Marketing
BEGIZMI 51.
ŽIVOPISNA REPORTAŽA
BEGO GOES TO ZAGREB
ili
GPS-om po hrvatskim cestama
Petak, 8. veljače, 15:00h: "Partet" se ukrcava u auto, idu za Zgreb gdje navečer sviraju u BP Clubu, a dan poslije u Jazz Clubu. Naravno, žena vozi kako bi Bego mogao neometano piti. Na vijestima javljaju da je Autoput zatvoren zbog jake bure, a put prema Sinju zbog prometne nesreće. Koča nosi GPS da se lakše snađu po sporednim cestama.
Bego: "Šta ti je to? Električna kokoš?"
Koča: "GPS. Gledaj pa se snađi."
GPS: "Za 200m skrenite desno."
Žena: "Ne vidim nikakvo desno!"
Bego govori GPS-u: "Netko je ovdje totalni kreten, ili ti ili ja! Ne vidim nikakvu cestu, glupane!"
Koča: "Eno je tamo, ne vidiš je od ovaca."
Žena: "Je li Drniš?"
Bego: "Je, drnim, drnim. Sav sam udrnio."
Žena: "Stari štos, to smo već čuli."
Bego: "Koji kurac me onda pitaš?"
Cesta Drniš-Knin.
Bego se čudi: "Ma koji li je degenerik gradio ovu cestu? Svako malo prelazi preko pruge."
Jasenka: "Nije ni čudo da svako malo netko nastrada."
Bego: "To je zato da ako te vlak promaši prvi put, pa i drugi put, uvijek imaš još jednu šansu."
Koča: "Stvarno teba biti dobro retardiran da te zgazi vlak. Velik je i bučan, čuje se i vidi nadaleko:"
Bego: "Tako je. Koga zgazi vlak, nije bolje ni zaslužio!"
Koča: "Budala!"
Bego: "Idiot!"
Koča: "Ko mu jebe mater kad je glup!"
Žena: "Dušo, ruke k sebi! Vozim!"
Bego: "Jebemti Europsku Uniju! Ne smiješ pit, ne smiješ pušit, ne smiješ drpat ženu dok vozi..."
Žena: "Gledaj u taj GPS!"
Koča: "Tako je, ona je pilot, a ti kopilot."
Bego: "Draga, znači li to, ako si ti moje pile, da sam ja kopile?"
U Zagrebu Bego izlazi iz auta s GPS-om u rukama.
Žena: "Vrati to natrag, šta će ti to!"
Bego: "Fali mi moj laptop, pa sam prigrlio njega."
BP club: "PARTET"
8.02.2008
Unatoč orkanskim burama, pozatvaranim cestama, požarima i ostalim blagodetima suvremene civilizacije, "Partet" stižu u BP Club na vrijeme. Begu već na ulazu dočekuje Ludlud s kojim na šanku ispija ritualno pivo. No ne stižu ni popričati kako treba jer se iz galerije nazočnih već javljaju slijedeći likovi: Moro i gospodin Stanko.
Moro: "Bego, jebentimišamaloga, nisan zna da si ti večeras u Bi Pija!"
Bego: "Ni ja da si ti sveprisutan. Gospodine Stanko, ovo je Moro. Da sad sletim avionom u Taškent, on bi bio na aerodromu, mahao i vikao: Bego, Bego!"
Moro: "Hehe!"
Bego: "Šta radiš ti ovdje?"
Moro: "Predstavu."
Bego: "Kakvu predstavu? Muljaš nešto?"
Moro: "Ma ne, pravu predstavu! Kazališnu."
Bego: "Jebateled! Koja raskošna lepeza talenata u tebe! A ja mislio da me ništa više ne može iznenaditi. Pa ti si čovječe genij, najstariji vunderkind na ovim prostorima..."
Moro: "Čekaj, zvoni mi mobitel... A?... Šta?... Pa u BP-ja, jebate!... Kako šta?... Bego svira!"
Bego: "Super mi je drago da te vidim, idem do gospodina Stanka i Ludludog, samo nemoj tako urlati na mobitel dok mi budemo svirali."
