego: "Ne vjerujem, to mora da je njegov duh. On u ovu uru ne postoji, još spava."
Pojavljuju se uvijek dostojanstveni Dražen Bogdanović i uvijek nadrkani Mladen Magud,...
...a netom ukazani maestro Banov ispija kavu i svečano uručuje note okupljenim glazbenicima.
Bego: "A šta ovo večeras sviramo?"
Banov: "Kako šta? Pa 'Zauvijek prijatelji'. Radimo to svake godine, kako to ne možeš upamtiti?"
Bego: "Valjda zato što sam u godinama kad mi se kratkoročno pamćenje snažno razvija na uštrb onog drugog."
Sretni dobitnici netom uručenih im nota: Ilija Utrobičić i vaš idol Nenad Bego (koji bolesnik! op.a.)
A dok se Ilija i Bego zajebavaju, ostali proučavaju svoje note radno i svečano u dostojanstvenoj tišini.
Banov: "Trebali bi krenuti na probu."
Šiškov: "A di je Mate?"
Bego: "Sere."
Šiškov: "Zar nije srao prije dvadeset minuta?"
Bego: "Sere opet."
Šiškov: "Šta on to ne može iskipati odjednom? Pa koliki je to kapacitet?"
Bego: "S vremena na vrijeme mora ohladiti šupak. Znaš da se kod svakog oružja cijev od pucanja usije."
Šiškov: "Šta, on sere rafalno?"
Mate izlazi iz WC-a.
Šiškov: "Ajde, brže! Idemo na probu."
Mate: "Na probu? A ručak?"
Bego: "Pa sad si bio u zahodu!"
Ilija: "Bego, slikaj me prije polaska kraj ovog znaka. Da se vidi na kojem smo značajnom mjestu bili."
Žare cijelim putem šuti. Ne želi da se njegov lik i djelo nalaze na Beginom blogu.
Bego: "Žare!"
Žare: "A?"
Bego: "Gukni nešto golube."
Žare: "Ajde ti u kurac!"
Mate na probu putuje sav posran i razdragan, a Ilija posrće pod teretom teškoga zadatka.
Bego: "Šta si ti tako razdragan?"
Mate: "Lipo sam se posra."
Bego: "Jebate, jednom ćeš se tako prosrat da će ti samo šupak ostati na vrhu gomile govana."
Dok kombi vozi kroz Mostar, svi šute. Dan otkriva da grad još nije zaliječio ratne rane.
Bego: "Sjećam se ovih zgrada od prije rata."
Ilija: "E?"
Bego: "Ne sviđa mi se kako su preuređene. Previše su prozračne."
Ilija: "Crn ti je humor."
Bego: "Da, znam. To je zato što bih više volio da ih nitko nikada nije ni dirao."
Nike: "A kako bi se neki obogatili da se nije ovako utjecalo na arhitekturu? I ne samo u ovom gradu, već diljem?"
Bego: "Diljem i bosiljem. Jebala ih takva građevinska firma!"
Na mix-pultu stari prijatelj Tonči Domazet. Postavlja se oprema i ozvuka. Potom slijede redom: tonska proba, proba s pjevačima i koncert. Eh da, i put kući. Mislite da glazbenici puno zarađuju? A ja mislim da političari i manageri puno zarađuju. Puno manje rade i imaju puno manju odgovornost.
Za to je vrijeme Nike taman uspio malo ubit oko na klaviru, kad su došli nekakvi umjetnici i počeli drkat po njemu. E, jebemti takvo djetinjstvo!
Žare: "Jedan, dva, tri, četiri, pet... šta još ide... aha, fuš mi fali."
Jacques Houdek: "Mi, mi, mi, mi, mi, mi, mi, mi, miii…"
Radojka Šverko i Valentina Fijačko: "Brzo isprobajmo ovu pjesmu, imamo još konferenciju za novinare, ručak sa sponzorima i generalnu probu..."
Bego šapće Iliji: "Jesi li čuo, oni će ručati."
Bego: "Tonči, koliko ti treba da postaviš mikrofone na sva ova sranja?"
Tonči: "Oko pola sata."
Bego: "Ilija, ajmo pit."
Za vrijeme generalne probe dolazi organizator i nešto govori Jošku Banovu.
Banov: "Ljudi, pauza od pola sata. Solisti i ja idemo na konferenciju za novinare."
Jacques Houdek: "Baš ne znaš s njima. Trebaš reći, pauza od pola sata da se vi odmorite."
