Vozač gradskog autobusa Sokol ugleda Begu i zaustavi autobus pun putnika nasred najprometnije ceste u gradu. Sokol: "Bego, care!" Bego: "O Sokole, šta radiš?" Sokol: "Evo vozin autobus. Triba li te di bacit?" Auti iza autobusa trube, putnici u autobusu jebu mater... Bego: "A jebate, šta su danas svi nervozni! Vozi ti Sokole, ja ću na noge. Žuri mi se." Bego zove Filu na mobitel. Bego: "Jesi li u Zagrebu ili Splitu?" File: "U Zagrebu. Zašto?" Bego: "Znao sam! Evo je javilo na TV-u da je tamo porasla razina metana. Ugrožavaš ljude!" File: "A da dođeš i ti, pa da ih skroz potamanimo?" File: "A šta ti sad radiš?" Bego: "Kuvam fažol. Ubacio sam i kost od pršuta." File: "Ajmeee! Daj pošalji mi e-mailom dva pjata." Bego: "Kako ne, pa da ih ti sam sve gore podaviš!" Leon i Bego na semaforu. Semafor čini pi-piiii, pi-piiii... Bego: "Ma koji je ovo kurac?" Leon: "Šta?" Bego: "Ovi digitalni pilići." Leon: "To je semafor za slijepe." Bego: "Kakav im je onda semafor za gluhe?" Toni i Bego voze na gažu. Toni: "Vidi kako mi je otečena glava!" Bego: "Šta te briga. Na toliku glavu se ne primjeti." Toni: "Je, ali osjećam neku fantomsku bol." Bego: "Kako fantomsku? Pa imaš glavu i to popriličnu." Toni: "Ma boli me nešto u glavi." Žena: "Ma pogledaj ovu kolike su joj potpetice!" Bego: "A mora ih nosit jadna žena. Vidi kako su joj kratke noge. Da nema tih potpetica, noge bi joj visile u zraku." U jednoj ambulanti, među obavijestima na šalteru stoji i list na kojem piše "Osmijeh" i ispod toga cijela tirada o njemu. Bego: "Ženo, pogledaj ovo! Je li to zdravstvena ustanova? Fali još samo kolaž s leptirićima i cvijećem, pa bih pomislio da sam u zabavištu!" Žena: "Baš je lijepo to što piše." Bego: "Je, ali obzirom da je ovo ambulanta, trebalo bi pisati ovako!" I naglas pred svima pročita to na svoj način: PRDAC Prdac ništa ne košta, a djeluje čudesno. Obogaćuje atmosferu, a ne osiromašuje onoga koji ga ispušta. Nitko nije toliko bogat ni tako siromašan da ga ne bi mogao priuštiti. Prdac unosi toplinu u dom, pozdrav je prijatelju, putokaz izgubljenom i najbolji prirodni lijek protiv nadutosti. Ne može ga se kupiti, posuditi ili ukrasti, jer ima pravu vrijednost samo kad ga se poklanja. Pročitavši to, Bego se nakloni pred bolesnicima i pritom prdne, a svi nazočni blago popizde. Žena bijesno odvuče Begu sa strane. Žena: "Pa dobro, shvaćaš li ti da ljudi ne razumiju tvoj humor!" Bego: "To je zato što nisu pazili na satu. Da su bolje učili, ne bi se osjećali tako inferiorno pored moje nadmoćne inteligencije." Žena kipi od bijesa. Izvlači za ruku Begu iz čekaonice i mrmlja: "Vidićeš ti kad dođemo doma!" Bego se koprca dok ga žena izvlači kroz vrata, ali u tom trenutku njegova plemenitost i briga za dobrobit čovječanstva pobijede njegov strah za vlastiti život. Okrene se ka ljudima i dovikne im: "Evoluirajte ljudi! Za vaše dobro!" |