Moro: "A? Šta si reka?"
Bego: "Uh... ma ništa. Tek riječi nedolične trenutku. Konobar, pivo!"
Gospodin Stanko je rođeni zagrepčanin koji već 20 godina živi i radi u Splitu i ne propušta nijedan koncert.
Bego: "Gospodine Stanko, otkud vi ovdje?"
Stanko: "A što si ti mislio da ćeš doći svirati u moj Zagreb, a da ja to neću doći čuti?"
Bego: "Pa kako ste došli?"
Stanko: "Autobusom, naravno. Malo smo kasnili jer su ceste zatvorene."
Bego: "Da, dalo se primjetiti."
Dolazi Koča s nekakvim bonovima: "Evo, imamo plaćena po dva pića."
Dolazi i konobar.
Bego: "Kažu mi da su ovi bonovi ovdje platežno sredstvo."
Konobar: "Da, gospodine."
Bego: "Ja bih pola litre točenog."
Konobar: "Vrijednost bona ne ulazi u cijenu velikog piva. Možete dobiti malo."
Bego: "Meni je nekako tužno piti malo pivo. Molim vas, ipak mi donesite veliko i nadoplatite razliku. A potom mi donesite još pregršt piva, sve naplatite, te od ukupne sume odbijte vrijednost ovog drugog bona."
Konobar odlazi vrteći glavom.
Stanko se smije: "Pobucao si mu koncepciju, sad ništa ne razumije."
Bego: "Ma čini li se tebi da su ovi purgeri malo ludi? Ako im nije sve po špagu, cijeli se izbezume."
Stanko: "Hahaha! Ja to znam, ja sam purger!"
Za vrijeme svirke gospodin Stanko svako malo ustaje i upozorava okolne goste (uključjući i Mora) da budu malo tiši dok band svira. Naravno, nitko ga ne jebe. Na pauzi Stanko se nervira i kao da se želi ispričati Begi.
Stanko: "Ovo je prestrašno! Nedavno sam ovdje slušao neke francuze, i samo zato što su to francuzi svi su ih bogobojazno slušali otvorenih usta."
Bego: "Pa dobro, i sad slušaju otvorenih usta. Ne prekidaju pričati."
Stanko: "To je bezobrazluk. Ovi kvaziintelektualci vas ne jebu samo zato što ste naši ljudi. Možete sto puta bolje svirati, ali oni to jednostavno ne slušaju."
Bego: "Ne nerviraj se Stanko. Koliko god oni ne jebu mene, toliko sto puta više ja ne jebem njih."
Stanko (smije se): "A vidim!"
Bego: "Jadni šminkeri. Previše su glupi da bi se ljutili na njih. Ne možeš se ljutiti na one koje žališ."
Stanko: "Jebi ga, u pravu si."
Bego: "I tebi je sad zbog njih ispred mene neugodno što si purger?"
Stanko: "Tako je."
Bego: "E moj Stanko, razumijem te. Upravo tako se ja ispred tebe ponekad osjećam u Splitu."
Jedan jedini gost je pažljivo pratio muziciranje sjedeći u prvom redu.
Gost: "Lijepo ste svirali. Vi ste iz Splita? Molim vas pozdravite mi Ćiću, često ga ovdje slušam."
Koča: "Hvala vam najljepša. Pozdravit ćemo Ćiću."
Bego: "Eh! A ja mislio da je samo Moro sveprisutan."
Bego: "Kako smo se mi uopće našli ovdje?"
Koča: "Ćićo je rekao da se svirkom u BP-ja otvaraju sva vrata jazz-a u Hrvatskoj."
Bego: "Srećom, sutra sviramo u konkurencije, pa ćemo ih sva lijepo pozatvarati. Ne volim propuh."
Koča: "Kakav propuh?"
Bego gleda ljude oko sebe.
Na svirku dolazi File sa svoje svirke, koji odmah iza toga zbog druge svirke treba otputovati za Split.
File: "Ja idem, a vi se u mom stanu slobodno osjećajte kao kod kuće."
