|
ŽIVOPISNA REPORTAŽA BEGO GOES TO ZAGREB ili GPS-om po hrvatskim cestama ![]() Petak, 8. veljače, 15:00h: "Partet" se ukrcava u auto, idu za Zgreb gdje navečer sviraju u BP Clubu, a dan poslije u Jazz Clubu. Naravno, žena vozi kako bi Bego mogao neometano piti. Na vijestima javljaju da je Autoput zatvoren zbog jake bure, a put prema Sinju zbog prometne nesreće. Koča nosi GPS da se lakše snađu po sporednim cestama. Bego: "Šta ti je to? Električna kokoš?" Koča: "GPS. Gledaj pa se snađi." GPS: "Za 200m skrenite desno." Žena: "Ne vidim nikakvo desno!" Bego govori GPS-u: "Netko je ovdje totalni kreten, ili ti ili ja! Ne vidim nikakvu cestu, glupane!" Koča: "Eno je tamo, ne vidiš je od ovaca." Žena: "Je li Drniš?" Bego: "Je, drnim, drnim. Sav sam udrnio." Žena: "Stari štos, to smo već čuli." Bego: "Koji kurac me onda pitaš?" Cesta Drniš-Knin. Bego se čudi: "Ma koji li je degenerik gradio ovu cestu? Svako malo prelazi preko pruge." Jasenka: "Nije ni čudo da svako malo netko nastrada." Bego: "To je zato da ako te vlak promaši prvi put, pa i drugi put, uvijek imaš još jednu šansu." Koča: "Stvarno teba biti dobro retardiran da te zgazi vlak. Velik je i bučan, čuje se i vidi nadaleko:" Bego: "Tako je. Koga zgazi vlak, nije bolje ni zaslužio!" Koča: "Budala!" Bego: "Idiot!" Koča: "Ko mu jebe mater kad je glup!" Žena: "Dušo, ruke k sebi! Vozim!" Bego: "Jebemti Europsku Uniju! Ne smiješ pit, ne smiješ pušit, ne smiješ drpat ženu dok vozi..." Žena: "Gledaj u taj GPS!" Koča: "Tako je, ona je pilot, a ti kopilot." Bego: "Draga, znači li to, ako si ti moje pile, da sam ja kopile?" U Zagrebu Bego izlazi iz auta s GPS-om u rukama. Žena: "Vrati to natrag, šta će ti to!" Bego: "Fali mi moj laptop, pa sam prigrlio njega." BP club: "PARTET" 8.02.2008 ![]() Unatoč orkanskim burama, pozatvaranim cestama, požarima i ostalim blagodetima suvremene civilizacije, "Partet" stižu u BP Club na vrijeme. Begu već na ulazu dočekuje Ludlud s kojim na šanku ispija ritualno pivo. No ne stižu ni popričati kako treba jer se iz galerije nazočnih već javljaju slijedeći likovi: Moro i gospodin Stanko. ![]() Moro: "Bego, jebentimišamaloga, nisan zna da si ti večeras u Bi Pija!" Bego: "Ni ja da si ti sveprisutan. Gospodine Stanko, ovo je Moro. Da sad sletim avionom u Taškent, on bi bio na aerodromu, mahao i vikao: Bego, Bego!" Moro: "Hehe!" Bego: "Šta radiš ti ovdje?" Moro: "Predstavu." Bego: "Kakvu predstavu? Muljaš nešto?" Moro: "Ma ne, pravu predstavu! Kazališnu." Bego: "Jebateled! Koja raskošna lepeza talenata u tebe! A ja mislio da me ništa više ne može iznenaditi. Pa ti si čovječe genij, najstariji vunderkind na ovim prostorima..." Moro: "Čekaj, zvoni mi mobitel... A?... Šta?... Pa u BP-ja, jebate!... Kako šta?... Bego svira!" Bego: "Super mi je drago da te vidim, idem do gospodina Stanka i Ludludog, samo nemoj tako urlati na mobitel dok mi budemo svirali." Moro: "A? Šta si reka?" Bego: "Uh... ma ništa. Tek riječi nedolične trenutku. Konobar, pivo!" Gospodin Stanko je rođeni zagrepčanin koji već 20 godina živi i radi u Splitu i ne propušta nijedan koncert. Bego: "Gospodine Stanko, otkud vi ovdje?" Stanko: "A