Nemo Dalmata https://blog.dnevnik.hr/nemodalmata

petak, 31.10.2008.

WARREN, Rick: Smisao života -40dnevno duhovno putovanje sa svetim pismom

-Nisi stvorio sam sebe pa stoga ni ne možeš reći samom sebi za što si stvoren! Da ti u ruke dam izum koji nikada prije nisi vidio, ne bi znao koja mu je svrha, a to ti ne bi mogao reći ni taj sam izum. Samo bi ti njegov stvaratelj ili upute za uporabu mogle otkriti koja je svrha tog izuma.
-Najjednostavniji način otkrivanja svrhe nekog izuma jest pitati stvoritelja tog izuma. Isto vrijedi i za otkrivanje svrhe tvoga života: pitaj Boga.

-Ne, traume s kojima si se suočio nisu bile lake.
I Bog je jecao jer su te toliko boljele;
No to je bilo dopušteno kako bi se oblikovalo tvoje srce
Kako bi se razvio nalik njemu.

-Vječni ćeš skitalica na zemlji biti! (Post 4,12) Ova rečenica opisuje većinu današnjih ljudi – tumaraju kroz život bez svrhe.

-"Osjećam da nisam uspio jer se trudim da postanem nešto, a čak i ne znam što je to nešto. Sve što znam jest preživljavati. Jednoga dana, ako otkrijem svoju svrhu, osjećat ću se kao da sam tek započeo živjeti."

-NAJVEĆA TRAGEDIJA NIJE SMRT, NEGO ŽIVOT BEZ SMISLA.

-"Ovo je prava životna radost: biti potrošen zbog svrhe za koju ti sam znaš da je važna, biti prirodna sila umjesto grozničave, sebične grudice slabosti i uvreda koja se žali jer se svijet ne želi posvetiti tome da te usreći." -George Bernard Shaw

-Nisi postavljen na zemlju kako bi bio upamćen. Ovdje si postavljen kako bi se pripremio za vječnost.

-Kad u potpunosti shvatiš da u životu postoji više od samo ovog ovdje i sada te kad spoznaš da je život samo priprema za vječnost, počet ćeš živjeti drukčije. Počet ćeš živjeti u svjetlu vječnosti, a to će obojiti tvoj odnos prema svakoj vezi, zadatku i okolnosti. Odjednom će ti mnoge aktivnosti, ciljevi, pa čak i problemi koji se čine tako važnima izgledati trivijalno, beznačajno i nedostojno tvoje pozornosti. Što bliže Bogu živiš, to ti se manjim čini sve ostalo.

-Način na koji vidiš svoj život oblikuje tvoj život.

-Život na zemlji je ispit i povjerenje.

-Karakter se i jača i otkriva pomoću ispita pa je cio život ispit.
-Kad shvatiš da je život ispit, shvatiš da ništa u njemu nije beznačajno. Čak i najmanji slučaj važan je za razvoj tvojega karaktera. Svaki je dan važan dan, a svaka je sekunda prigoda za razvoj kako bi se produbio tvoj karakter, pokazala ljubav ili se oslonilo na Boga. Neki se ispiti čine preteški za svladavanje, dok druge i ne primjetiš. Ali svi oni imaju neizbježne posljedice za vječnost.
Dobra je vijest to da Bog želi da prođeš ispite u životu i nikad ne dopušta da su iskušenja s kojima se suočavaš veća od milosti koju ti pruža kako bi se nosi s njima. Biblija kaže: Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti. (1 Kor 10,13)

-Mi nikada u stvari ne posjedujemo bilo što tijekom našega kratkotrajnog boravka na zemlji. Bog nam samo posuđuje zemlju dok smo ovdje.

-Život na zemlji privremena je zadaća.
-Nismo u potpunosti sretni ovdje zbog toga što ne bismo ni trebali biti!

-Živjeti za slavu Božju najveće je dostignuće koje možemo postići u svojim životima.
-"Božja je slava kad je čovjek u potpunosti živ!" -sv. Irenej

-Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću. (1 Iv 3,16)

-sve čini kao da to činiš za Isusa

-Postoje tri prepreke koje priječe našu potpunu predaju Bogu: strah, ponos i zbunjenost. Ne shvaćamo koliko nas Bog voli, želimo upravljati svojim životima i krivo shvaćamo značenje predaje.

-Život je borba, ali ono što većina ljudi ne shvaća jest to da je naša bitka (...) u stvari bitka s Bogom! Mi želimo biti Bog, a nema načina da pobijedimo u toj bitki. (...) Mi nismo Bog i nikada nećemo ni biti. Mi smo ljudi. Kada pokušavamo biti poput Boga, završimo najsličnije sotoni, koji je i sam pokušao istu stvar.