Bego: "Koji su to vi?"
Nastavak generalne probe koja zalazi u svoj peti-šesti sat. Radojka Šverko se okreće orkestru.
Radojka: "Znam da ste umorni, ali vjerujte i mi smo."
Bego: "Znači, mi se dijelimo na vas i nas od kojih smo mi jednako umorni kao i vi?"
Konačno, oko šest sati poslije podne, ručak. U restoranu odvojeno sjede pjevači sa sponzorima, političarima i drugim mudonjama, a za drugim stolom glazbenici.
Bego: "Aha, sad sam shvatio podjelu na vas i nas."
Žare: "Bego. Nemoj, Bego."
Bego: "Ma nisam ja ništa rekao, nego samo govorim. Sad neke stvari shvaćam. Znaš zašto se odvojeno kaže 'pjevači i glazbenici'? Da se naglasi tko su tu bavi glazbom."
Šiškov: "Dobro to, nego gdje je Mate?"
Ilija: "Sere."
Žare: "A Magudino? Opet sviramo skupa."
Magud: "Pun mi vas je kurac!"
Bego: "Hehe, šta je nadrkan."
Magud: "Daj ne seri, razbiću te."
Bego: "Sjećaš li se Žare kad je čovjeku na autobusnoj stanici izrazbijao kućicu?"
Žare: "Je, išli smo svirat u Lisinski, a ovaj mu nije dopustio da autom dođe do busa istovarit pojačalo."
Magud: "Razbit ću vam pičku obojici. Daj Bego, opet si zapalio taj duvan!"
Bego: "Šta je? Smeta ti dim?"
Magud: "Daj, udriću te!"
Bego: "Zato si stalno i nadrkan jer više ne pušiš. Dok si pušio, ništa ti nije smetalo. Ni dim."
Magud: "Dok sam pušio, duvan mi nije smrdio. Sad kad ne pušim, smrdi mi."
Bego: "Sad još samo reci da ti i pička smrdi."
Magud: "Hoćeš reći da ja više ne jebem?"
Žare: "Alo momci, lipo se igrajte!"
Magud: "Evo ovako, da se razumijemo: stara pička mi smrdi na bakalar, a mlada mi miriše na bakalar."
Žare: "Idem se posrat."
Bego: "A jebate benda! Baš smo seronje."
Nakon dvadeset minuta…
Ilija: "Jebate, da se Žare nije utopio?"
Šiškov: "Ili mu je tvrdo govno."
Bego: "Pa sad stoji na vrhu govna s nogama u zraku."
Šiškov: "Zamisli Žaru kako sere, a govno ga diže ko auto-dizalica."
Ilija: "Nismo se baš nešto najeli."
Šiškov: "Sve je nešto ufino, a kad sve zbrojiš dobiješ kurac."
Bego: "Imamo još pola sata. Oćemo na čevape?"
Šiškov: "A di je Mate?"
Bego: "Ajde pogodi."
Ilija: "Išao je poslati fax."
Bego: "Hehe, slabo će faksirati kad sam mu ja potrošio papir."
Banov dolazi do stola gdje su glazbenici: "Ljudi, trebalo bi krenuti."
Bego kopa nos: "Znači, ništa od čevapa."
Žare: "Nije ni čudo da nas stavljaju odvojeno, pogledaj kako se ponašamo."
Bego: "Da, da, a oni su fini. Prde u maramicu."
E, a onda, nakon svih sranja, slijedi glamurozniji dio posla. Tijekom programa ne smije biti nikakvih sranja, znači da orkestar mora biti dobro posran kako neki glazbenik ne bi naglo odjurio sa scene tijekom televizijskog prijenosa. Glamour i sranje ne idu skupa. Opće je poznato da celebrity ne seru. Kao što je već na ovom blogu rečeno, oni govno odstranjuju operativnim putem.
Back-stage, mjesto gdje se izvođači iz kretena transformiraju u gospodu. Čarobno!
Šiškov: "Daj Bego, makni se, vidiš da imam posla. Taaa-tafa-tefe-taaa…"
Kad ga već priprosti puk neće, Bego među celebrityje kreće.
Bego: "Kuc-kuc, može slika?"
Jacques: "Je li to za tvoj blog? Rekla mi je Zorica Konđa za njega. Baš ću pogledati."
Bego misli: "Uf-uf, budu li to svi čitali, još ću morati početi paziti i što pišem!"
A tek ova poslastica: Mirna Berend i Oliver Mlakar, Begin idol.