Žena: "Ne brini, ja sam tu, neće biti nereda. Sve će biti na svom mjestu."
Bego: "Ja sam utjelovljenje vraćanja stvari na mjesto."
Svi pogledaju Begu pogledom "znamo da možeš srati, ali sad si ga pretjerao".
Bego: "Šta je, šta me gledate? Čim se ja pojavim, Stanko ide iz Splita u Zagreb, a File iz Zagreba u Split. Svi se vraćaju na svoje mjesto."
Subota, 9. veljače, 14:00h: juneća juha, pečena kokoš punjena jabukama, krumpiri, grašak, sirevi, vrhnje, kolači, vino i ostale delicije u zagrebačkom stanu gospodina Stanka.
Gospodin Stanko zove na mobitel: "Jeste li se izgubili? Treba li vas navoditi?"
Bego: "Ne treba, u tebe smo za 8 minuta."
Stanko: "Ma daj, nemoj me zajebavati! Još nitko nije ovu adresu našao iz prve."
Za osam minuta auto stiže točno ispred Stankovih vrata. Stanko ne vjeruje svojim očima.
Bego mazi GPS: "Pile bakino!"
Stanko: "Znam da je Jasenka vegetarijanac, pa sam joj pripremio grašak, a mi imamo punjenu koku."
Bego: "I sad ćemo obdukcijom utvrditi čime je punjena."
Jasenka: "Bego! Obdukcijom?"
Bego: "Da, to je leš. Mrtva ptica termički obrađena, k tome još punjena. To mu dođe nešto poput mumije. I sad ćemo je iskasapiti."
Jasenka: "Bego, zaboga! Jedemo!"
Bego (ždere batak): "Lijepo od tebe što poštuješ životinje i ne jedeš leševe, ali zar misliš da bi koki bilo draže da smo joj živoj naguravali jabuke u guzicu?"
Svi osim Koče: "BEGO!!!"
Bego: "Pohvalno od tebe što si vegetarijanac, jer će nama ostati više."
Koča: "Hehe, meni nećeš pokvariti apetit."
Bego: "To je snaga! Mi smo poput onih ljudoždera koji su pojeli Muju, iako im se dok su ga kuhali posrao u juhu."
Svi, uključujući i Koču: "BEGOOOOOO!!!!!!!!"
Neobavezan razgovor poslije ručka.
Stanko: "Obožavam prirodu. Kad odem na Velebit, pa vidim šumske jagode, ja se k'o dijete od srca smijem..."
Bego: "I ja se smijem kad vidim šumske jagode. Izgledaju tako redikulozno u usporedbi s onima velikima u Kauflandu."
Stanko: "...dok međutim oni koji bi trebali biti cvijet hrvatskog društva, ti akademski građani..."
Bego: "E, sad mi je baš drago što sam akademska seljačina."
Stanko: "...i grade sustav vrijednosti koji je danas potpuno iskrivljen. Recimo taj "Red Carpet" i slične celebrity emisije kojima se pučanstvu pere mozak. Tko su uopće ti ljudi i čime su oni zaslužili da ih mi gledamo na televiziji. Na primjer, te žene koje..."
Bego: "...koje uzdignuto nose svoju pičku!"
Svi: "???"
Bego: "Šta me gledate? Nose je uznosito i ponosno. Ko orden. To je njihova zasluga."
Bego: "Ma nešto me zanima... šta je to stilist? Je li to zanimanje? Gdje se može upisati fakultet kojim bih dobio to zvanje?"
Žena: "Možeš upisati dizajn ili..."
Bego: "Ne, ne, nikakav dizajn. I nikakvi tečajevi, ni privatne škole. Zanima me samo državni fakultet s međunarodno priznatom diplomom, a da mi u radnoj knjižici piše 'diplomirani stilist' ili 'magistar stilistike'."
Stanko: "Ne znam da li je to moguće."
Bego: "E, ako netko može biti stilist bez da završi faks, jer takav ne postoji, onda i ja hoću da mi, budem li imao intervju na televiziji, dolje na titlu piše 'Nenad Bego, vrač'. Zato što ni faks za vrača ne postoji."