-Što znači predati se? Predaja Bogu nije pasivna rezignacija, fatalizam ili izgovor za lijenost. To nije prihvaćanje postojećeg stanja. Ona čak može značiti upravo suprotno: žrtvovanje svoga života ili patnju kako bi se promijenilo nešto što treba promjeniti. Bog često poziva ljude koji su mu se predali da vode bitku u njegovo ime. Predaja nije za kukavice ili krpe od ljudi. Predaja također ne znači odricanje od racionalnog razmišljanja. Bog ne bi odbacio um koji ti je dao! Bog ne želi da mu služe roboti. Predaja ne obuzdava tvoju osobnost. Bog želi da koristiš svoju jedinstvenu osobnost. Ne samo da je ne umanjuje, predaja je poboljšava. C. S. Lewis primjetio je: „Što više dopustimo Bogu da nas preuzme, to više postanemo stvarni mi – zato što nas je on stvorio. On je izmislio sve različite ljude koji bismo vi i ja trebali postati... Tek kad se okrenem Kristu, kad se predam Njegovoj osobnosti, tada po prvi puta počinjem imati svoju pravu osobnost."
-Do pobjede se dolazi predajom. Predaja te ne oslabljuje, ona te jača.
-Svatko se u konačnici preda nečemu ili nekome. Ukoliko se ne predaš Bogu, predat ćeš se mišljenju ili očekivanju drugih, novcu, jadu, strahu, vlastitom ponosu, žudnjama ili egu.
-Slobodno možeš izabrati čemu ćeš se predati, ali nisi slobodan od posljedica tog izbora. E. Stanley Jones rekao je: „Ako se ne predaš Isusu, predaješ se kaosu."
-Predaja nije najbolji način življenja, to je jedini način življenja.
-Prinesite Bogu sami sebe (...), a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu! (Rim 6,13)

-ključ prijateljstva s Bogom nije u tome da promjeniš ono što činiš, nego da promjeniš svoj odnos prema onome što činiš. Ono što inače činiš za sebe počneš činiti za Boga, bez obzira je li riječ o konzumiranju hrane, kupanju, radu, opuštanju ili iznošenju smeća.

-Boga ne hvalimo kako bismo se osjećali dobro, nego kako bismo činili dobro.

-Često smo pred izazovom da činimo velike stvari za Boga. U stvari, Bog je puno zadovoljniji kad činimo male stvari za njega iz pokornosti proizašle iz ljubavi. Te stvari drugi možda ni ne primjećuju, ali Bog ih primjećuje i smatra ih djelima bogoštovlja.
Prigode za velika djela mogu se pojaviti jednom u životu, dok nas prigode za mala djela okružuju svakoga dana. Čak i tako jednostavnim djelima kao što su iskrenost, ljubaznost i ohrabrenje drugima izazivamo osmijeh na Božjem licu. Bogu su jednostavna djela proizašla iz pokornosti draža od naših molitvi, pohvala ili darova.

-Ljubav je tvoja bolja od života. (Ps 63,4)

-C. S. Lewis rekao je: „Bol je Božji megafon.". To je Božji način da nas prene iz duhovne letargije. Tvoji problemi nisu kazna, oni su zov buđenja Boga koji te ljubi. Bog se ne ljuti na tebe; on te toliko ljubi da će učiniti što god je potrebno kako bi te vratio u zajedništvo sa sobom.

-Ono što ti najviše smeta u bogoštovlju jesi ti sam – tvoje preokupacije i briga o tome što drugi misle o tebi.

-...traže doživljaj umjesto da traže Boga.

-Kada se osjećaš napuštenim od Boga, a ipak mu nastaviš vjerovati bez obzira na svoje osjećaje, tada ga najdublje štuješ.

-Zašto je Bog dopustio i otrpio tako grozno i zlo postupanje? Zašto? Zato da bi ti mogao biti pošteđen vječnosti u paklu i zato da bi ti mogao zauvijek s njime dijeliti njegovu slavu! (...)
Isus se svega odrekao kako bi ti mogao sve imati. On je umro kako bi ti mogao živjeti zauvijek. To samo vrijedno je tvoje neprestane hvale i zahvalnosti. Više nikada ne bi smio pitati za što trebaš biti zahvalan.