Oliver Mlakar: "Dobro, a sad nas ostavite, radimo, imamo posla."
Bego misli: "Hm! Potpuno ga razumijem. I ja bih s njom bio nasamo."
Zvijezde u punom sjaju pred izlazak na stage: Valentina Fijačko i Jacques Houdek
Bego misli: "Ovako ću i ja kad narastem."
Banov: "Jeste li svi spremni? Orkestar je na bini. Pazite na ono mjesto, daću vam znak…"
Bego: "Je li teško plesati?"
Mladi plesači: "Nije, baš je lako. I zabavno."
Bego misli: "Kvragu, kako to oni znaju, a ja ne znam? Možda moja žena ima pravo kad kaže da sam glup."
Magud misli: "Da mi je znati šta je onoj budalini Begi sad u glavi."
Bego misli: "Da mi je znati sere li se sad Mati."
Mate misli: "Da mi je znati zašto su nas okrenuli prema publici, a ne prema plesačicama."
Koncert je bio fešta dobrog ukusa, a pjevači izvrsni. Mostar je to dobro priredio.
Poslije koncerta:
Žare: "Jebemti, popizdiću! Uopće nisam čuo klavir ni pjevače."
Tonči Domazet: "Vani vam je zvuk bio čista petica."
Bego: "I ja sam na tonskoj probi sve čuo izvrsno, a na koncertu skoro ništa."
Tonči Domazet: "Zato što je jedna linija monitora bila isključena. Vjerojatno su je iščupali kad su postavljali kabele za televiziju."
Žare: "Misliš li da je to bilo namjerno?"
Tonči Domazet: "Ne znam, ne bih rekao da je to neka urota."
Bego: "Kad smo već kod teorija urote, znaš li da su vanzemaljci i američka vlada…"
Žare: "Ajde Bego u kurac!"
Bego: "Jebeš monitore, slušaj, ovo je važno! Vanzemaljci imaju bazu na mjesecu, a amerikanci su s njima sklopili…"
Žare: "Popizdiću! Ubiću ga!"
Bego: "Slikajte me! Brzo me slikajte!"
Toni: "Hoću i ja! Hoću i ja!"
Bego: "Ti si još mlad, jedna ti je dosta."
Žare: "Još kad bi se ovo samo složilo…"
Bego: "Evo, pomoći ću ti, samo da se popišam."
Bego odlazi i vraća se.
Žare: "Već?"
Bego: "Mislim da ekološka udruga ima akciju 'Zapišajte naša stabla'."
Nike: "Hoćemo li krenuti? Već su mi po kombiju svi pozaspali."
Bego: "Evo, samo da podučim Matu osnovama zla i naopaka."
Naplatna kućica na izlazu od parkirališta dvorane.
Nike: "Mi smo izvođači."
Naplatni kućićar: "Pa šta ja imam s tim? Platite parkiranje."
Nike: "Organizator je rekao da je to sređeno."
Naplatni kućićar: "Nemam ja pojma, sad sam došao u smjenu. Ako ćeš izać, plati."
Šiškov: "Poslaću mu Maguda da mu razbuca i ovu kućicu!"
Bego: "Nije to onaj isti."
Šiškov: "Kako nije? Svi su oni isti."
Organizator raspreda sa kućićarem nadugačko i naširoko.
Nike: "Idemo konačno. Jesu li svi tu?"
Šiškov: "A di je Žare?"
Bego: "Evo, prvi put ne pita di je Mate."
Nike: "Žare je otišao s Banovom i Magudom da stigne prije, jer mora sutra rano na put."
Nakon pola sata vožnje, kombi prolazi kraj policijske patrole. Sa strane je parkirano Magudovo auto, a policija pregledava prtljažnik.
Bego: "Hm! Mislim da bi prije stigao pješke, nego s Magudom."
Dok kombi polako vozi prema Splitu i glazbenici pokušavaju spavati, Bego sluša nježnu smirujuću glazbu:
"RJEČKE-ČKE-ČKE-ČKE, DAJU MENI PIČKE, PIČKE…"
Ujutro u Splitu, bend se iskrcava iz kombija.
Šiškov: "Pun mi vas je kurac! Ovom putovanju nikad kraja! Ne mogu vas više vidjeti na oči!"
Bego: "Jebe te se, bitno da smo mi zauvijek prijatelji."
(nastavit će se)
Post je objavljen 25.11.2008. u 13:30 sati.