ŽIVOPISNA REPORTAŽA BEGO GOES TO ZAGREB ili GPS-om po hrvatskim cestama Petak, 8. veljače, 15:00h: "Partet" se ukrcava u auto, idu za Zgreb gdje navečer sviraju u BP Clubu, a dan poslije u Jazz Clubu. Naravno, žena vozi kako bi Bego mogao neometano piti. Na vijestima javljaju da je Autoput zatvoren zbog jake bure, a put prema Sinju zbog prometne nesreće. Koča nosi GPS da se lakše snađu po sporednim cestama. Bego: "Šta ti je to? Električna kokoš?" Koča: "GPS. Gledaj pa se snađi." GPS: "Za 200m skrenite desno." Žena: "Ne vidim nikakvo desno!" Bego govori GPS-u: "Netko je ovdje totalni kreten, ili ti ili ja! Ne vidim nikakvu cestu, glupane!" Koča: "Eno je tamo, ne vidiš je od ovaca." Žena: "Je li Drniš?" Bego: "Je, drnim, drnim. Sav sam udrnio." Žena: "Stari štos, to smo već čuli." Bego: "Koji kurac me onda pitaš?" Cesta Drniš-Knin. Bego se čudi: "Ma koji li je degenerik gradio ovu cestu? Svako malo prelazi preko pruge." Jasenka: "Nije ni čudo da svako malo netko nastrada." Bego: "To je zato da ako te vlak promaši prvi put, pa i drugi put, uvijek imaš još jednu šansu." Koča: "Stvarno teba biti dobro retardiran da te zgazi vlak. Velik je i bučan, čuje se i vidi nadaleko:" Bego: "Tako je. Koga zgazi vlak, nije bolje ni zaslužio!" Koča: "Budala!" Bego: "Idiot!" Koča: "Ko mu jebe mater kad je glup!" Žena: "Dušo, ruke k sebi! Vozim!" Bego: "Jebemti Europsku Uniju! Ne smiješ pit, ne smiješ pušit, ne smiješ drpat ženu dok vozi..." Žena: "Gledaj u taj GPS!" Koča: "Tako je, ona je pilot, a ti kopilot." Bego: "Draga, znači li to, ako si ti moje pile, da sam ja kopile?" U Zagrebu Bego izlazi iz auta s GPS-om u rukama. Žena: "Vrati to natrag, šta će ti to!" Bego: "Fali mi moj laptop, pa sam prigrlio njega." BP club: "PARTET" 8.02.2008 Unatoč orkanskim burama, pozatvaranim cestama, požarima i ostalim blagodetima suvremene civilizacije, "Partet" stižu u BP Club na vrijeme. Begu već na ulazu dočekuje Ludlud s kojim na šanku ispija ritualno pivo. No ne stižu ni popričati kako treba jer se iz galerije nazočnih već javljaju slijedeći likovi: Moro i gospodin Stanko. Moro: "Bego, jebentimišamaloga, nisan zna da si ti večeras u Bi Pija!" Bego: "Ni ja da si ti sveprisutan. Gospodine Stanko, ovo je Moro. Da sad sletim avionom u Taškent, on bi bio na aerodromu, mahao i vikao: Bego, Bego!" Moro: "Hehe!" Bego: "Šta radiš ti ovdje?" Moro: "Predstavu." Bego: "Kakvu predstavu? Muljaš nešto?" Moro: "Ma ne, pravu predstavu! Kazališnu." Bego: "Jebateled! Koja raskošna lepeza talenata u tebe! A ja mislio da me ništa više ne može iznenaditi. Pa ti si čovječe genij, najstariji vunderkind na ovim prostorima..." Moro: "Čekaj, zvoni mi mobitel... A?... Šta?... Pa u BP-ja, jebate!... Kako šta?... Bego svira!" Bego: "Super mi je drago da te vidim, idem do gospodina Stanka i Ludludog, samo nemoj tako urlati na mobitel dok mi budemo svirali." Moro: "A? Šta si reka?" Bego: "Uh... ma ništa. Tek riječi nedolične trenutku. Konobar, pivo!" Gospodin