Žena: "Može li pisati 'Nenad Bego, kreten'? Ni taj fakultet ne postoji."
Bego: "Draga, ne mješaj stečeno znanje i urođeni talent."
Žena: "Znaš šta? Ti si naprosto..."
Bego: "Naprosto sam naprost."
Potom je Bego upalio GPS i našao se opet s Ludludim na ritualnom pivu gdje su u dvosatnom razgovoru tek malko po površini zagrebli važne teme za budućnost Univerzuma (što će za opće dobro, kako ljudi tako i polubogova, zasigurno nastaviti), a onda su morali prekinuti jer je uslijedilo nešto jako jako lijepo:
Jazz Club (Gundulićeva 11): "PARTET"
9.02.2008
Izvrsno mjesto, izvrsna publika, izvrsno pivo i zadovoljan Stanko. Svi preduvjeti za dobru svirku.
SVE POHVALE MJESTU I POSADI!
Jasenka: "Doći će me slušati dvije učenice, cure su mlade, molim te ne pričaj ispred njih pizdarije."
Bego: "Dobro."
I šutio je ko zaliven cijelu večer.
Kad su cure otišle, Bego upita: "Mogu li se sad izraziti?"
Jasenka: "Možeš."
Bego se usprdi. Prdio je brat bratu oko pet minuta u komadu.
Svi: "BEGOOOOOOOOOO!!!!!!!!!!!!!!"
Bego: "Šta mislite da odmah zapičimo za Split? Noć je, nema prometa, začas smo doma."
Svi: "Daj, šta ti je! Idemo se naspavati, pa ćemo sutra pomalo."
Bego: "Dobro, vidim da sam jedini član kluba svojih istomišljenika."
Nedjelja, 10. veljače, 14:00h: Bend se okuplja na Britancu. Utovaruju se stvari. Koča ostaje jer u ponedjeljak ima sat gitare kod profesora Čaglja u Zagrebu. Umjesto njega u Split se vraća gospodin Stanko.
Stanko: "Autoput je zatvoren na jugu zbog bure, idemo mi starom cestom, nedjelja je, nema prometa. Koji ćemo kurac plaćati autoput, kad na po puta moramo sići s njega. Kad je bura, starom cestom je kraće, brže i jeftinije. Nažalost, ali je tako."
Svi: "Dobro."
Ide se starom cestom br.1, raspoloženje na visini. Vožnja vrlo ugodna. Čak se staje i u Macole na staroj cesti, po starom dobrom običaju. Ždere se izvrstan fažol, loče se pivo. Stanka od dva sata. Nikome se nigdje ne žuri. I stvarno jeftinije, kompletan račun za četiri osobe iziđe manje od cijene autoputa za jedno osobno vozilo.
Bego pita ženu i Jasenku: "Šta ste sjeli s nama? Na stolicama piše M."
Žena: "Nisi pomislio da M znači 'Macola'?"
Bego: "Ajme, sorry! Mislio sam da je to ko ono u WC-u, M i Ž."
Bego gleda preparine životinje u Macole koje sjede, puše i igraju na karte:
Bego: "Zašto ne stave i kojeg prepariranog lovca? Ne stradavaju samo životinje u lovu."
Prežderani i napiti, Stanko, Jasenka, Bego i žena kreću dalje u ekspediciju prema domovini Dalmaciji, nekoć rimskoj, a danas hrvatskoj provinciji.
Bego gleda GPS: "Skrenuli smo s ceste br.1."
Žena: "Nemoguće! Kad?"
Bego: "Evo, prije par stotina metara."
Stanko: "Nema šanse, nije bilo nikakve oznake!"
Bego: "Oznaka, neoznaka, skrenuli smo prema autoputu A1."
Žena: "Pa nismo ludi, vidjeli bismo putokaz!"
Bego: "Kako hoćete, ali ja više vjerujem kompjuteru nego čovjeku."
Svi: "Ne seri!", a Bego: "Dobro."
Nakon desetak kilometara, ukazuju se naplatne kućice.
Stanko: "Izgleda da je Bego bio u pravu."