-Ljubav je bit života. Najbolje iskorišten život pun je ljubavi. Život bez ljubavi bezvrijedan je. Ljubav će trajati zauvijek. Bit ćemo vrednovani prema svojoj ljubavi. Najbolji izraz ljubavi jest vrijeme. Sada je najbolji trenutak za ljubiti.

-Isus je rekao da je naša ljubav jednih za druge – ne naša vjera u doktrine – naš najveći svijedok svijetu.

-"Bože, bez obzira uspijem li bilo što drugo danas učiniti, želim se potruditi da provedem vrijeme ljubeći tebe i druge ljude – jer je to bit života. Ne želim potratiti ovaj dan."

-Vrijednost stvari može se mjeriti time koliko smo vremena voljni uložiti u njih.
-Kada nekome posvetiš svoje vrijeme, daješ mu dio svoga života koji nikad nećeš dobiti natrag. Tvoje vrijeme je tvoj život. Zbog toga je vrijeme najveći dar koji nekome možeš pokloniti. Kada nekome daš svoje vrijeme, žrtvuješ se, a žrtvovanje je srž ljubavi.
-Srž ljubavi nije ono što mislimo, činimo ili pružamo drugima i za druge, nego koliko sebe dajemo.
-Možeš dati, a da ne ljubiš, ali ne možeš ljubiti, a da ne daš.

-nitko od nas ne može ispuniti Božju svrhu sam
-Osoba koja kaže „ne trebam crkvu" ili je ohola ili je neuka. Crkva je toliko važna da je Isus umro na križu za nju. Krist (je) ljubio Crkvu te sebe predao za nju. (Ef 5,25). Biblija Crkvu zove: Kristovom nevjestom i Kristovim tijelom. Ne mogu zamisliti da Isusu kažem: „Ljubim te, ali mi se ne sviđa tvoja supruga.". Ili: „Tebe prihvaćam, ali odbijam tvoje tijelo.". (...) Na žalost, mnogi kršćani Crkvu iskorištavaju, ali je ne ljube.
-Samo u redovitom doticaju s običnim, nesavršenim vjernicima možemo naučiti pravo zajedništvo i iskusiti novozavjetnu istinu o povezanosti i ovisnosti jednih o drugima.
-Božje svrhe za njegovu Crkvu istovjetne su s pet svrha koje ima za tebe. Bogoštovlje ti pomaže da se usredotočiš na Boga, zajedništvo ti pomaže da se suočiš sa životnim problemima, učeništvo pomaže učvrstiti tvoju vjeru, služba ti pomaže otkriti tvoje talente, evangelizam ti pomaže ispuniti tvoju misiju.
-Bog želi da voliš stvarne, a ne idealne ljude. Možeš provesti cio život tražeći savršenu Crkvu, ali je nikada nećeš naći. Pozvan si ljubiti nesavršene grešnike, baš kao što to i Bog čini.
-Ako Crkva mora biti savršena da bi te zadovoljila, to isto savršenstvo će i tebe izdvojiti iz njezina članstva, zato što nisi savršen!

-od tebe se nikad neće tražiti da nekome oprostiš više nego što je Bog tebi već oprostio

-Kad se sukob ispravno rješava, postajemo bliži jedni drugima.

-Poniznost ne znači da sam sebe cijeniš manje, to znači da sam o sebi misliš manje. Poniznost znači više misliti na druge. Ponizni su ljudi toliko usredotočeni na služenje drugima, da na sebe i ne misle.

-Ne možeš se u izolaciji razviti da budeš nalik Kristu. Moraš biti okružen drugim ljudima i međusobno djelovati na njih i s njima. Moraš biti dio Crkve i zajednice. Zašto? Zbog toga što do istinske duhovne zrelosti dolazi kad naučiš ljubiti poput Isusa, a ne možeš vježbati biti poput Isusa ako nemaš veze s drugim ljudima. Zapamti, bit svega jest ljubav – ljubav prema Bogu i drugima.

-"Biblija nam nije data da povećamo svoje znanje, nego da nam promjeni živote." -D. L. Moody

-Bog ima svrhu u pozadini svakog problema.
-Nikad nećeš znati da je Bog sve što ti je potrebno dok god ne bude jedino što imaš.