Stanko je rođeni zagrepčanin koji već 20 godina živi i radi u Splitu i ne propušta nijedan koncert. Bego: "Gospodine Stanko, otkud vi ovdje?" Stanko: "A što si ti mislio da ćeš doći svirati u moj Zagreb, a da ja to neću doći čuti?" Bego: "Pa kako ste došli?" Stanko: "Autobusom, naravno. Malo smo kasnili jer su ceste zatvorene." Bego: "Da, dalo se primjetiti." Dolazi Koča s nekakvim bonovima: "Evo, imamo plaćena po dva pića." Dolazi i konobar. Bego: "Kažu mi da su ovi bonovi ovdje platežno sredstvo." Konobar: "Da, gospodine." Bego: "Ja bih pola litre točenog." Konobar: "Vrijednost bona ne ulazi u cijenu velikog piva. Možete dobiti malo." Bego: "Meni je nekako tužno piti malo pivo. Molim vas, ipak mi donesite veliko i nadoplatite razliku. A potom mi donesite još pregršt piva, sve naplatite, te od ukupne sume odbijte vrijednost ovog drugog bona." Konobar odlazi vrteći glavom. Stanko se smije: "Pobucao si mu koncepciju, sad ništa ne razumije." Bego: "Ma čini li se tebi da su ovi purgeri malo ludi? Ako im nije sve po špagu, cijeli se izbezume." Stanko: "Hahaha! Ja to znam, ja sam purger!" Za vrijeme svirke gospodin Stanko svako malo ustaje i upozorava okolne goste (uključjući i Mora) da budu malo tiši dok band svira. Naravno, nitko ga ne jebe. Na pauzi Stanko se nervira i kao da se želi ispričati Begi. Stanko: "Ovo je prestrašno! Nedavno sam ovdje slušao neke francuze, i samo zato što su to francuzi svi su ih bogobojazno slušali otvorenih usta." Bego: "Pa dobro, i sad slušaju otvorenih usta. Ne prekidaju pričati." Stanko: "To je bezobrazluk. Ovi kvaziintelektualci vas ne jebu samo zato što ste naši ljudi. Možete sto puta bolje svirati, ali oni to jednostavno ne slušaju." Bego: "Ne nerviraj se Stanko. Koliko god oni ne jebu mene, toliko sto puta više ja ne jebem njih." Stanko (smije se): "A vidim!" Bego: "Jadni šminkeri. Previše su glupi da bi se ljutili na njih. Ne možeš se ljutiti na one koje žališ." Stanko: "Jebi ga, u pravu si." Bego: "I tebi je sad zbog njih ispred mene neugodno što si purger?" Stanko: "Tako je." Bego: "E moj Stanko, razumijem te. Upravo tako se ja ispred tebe ponekad osjećam u Splitu." Jedan jedini gost je pažljivo pratio muziciranje sjedeći u prvom redu. Gost: "Lijepo ste svirali. Vi ste iz Splita? Molim vas pozdravite mi Ćiću, često ga ovdje slušam." Koča: "Hvala vam najljepša. Pozdravit ćemo Ćiću." Bego: "Eh! A ja mislio da je samo Moro sveprisutan." Bego: "Kako smo se mi uopće našli ovdje?" Koča: "Ćićo je rekao da se svirkom u BP-ja otvaraju sva vrata jazz-a u Hrvatskoj." Bego: "Srećom, sutra sviramo u konkurencije, pa ćemo ih sva lijepo pozatvarati. Ne volim propuh." Koča: "Kakav propuh?" Bego gleda ljude oko sebe. Na svirku dolazi File sa svoje svirke, koji odmah iza toga zbog druge svirke treba otputovati za Split. File: "Ja idem, a vi se u mom stanu slobodno osjećajte kao kod kuće." Žena: "Ne brini, ja sam tu, neće biti nereda. Sve će biti na svom mjestu." Bego: "Ja sam