što si ti mislio da ćeš doći svirati u moj Zagreb, a da ja to neću doći čuti?" Bego: "Pa kako ste došli?" Stanko: "Autobusom, naravno. Malo smo kasnili jer su ceste zatvorene." Bego: "Da, dalo se primjetiti." Dolazi Koča s nekakvim bonovima: "Evo, imamo plaćena po dva pića." Dolazi i konobar. Bego: "Kažu mi da su ovi bonovi ovdje platežno sredstvo." Konobar: "Da, gospodine." Bego: "Ja bih pola litre točenog." Konobar: "Vrijednost bona ne ulazi u cijenu velikog piva. Možete dobiti malo." Bego: "Meni je nekako tužno piti malo pivo. Molim vas, ipak mi donesite veliko i nadoplatite razliku. A potom mi donesite još pregršt piva, sve naplatite, te od ukupne sume odbijte vrijednost ovog drugog bona." Konobar odlazi vrteći glavom. Stanko se smije: "Pobucao si mu koncepciju, sad ništa ne razumije." Bego: "Ma čini li se tebi da su ovi purgeri malo ludi? Ako im nije sve po špagu, cijeli se izbezume." Stanko: "Hahaha! Ja to znam, ja sam purger!" Za vrijeme svirke gospodin Stanko svako malo ustaje i upozorava okolne goste (uključjući i Mora) da budu malo tiši dok band svira. Naravno, nitko ga ne jebe. Na pauzi Stanko se nervira i kao da se želi ispričati Begi. Stanko: "Ovo je prestrašno! Nedavno sam ovdje slušao neke francuze, i samo zato što su to francuzi svi su ih bogobojazno slušali otvorenih usta." Bego: "Pa dobro, i sad slušaju otvorenih usta. Ne prekidaju pričati." Stanko: "To je bezobrazluk. Ovi kvaziintelektualci vas ne jebu samo zato što ste naši ljudi. Možete sto puta bolje svirati, ali oni to jednostavno ne slušaju." Bego: "Ne nerviraj se Stanko. Koliko god oni ne jebu mene, toliko sto puta više ja ne jebem njih." Stanko (smije se): "A vidim!" Bego: "Jadni šminkeri. Previše su glupi da bi se ljutili na njih. Ne možeš se ljutiti na one koje žališ." Stanko: "Jebi ga, u pravu si." Bego: "I tebi je sad zbog njih ispred mene neugodno što si purger?" Stanko: "Tako je." Bego: "E moj Stanko, razumijem te. Upravo tako se ja ispred tebe ponekad osjećam u Splitu." Jedan jedini gost je pažljivo pratio muziciranje sjedeći u prvom redu. Gost: "Lijepo ste svirali. Vi ste iz Splita? Molim vas pozdravite mi Ćiću, često ga ovdje slušam." Koča: "Hvala vam najljepša. Pozdravit ćemo Ćiću." Bego: "Eh! A ja mislio da je samo Moro sveprisutan." Bego: "Kako smo se mi uopće našli ovdje?" Koča: "Ćićo je rekao da se svirkom u BP-ja otvaraju sva vrata jazz-a u Hrvatskoj." Bego: "Srećom, sutra sviramo u konkurencije, pa ćemo ih sva lijepo pozatvarati. Ne volim propuh." Koča: "Kakav propuh?" Bego gleda ljude oko sebe. Na svirku dolazi File sa svoje svirke, koji odmah iza toga zbog druge svirke treba otputovati za Split. File: "Ja idem, a vi se u mom stanu slobodno osjećajte kao kod kuće." Žena: "Ne brini, ja sam tu, neće biti nereda. Sve će biti na svom mjestu." Bego: "Ja sam utjelovljenje vraćanja stvari na mjesto." Svi pogledaju Begu pogledom "znamo da možeš srati, ali sad si ga pretjerao". Bego: "Šta je, šta me gledate? Čim se ja pojavim, Stanko ide iz Splita u Zagreb, a File iz Zagreba u Split. Svi se vraćaju na svoje mjesto." Subota, 9. veljače, 14:00h: juneća juha, pečena kokoš punjena