Žena: "Proći ću naplatnu rampu, pa ću se okrenuti. Ne može mi naplatiti, nema šta naplatiti."
Bego: "Nemoj! Stani sa strane i vrati se u rikverc."
Žena: "Zašto?"
Bego: "Poslušaj me bar sada, takav mi je osjećaj."
Stanko: "Idem do naplatne kućice pitati čovjeka kuda ćemo se vratiti na cestu br.1."
Stanko se vraća i kipi od bijesa: "Jebem mu mater, da mu jebem milu mater seljačku!"
Begi žao gledati finog zagrebačkog gospodina u takvom stanju. "Što se dogodilo?"
Stanko: "Kaže da mu je posao naplatiti autoput i da mi ne želi reći kako ćemo se vratiti."
Bego: "Pa jesi li ga pitao koji ćemo kurac na autoputu kad se prema jugu ne može?"
Stanko: "Jesam."
Bego: "I šta je rekao?"
Stanko: "Da to nije njegova briga. Kad uđemo na autoput, jebe se njega hoćemo li na sjever ili jug."
Bego: "To ti je rekao?"
Stanko: "Da, upravo to! Djelatnik Hrvatskih Autocesta d.o.o. mi je vrlo bezobrazno odbio dati informaciju kuda ću se vratiti do ceste br.1! Čovjek koji živi od moje plaće, mog poreza!""
Bego: "Ljudi, ne nervirajmo se. Idemo po GPS-u nazad do ceste br.1."
Stanko: "Ne nerviram se, samo sam popizdio! Kako sam mogao tako fulati? Stalno vozim ovom cestom. Mora biti putokaza i oznake ceste na svakom kilometru. E, da mi je sad moja karta. Pogledaj na GPS-u gdje je cesta za Vrliku."
Bego: "Kakva Vrlika, to je u pizdi materinoj, skroz na drugoj strani od Splita."
Stanko: "Pogledaj kad sam ti rekao. Znam što govorim."
Bego: "Dobro... samo malo... (ukucava na GPS) ...nema Vrlike."
Stanko: "Kako nema Vrlike? Vrlika je stekla status grada!"
Bego: "Vrlika je stekla status grada, a Pluton izgubio status planeta? Kud ide ova država!"
Vraćaju se po GPS-u do spornog skretanja.
Stanko: "Pogledaj! Ni oznake, ni putokaza, ničega! Ovo su namjerno napravili da samo profesionalci koji znaju put i poneki ludi avanturist idu starom cestom, a nama ostalima da naplate autoput."
Bego: "Hoćeš da slikam?"
Stanko: "Šta ćeš slikati? Cestu u mraku? Možeš se jebat s tim!"
Stanko i dalje kipi: "Jebem ja mater Hrvatskim Autocestama!"
Žena: "Šuti, ovaj će moj ludonja sve zapisati na blogu."
Stanko: "Nek' zapiše! Napiši da jebem mater Hrvatskim Autocestama!"
Bego: "Dobro... hoću li napisati i državi Hrvatskoj koja ih je sagradila?"
Stanko: "Ne! Samo Autocestama."
Bego: "Želiš li da spomenem i vladu Republike Hrvatske u nekom kontekstu?"
Stanko: "Ne, samo Hrvatske Autoceste!"
Bego: "Možda HDZ, SDP, HSLS, HSS, HSP, neku drugu stranku?"
Stanko: "Rekao sam NE! Samo Hrvatske Autoceste."
Bego: "Korumpirane političare? Nesposobne projektante koji sagrade autoput kojim se ne može putovati kad malo vjetra zapuše? Izvođače radova koji štede na materijalu i..."
Stanko (već poprilično crven u licu): "NEEEE! Samo Hrvatske Autoceste d.o.o.!"
Bego: "Dobro, dobro, nemoj se ljutiti."
Uzme mobitel i u podsjetnik zapiše:
"GOSPODIN STANKO JEBE MATER HRVATSKIM AUTOCESTAMA."
(nastavit će se)
Post je objavljen 11.02.2008. u 22:06 sati.