utjelovljenje vraćanja stvari na mjesto." Svi pogledaju Begu pogledom "znamo da možeš srati, ali sad si ga pretjerao". Bego: "Šta je, šta me gledate? Čim se ja pojavim, Stanko ide iz Splita u Zagreb, a File iz Zagreba u Split. Svi se vraćaju na svoje mjesto." Subota, 9. veljače, 14:00h: juneća juha, pečena kokoš punjena jabukama, krumpiri, grašak, sirevi, vrhnje, kolači, vino i ostale delicije u zagrebačkom stanu gospodina Stanka. Gospodin Stanko zove na mobitel: "Jeste li se izgubili? Treba li vas navoditi?" Bego: "Ne treba, u tebe smo za 8 minuta." Stanko: "Ma daj, nemoj me zajebavati! Još nitko nije ovu adresu našao iz prve." Za osam minuta auto stiže točno ispred Stankovih vrata. Stanko ne vjeruje svojim očima. Bego mazi GPS: "Pile bakino!" Stanko: "Znam da je Jasenka vegetarijanac, pa sam joj pripremio grašak, a mi imamo punjenu koku." Bego: "I sad ćemo obdukcijom utvrditi čime je punjena." Jasenka: "Bego! Obdukcijom?" Bego: "Da, to je leš. Mrtva ptica termički obrađena, k tome još punjena. To mu dođe nešto poput mumije. I sad ćemo je iskasapiti." Jasenka: "Bego, zaboga! Jedemo!" Bego (ždere batak): "Lijepo od tebe što poštuješ životinje i ne jedeš leševe, ali zar misliš da bi koki bilo draže da smo joj živoj naguravali jabuke u guzicu?" Svi osim Koče: "BEGO!!!" Bego: "Pohvalno od tebe što si vegetarijanac, jer će nama ostati više." Koča: "Hehe, meni nećeš pokvariti apetit." Bego: "To je snaga! Mi smo poput onih ljudoždera koji su pojeli Muju, iako im se dok su ga kuhali posrao u juhu." Svi, uključujući i Koču: "BEGOOOOOO!!!!!!!!" Neobavezan razgovor poslije ručka. Stanko: "Obožavam prirodu. Kad odem na Velebit, pa vidim šumske jagode, ja se k'o dijete od srca smijem..." Bego: "I ja se smijem kad vidim šumske jagode. Izgledaju tako redikulozno u usporedbi s onima velikima u Kauflandu." Stanko: "...dok međutim oni koji bi trebali biti cvijet hrvatskog društva, ti akademski građani..." Bego: "E, sad mi je baš drago što sam akademska seljačina." Stanko: "...i grade sustav vrijednosti koji je danas potpuno iskrivljen. Recimo taj "Red Carpet" i slične celebrity emisije kojima se pučanstvu pere mozak. Tko su uopće ti ljudi i čime su oni zaslužili da ih mi gledamo na televiziji. Na primjer, te žene koje..." Bego: "...koje uzdignuto nose svoju pičku!" Svi: "???" Bego: "Šta me gledate? Nose je uznosito i ponosno. Ko orden. To je njihova zasluga." Bego: "Ma nešto me zanima... šta je to stilist? Je li to zanimanje? Gdje se može upisati fakultet kojim bih dobio to zvanje?" Žena: "Možeš upisati dizajn ili..." Bego: "Ne, ne, nikakav dizajn. I nikakvi tečajevi, ni privatne škole. Zanima me samo državni fakultet s međunarodno priznatom diplomom, a da mi u radnoj knjižici piše 'diplomirani stilist' ili 'magistar stilistike'." Stanko: "Ne znam da li je to moguće." Bego: "E, ako netko može biti stilist bez da završi faks, jer takav ne postoji, onda i ja hoću da mi, budem li imao intervju na televiziji, dolje na titlu