jabukama, krumpiri, grašak, sirevi, vrhnje, kolači, vino i ostale delicije u zagrebačkom stanu gospodina Stanka. ![]() Gospodin Stanko zove na mobitel: "Jeste li se izgubili? Treba li vas navoditi?" Bego: "Ne treba, u tebe smo za 8 minuta." Stanko: "Ma daj, nemoj me zajebavati! Još nitko nije ovu adresu našao iz prve." Za osam minuta auto stiže točno ispred Stankovih vrata. Stanko ne vjeruje svojim očima. Bego mazi GPS: "Pile bakino!" Stanko: "Znam da je Jasenka vegetarijanac, pa sam joj pripremio grašak, a mi imamo punjenu koku." Bego: "I sad ćemo obdukcijom utvrditi čime je punjena." Jasenka: "Bego! Obdukcijom?" Bego: "Da, to je leš. Mrtva ptica termički obrađena, k tome još punjena. To mu dođe nešto poput mumije. I sad ćemo je iskasapiti." Jasenka: "Bego, zaboga! Jedemo!" Bego (ždere batak): "Lijepo od tebe što poštuješ životinje i ne jedeš leševe, ali zar misliš da bi koki bilo draže da smo joj živoj naguravali jabuke u guzicu?" Svi osim Koče: "BEGO!!!" Bego: "Pohvalno od tebe što si vegetarijanac, jer će nama ostati više." Koča: "Hehe, meni nećeš pokvariti apetit." Bego: "To je snaga! Mi smo poput onih ljudoždera koji su pojeli Muju, iako im se dok su ga kuhali posrao u juhu." Svi, uključujući i Koču: "BEGOOOOOO!!!!!!!!" Neobavezan razgovor poslije ručka. Stanko: "Obožavam prirodu. Kad odem na Velebit, pa vidim šumske jagode, ja se k'o dijete od srca smijem..." Bego: "I ja se smijem kad vidim šumske jagode. Izgledaju tako redikulozno u usporedbi s onima velikima u Kauflandu." Stanko: "...dok međutim oni koji bi trebali biti cvijet hrvatskog društva, ti akademski građani..." Bego: "E, sad mi je baš drago što sam akademska seljačina." Stanko: "...i grade sustav vrijednosti koji je danas potpuno iskrivljen. Recimo taj "Red Carpet" i slične celebrity emisije kojima se pučanstvu pere mozak. Tko su uopće ti ljudi i čime su oni zaslužili da ih mi gledamo na televiziji. Na primjer, te žene koje..." Bego: "...koje uzdignuto nose svoju pičku!" Svi: "???" Bego: "Šta me gledate? Nose je uznosito i ponosno. Ko orden. To je njihova zasluga." Bego: "Ma nešto me zanima... šta je to stilist? Je li to zanimanje? Gdje se može upisati fakultet kojim bih dobio to zvanje?" Žena: "Možeš upisati dizajn ili..." Bego: "Ne, ne, nikakav dizajn. I nikakvi tečajevi, ni privatne škole. Zanima me samo državni fakultet s međunarodno priznatom diplomom, a da mi u radnoj knjižici piše 'diplomirani stilist' ili 'magistar stilistike'." Stanko: "Ne znam da li je to moguće." Bego: "E, ako netko može biti stilist bez da završi faks, jer takav ne postoji, onda i ja hoću da mi, budem li imao intervju na televiziji, dolje na titlu piše 'Nenad Bego, vrač'. Zato što ni faks za vrača ne postoji." Žena: "Može li pisati 'Nenad Bego, kreten'? Ni taj fakultet ne postoji." Bego: "Draga, ne mješaj stečeno znanje i urođeni talent." Žena: "Znaš šta? Ti si naprosto..." Bego: "Naprosto sam naprost." Potom je Bego upalio GPS i našao se opet s Ludludim na ritualnom pivu gdje su u dvosatnom razgovoru tek malko po površini zagrebli važne teme za budućnost Univerzuma (što će za opće dobro, kako ljudi tako i polubogova, zasigurno