Vozač gradskog autobusa Sokol ugleda Begu i zaustavi autobus pun putnika nasred najprometnije ceste u gradu.
Sokol: "Bego, care!"
Bego: "O Sokole, šta radiš?"
Sokol: "Evo vozin autobus. Triba li te di bacit?"
Auti iza autobusa trube, putnici u autobusu jebu mater...
Bego: "A jebate, šta su danas svi nervozni! Vozi ti Sokole, ja ću na noge. Žuri mi se."
Bego zove Filu na mobitel.
Bego: "Jesi li u Zagrebu ili Splitu?"
File: "U Zagrebu. Zašto?"
Bego: "Znao sam! Evo je javilo na TV-u da je tamo porasla razina metana. Ugrožavaš ljude!"
File: "A da dođeš i ti, pa da ih skroz potamanimo?"
File: "A šta ti sad radiš?"
Bego: "Kuvam fažol. Ubacio sam i kost od pršuta."
File: "Ajmeee! Daj pošalji mi e-mailom dva pjata."
Bego: "Kako ne, pa da ih ti sam sve gore podaviš!"
Leon i Bego na semaforu. Semafor čini pi-piiii, pi-piiii...
Bego: "Ma koji je ovo kurac?"
Leon: "Šta?"
Bego: "Ovi digitalni pilići."
Leon: "To je semafor za slijepe."
Bego: "Kakav im je onda semafor za gluhe?"
Toni i Bego voze na gažu.
Toni: "Vidi kako mi je otečena glava!"
Bego: "Šta te briga. Na toliku glavu se ne primjeti."
Toni: "Je, ali osjećam neku fantomsku bol."
Bego: "Kako fantomsku? Pa imaš glavu i to popriličnu."
Toni: "Ma boli me nešto u glavi."
Žena: "Ma pogledaj ovu kolike su joj potpetice!"
Bego: "A mora ih nosit jadna žena. Vidi kako su joj kratke noge. Da nema tih potpetica, noge bi joj visile u zraku."
U jednoj ambulanti, među obavijestima na šalteru stoji i list na kojem piše "Osmijeh" i ispod toga cijela tirada o njemu.
Bego: "Ženo, pogledaj ovo! Je li to zdravstvena ustanova? Fali još samo kolaž s leptirićima i cvijećem, pa bih pomislio da sam u zabavištu!"
Žena: "Baš je lijepo to što piše."
Bego: "Je, ali obzirom da je ovo ambulanta, trebalo bi pisati ovako!"
I naglas pred svima pročita to na svoj način:
PRDAC
Prdac ništa ne košta, a djeluje čudesno.
Obogaćuje atmosferu, a ne osiromašuje onoga koji ga ispušta.
Nitko nije toliko bogat ni tako siromašan da ga ne bi mogao priuštiti.
Prdac unosi toplinu u dom, pozdrav je prijatelju, putokaz izgubljenom i najbolji prirodni lijek protiv nadutosti.
Ne može ga se kupiti, posuditi ili ukrasti, jer ima pravu vrijednost samo kad ga se poklanja.
Pročitavši to, Bego se nakloni pred bolesnicima i pritom prdne, a svi nazočni blago popizde. Žena bijesno odvuče Begu sa strane.
Žena: "Pa dobro, shvaćaš li ti da ljudi ne razumiju tvoj humor!"
Bego: "To je zato što nisu pazili na satu. Da su bolje učili, ne bi se osjećali tako inferiorno pored moje nadmoćne inteligencije."
Žena kipi od bijesa. Izvlači za ruku Begu iz čekaonice i mrmlja: "Vidićeš ti kad dođemo doma!"
Bego se koprca dok ga žena izvlači kroz vrata, ali u tom trenutku njegova plemenitost i briga za dobrobit čovječanstva pobijede njegov strah za vlastiti život. Okrene se ka ljudima i dovikne im:
"Evoluirajte ljudi! Za vaše dobro!"
Post je objavljen 11.12.2007. u 12:09 sati.