piše 'Nenad Bego, vrač'. Zato što ni faks za vrača ne postoji." Žena: "Može li pisati 'Nenad Bego, kreten'? Ni taj fakultet ne postoji." Bego: "Draga, ne mješaj stečeno znanje i urođeni talent." Žena: "Znaš šta? Ti si naprosto..." Bego: "Naprosto sam naprost." Potom je Bego upalio GPS i našao se opet s Ludludim na ritualnom pivu gdje su u dvosatnom razgovoru tek malko po površini zagrebli važne teme za budućnost Univerzuma (što će za opće dobro, kako ljudi tako i polubogova, zasigurno nastaviti), a onda su morali prekinuti jer je uslijedilo nešto jako jako lijepo: Jazz Club (Gundulićeva 11): "PARTET" 9.02.2008 Izvrsno mjesto, izvrsna publika, izvrsno pivo i zadovoljan Stanko. Svi preduvjeti za dobru svirku. SVE POHVALE MJESTU I POSADI! Jasenka: "Doći će me slušati dvije učenice, cure su mlade, molim te ne pričaj ispred njih pizdarije." Bego: "Dobro." I šutio je ko zaliven cijelu večer. Kad su cure otišle, Bego upita: "Mogu li se sad izraziti?" Jasenka: "Možeš." Bego se usprdi. Prdio je brat bratu oko pet minuta u komadu. Svi: "BEGOOOOOOOOOO!!!!!!!!!!!!!!" Bego: "Šta mislite da odmah zapičimo za Split? Noć je, nema prometa, začas smo doma." Svi: "Daj, šta ti je! Idemo se naspavati, pa ćemo sutra pomalo." Bego: "Dobro, vidim da sam jedini član kluba svojih istomišljenika." Nedjelja, 10. veljače, 14:00h: Bend se okuplja na Britancu. Utovaruju se stvari. Koča ostaje jer u ponedjeljak ima sat gitare kod profesora Čaglja u Zagrebu. Umjesto njega u Split se vraća gospodin Stanko. Stanko: "Autoput je zatvoren na jugu zbog bure, idemo mi starom cestom, nedjelja je, nema prometa. Koji ćemo kurac plaćati autoput, kad na po puta moramo sići s njega. Kad je bura, starom cestom je kraće, brže i jeftinije. Nažalost, ali je tako." Svi: "Dobro." Ide se starom cestom br.1, raspoloženje na visini. Vožnja vrlo ugodna. Čak se staje i u Macole na staroj cesti, po starom dobrom običaju. Ždere se izvrstan fažol, loče se pivo. Stanka od dva sata. Nikome se nigdje ne žuri. I stvarno jeftinije, kompletan račun za četiri osobe iziđe manje od cijene autoputa za jedno osobno vozilo. Bego pita ženu i Jasenku: "Šta ste sjeli s nama? Na stolicama piše M." Žena: "Nisi pomislio da M znači 'Macola'?" Bego: "Ajme, sorry! Mislio sam da je to ko ono u WC-u, M i Ž." Bego gleda preparine životinje u Macole koje sjede, puše i igraju na karte: Bego: "Zašto ne stave i kojeg prepariranog lovca? Ne stradavaju samo životinje u lovu." Prežderani i napiti, Stanko, Jasenka, Bego i žena kreću dalje u ekspediciju prema domovini Dalmaciji, nekoć rimskoj, a danas hrvatskoj provinciji. Bego gleda GPS: "Skrenuli smo s ceste br.1." Žena: "Nemoguće! Kad?" Bego: "Evo, prije par stotina metara." Stanko: "Nema šanse, nije bilo nikakve oznake!" Bego: "Oznaka, neoznaka, skrenuli smo prema autoputu A1." Žena: "Pa nismo ludi, vidjeli bismo putokaz!" Bego: "Kako hoćete, ali ja više vjerujem kompjuteru nego čovjeku." Svi: "Ne seri!", a Bego: "Dobro." Nakon desetak