nastaviti), a onda su morali prekinuti jer je uslijedilo nešto jako jako lijepo: Jazz Club (Gundulićeva 11): "PARTET" 9.02.2008 ![]() Izvrsno mjesto, izvrsna publika, izvrsno pivo i zadovoljan Stanko. Svi preduvjeti za dobru svirku. SVE POHVALE MJESTU I POSADI! Jasenka: "Doći će me slušati dvije učenice, cure su mlade, molim te ne pričaj ispred njih pizdarije." Bego: "Dobro." I šutio je ko zaliven cijelu večer. Kad su cure otišle, Bego upita: "Mogu li se sad izraziti?" Jasenka: "Možeš." Bego se usprdi. Prdio je brat bratu oko pet minuta u komadu. Svi: "BEGOOOOOOOOOO!!!!!!!!!!!!!!" Bego: "Šta mislite da odmah zapičimo za Split? Noć je, nema prometa, začas smo doma." Svi: "Daj, šta ti je! Idemo se naspavati, pa ćemo sutra pomalo." Bego: "Dobro, vidim da sam jedini član kluba svojih istomišljenika." Nedjelja, 10. veljače, 14:00h: Bend se okuplja na Britancu. Utovaruju se stvari. Koča ostaje jer u ponedjeljak ima sat gitare kod profesora Čaglja u Zagrebu. Umjesto njega u Split se vraća gospodin Stanko. Stanko: "Autoput je zatvoren na jugu zbog bure, idemo mi starom cestom, nedjelja je, nema prometa. Koji ćemo kurac plaćati autoput, kad na po puta moramo sići s njega. Kad je bura, starom cestom je kraće, brže i jeftinije. Nažalost, ali je tako." Svi: "Dobro." Ide se starom cestom br.1, raspoloženje na visini. Vožnja vrlo ugodna. Čak se staje i u Macole na staroj cesti, po starom dobrom običaju. Ždere se izvrstan fažol, loče se pivo. Stanka od dva sata. Nikome se nigdje ne žuri. I stvarno jeftinije, kompletan račun za četiri osobe iziđe manje od cijene autoputa za jedno osobno vozilo. Bego pita ženu i Jasenku: "Šta ste sjeli s nama? Na stolicama piše M." Žena: "Nisi pomislio da M znači 'Macola'?" Bego: "Ajme, sorry! Mislio sam da je to ko ono u WC-u, M i Ž." Bego gleda preparine životinje u Macole koje sjede, puše i igraju na karte: ![]() Bego: "Zašto ne stave i kojeg prepariranog lovca? Ne stradavaju samo životinje u lovu." Prežderani i napiti, Stanko, Jasenka, Bego i žena kreću dalje u ekspediciju prema domovini Dalmaciji, nekoć rimskoj, a danas hrvatskoj provinciji. Bego gleda GPS: "Skrenuli smo s ceste br.1." Žena: "Nemoguće! Kad?" Bego: "Evo, prije par stotina metara." Stanko: "Nema šanse, nije bilo nikakve oznake!" Bego: "Oznaka, neoznaka, skrenuli smo prema autoputu A1." Žena: "Pa nismo ludi, vidjeli bismo putokaz!" Bego: "Kako hoćete, ali ja više vjerujem kompjuteru nego čovjeku." Svi: "Ne seri!", a Bego: "Dobro." Nakon desetak kilometara, ukazuju se naplatne kućice. Stanko: "Izgleda da je Bego bio u pravu." Žena: "Proći ću naplatnu rampu, pa ću se okrenuti. Ne može mi naplatiti, nema šta naplatiti." Bego: "Nemoj! Stani sa strane i vrati se u rikverc." Žena: "Zašto?" Bego: "Poslušaj me bar sada, takav mi je osjećaj." Stanko: "Idem do naplatne kućice pitati čovjeka kuda ćemo se vratiti na cestu br.1." Stanko se vraća i kipi od bijesa: "Jebem mu mater, da mu jebem milu mater seljačku!" Begi žao gledati finog zagrebačkog gospodina u takvom stanju. "Što se dogodilo?" Stanko: "Kaže da mu je posao naplatiti autoput i da mi ne želi reći kako ćemo se vratiti." Bego: "Pa jesi li