kilometara, ukazuju se naplatne kućice. Stanko: "Izgleda da je Bego bio u pravu." Žena: "Proći ću naplatnu rampu, pa ću se okrenuti. Ne može mi naplatiti, nema šta naplatiti." Bego: "Nemoj! Stani sa strane i vrati se u rikverc." Žena: "Zašto?" Bego: "Poslušaj me bar sada, takav mi je osjećaj." Stanko: "Idem do naplatne kućice pitati čovjeka kuda ćemo se vratiti na cestu br.1." Stanko se vraća i kipi od bijesa: "Jebem mu mater, da mu jebem milu mater seljačku!" Begi žao gledati finog zagrebačkog gospodina u takvom stanju. "Što se dogodilo?" Stanko: "Kaže da mu je posao naplatiti autoput i da mi ne želi reći kako ćemo se vratiti." Bego: "Pa jesi li ga pitao koji ćemo kurac na autoputu kad se prema jugu ne može?" Stanko: "Jesam." Bego: "I šta je rekao?" Stanko: "Da to nije njegova briga. Kad uđemo na autoput, jebe se njega hoćemo li na sjever ili jug." Bego: "To ti je rekao?" Stanko: "Da, upravo to! Djelatnik Hrvatskih Autocesta d.o.o. mi je vrlo bezobrazno odbio dati informaciju kuda ću se vratiti do ceste br.1! Čovjek koji živi od moje plaće, mog poreza!"" Bego: "Ljudi, ne nervirajmo se. Idemo po GPS-u nazad do ceste br.1." Stanko: "Ne nerviram se, samo sam popizdio! Kako sam mogao tako fulati? Stalno vozim ovom cestom. Mora biti putokaza i oznake ceste na svakom kilometru. E, da mi je sad moja karta. Pogledaj na GPS-u gdje je cesta za Vrliku." Bego: "Kakva Vrlika, to je u pizdi materinoj, skroz na drugoj strani od Splita." Stanko: "Pogledaj kad sam ti rekao. Znam što govorim." Bego: "Dobro... samo malo... (ukucava na GPS) ...nema Vrlike." Stanko: "Kako nema Vrlike? Vrlika je stekla status grada!" Bego: "Vrlika je stekla status grada, a Pluton izgubio status planeta? Kud ide ova država!" Vraćaju se po GPS-u do spornog skretanja. Stanko: "Pogledaj! Ni oznake, ni putokaza, ničega! Ovo su namjerno napravili da samo profesionalci koji znaju put i poneki ludi avanturist idu starom cestom, a nama ostalima da naplate autoput." Bego: "Hoćeš da slikam?" Stanko: "Šta ćeš slikati? Cestu u mraku? Možeš se jebat s tim!" Stanko i dalje kipi: "Jebem ja mater Hrvatskim Autocestama!" Žena: "Šuti, ovaj će moj ludonja sve zapisati na blogu." Stanko: "Nek' zapiše! Napiši da jebem mater Hrvatskim Autocestama!" Bego: "Dobro... hoću li napisati i državi Hrvatskoj koja ih je sagradila?" Stanko: "Ne! Samo Autocestama." Bego: "Želiš li da spomenem i vladu Republike Hrvatske u nekom kontekstu?" Stanko: "Ne, samo Hrvatske Autoceste!" Bego: "Možda HDZ, SDP, HSLS, HSS, HSP, neku drugu stranku?" Stanko: "Rekao sam NE! Samo Hrvatske Autoceste." Bego: "Korumpirane političare? Nesposobne projektante koji sagrade autoput kojim se ne može putovati kad malo vjetra zapuše? Izvođače radova koji štede na materijalu i..." Stanko (već poprilično crven u licu): "NEEEE! Samo Hrvatske Autoceste d.o.o.!" Bego: "Dobro, dobro, nemoj se ljutiti." Uzme mobitel i u podsjetnik zapiše: "GOSPODIN STANKO JEBE MATER HRVATSKIM AUTOCESTAMA." (nastavit će se) |