ga pitao koji ćemo kurac na autoputu kad se prema jugu ne može?" Stanko: "Jesam." Bego: "I šta je rekao?" Stanko: "Da to nije njegova briga. Kad uđemo na autoput, jebe se njega hoćemo li na sjever ili jug." Bego: "To ti je rekao?" Stanko: "Da, upravo to! Djelatnik Hrvatskih Autocesta d.o.o. mi je vrlo bezobrazno odbio dati informaciju kuda ću se vratiti do ceste br.1! Čovjek koji živi od moje plaće, mog poreza!"" Bego: "Ljudi, ne nervirajmo se. Idemo po GPS-u nazad do ceste br.1." Stanko: "Ne nerviram se, samo sam popizdio! Kako sam mogao tako fulati? Stalno vozim ovom cestom. Mora biti putokaza i oznake ceste na svakom kilometru. E, da mi je sad moja karta. Pogledaj na GPS-u gdje je cesta za Vrliku." Bego: "Kakva Vrlika, to je u pizdi materinoj, skroz na drugoj strani od Splita." Stanko: "Pogledaj kad sam ti rekao. Znam što govorim." Bego: "Dobro... samo malo... (ukucava na GPS) ...nema Vrlike." Stanko: "Kako nema Vrlike? Vrlika je stekla status grada!" Bego: "Vrlika je stekla status grada, a Pluton izgubio status planeta? Kud ide ova država!" Vraćaju se po GPS-u do spornog skretanja. Stanko: "Pogledaj! Ni oznake, ni putokaza, ničega! Ovo su namjerno napravili da samo profesionalci koji znaju put i poneki ludi avanturist idu starom cestom, a nama ostalima da naplate autoput." Bego: "Hoćeš da slikam?" Stanko: "Šta ćeš slikati? Cestu u mraku? Možeš se jebat s tim!" Stanko i dalje kipi: "Jebem ja mater Hrvatskim Autocestama!" Žena: "Šuti, ovaj će moj ludonja sve zapisati na blogu." Stanko: "Nek' zapiše! Napiši da jebem mater Hrvatskim Autocestama!" Bego: "Dobro... hoću li napisati i državi Hrvatskoj koja ih je sagradila?" Stanko: "Ne! Samo Autocestama." Bego: "Želiš li da spomenem i vladu Republike Hrvatske u nekom kontekstu?" Stanko: "Ne, samo Hrvatske Autoceste!" Bego: "Možda HDZ, SDP, HSLS, HSS, HSP, neku drugu stranku?" Stanko: "Rekao sam NE! Samo Hrvatske Autoceste." Bego: "Korumpirane političare? Nesposobne projektante koji sagrade autoput kojim se ne može putovati kad malo vjetra zapuše? Izvođače radova koji štede na materijalu i..." Stanko (već poprilično crven u licu): "NEEEE! Samo Hrvatske Autoceste d.o.o.!" Bego: "Dobro, dobro, nemoj se ljutiti." Uzme mobitel i u podsjetnik zapiše: "GOSPODIN STANKO JEBE MATER HRVATSKIM AUTOCESTAMA." (nastavit će se) |


















































































































Kotarac www.charliex.co.uk


































alkion
anchi
bezopasna
big blue
borgman's cube
brod u boci
cordelia
čovjek-vadičep
dalmata
damir ercegović
death of a planet
destination ???
dida
džemperka
elyca vještica
euro smijeh
ex pataren
galijanus
gordan
hard rock
harlekina
i.m.
ima jedan svijet
inspektor clouseau
irida
kabulske priče
kalumela
kenguur
kinky kolumnistica
koraljka
kvadar
latte macchiato
limunada
ludlud
mare prekobrojna
marin jurjević
mikke musse
minimaxine
naravno luda
nihonkichigai
osmijeh...
pajo pakšu
peace&love
peškafonda
pile pilence
ribafish
rock anthology
sagittarius
samo tvoja Lucija
simona
staklena dama
suncokreta2
symphony
šima
trillian
umorno oko
wish master