-"Ako pogledaš svijet, bit ćeš ojađen. Ako pogledaš u sebe, bit ćeš depresivan. Ali ako pogledaš u Krista, umirit ćeš se!" -Corrie ten Boom

-Bog razvija plodove Duha u tvom životu tako što ti dopušta da iskusiš okolnosti u kojima si pod iskušenjem da iskažeš upravo suprotnu osobinu! Razvoj karaktera uvijek sadrži izbor, a iskušenje pruža tu prigodu.
Na primjer, Bog nas uči ljubavi tako što nas okružuje neprivlačnim ljudima. Za voljeti ljude koji su privlačni i koji te vole nije potreban karakter. Bog nas uči pravoj radosti usred tuge, kad se okrenemo k njemu. Sreća ovisi o vanjskim okolnostima, ali radost je utemeljena na tvom odnosu s Bogom.
Bog u nama razvija stvaran mir ne tako što dopušta da se stvari razvijaju onako kako smo ih planirali, nego kaosom i pomutnjom. Svatko može biti smiren gledajući prekrasan zalazak sunca ili opuštajući se na godišnjem odmoru. Pravi mir spoznat ćemo kad odlučimo imati povjerenja u Boga u okolnostima u kojima smo pod iskušenjem da se brinemo ili se bojimo. Na sličan način, strpljivost se razvija u okolnostima kad smo prisiljeni čekati i kad smo izloženi iskušenju da se ljutimo ili burno reagiramo.
Bog koristi suprotnu situaciju od svakog ploda kako bi nam dao izbor. Ne možeš tvrditi da si dobar ako nikada nisi bio pod iskušenjem biti loš. Ne možeš tvrditi da si vjeran ako nikada nisi imao prigodu biti nevjeran. Poštenje se izgrađuje pobjeđujući iskušenje da budemo nepošteni, poniznost raste kad odbijemo biti oholi, a izdržljivost se razvija svaki puta kad odbijemo iskušenje da se predamo. Svaki puta kad pobjediš iskušenje postaneš sličniji Isusu!


-Kako djeluje iskušenje?
Pomaže nam to što znamo da je sotona potpuno predvidljiv. On upotrebljava istu strategiju i stare lukavštine od stvaranja svijeta. (...) Iz Biblije možemo saznati da iskušenje slijedi tijek od četiri koraka (...).
U prvom koraku, sotona prepoznaje želju u tebi. To može biti grešna želja, poput želje za osvetom ili kontroliranjem drugih, a može biti i legitimna, normalna želja, poput želje da te netko voli, cijeni ili da osjećaš ugodu. Iskušenje počinje kad sotona predloži (putem misli) da se prepustiš zloj želji ili da ostvariš legitimnu želju na kriv način ili u krivo vrijeme. Uvijek se čuvaj prečica. One su često iskušenja! Sotona šapuće: „Zaslužio si to! To moraš imati sada! Bit će uzbudljivo... ugodno... ili ćeš se bolje osjećati.". Mislimo da iskušenje leži oko nas, ali Bog kaže da ono počinje unutar nas. Da nisi imao želju, iskušenje te ne bi moglo privući. Iskušenje uvijek počinje u tvojoj glavi, a ne u okolnostima. (...)
Drugi je korak sumnja. Sotona te pokušava pridobiti da sumnjaš u ono što je Bog rekao o grijehu: Je li to doista krivo? Je li Bog uistinu rekao da to ne činim? Nije li Bog namijenio ovu zabranu nekom drugom ili u neko drugo doba? Ne želi li Bog da budem sretan? (...)
Treći je korak obmana. Sotona nije sposoban govoriti istinu i naziva ga se Ocem laži (Iv 8,44). Sve što on kaže bit će lažno ili poluistinito. Sotona nudi svoje laži kako bi zamijenio ono što je Bog već rekao u svojoj Riječi. Sotona kaže: „Nećeš umrijeti. Bit ćeš mudriji, poput Boga. Nećeš biti uhvaćen. Nitko neće nikad saznati. To će riješiti tvoj problem. Osim toga, i svi drugi to rade. To je samo maleni grijeh.". Ali malo griješiti je isto kao i biti malo trudna: na kraju će se pokazati.
Četvrti je korak neposlušnost. U ovome koraku konačno djeluješ i ostvariš misao kojom si se poigravao u svojoj glavi. Ono što je počelo kao zamisao pretvara se u ponašanje. Prepuštaš se onome što te zaokupilo. Vjeruješ u sotonine laži i upadaš u zamku. (...)

-iskušenje počinje unutar nas.

-Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. (Jak 1,13-15)

-Iskušenje je znak da te sotona mrzi, a ne znak slabosti ili svjetovnosti. (...) Nije grijeh biti u iskušenju. Isus je bio u iskušenju, a ipak nikada nije zgriješio. Iskušenje postane grijeh tek onda kad mu se prepustiš. (...) Ne možeš spriječiti đavla da ti predlaže misli, ali možeš izabrati da se ne zadržavaš na njima ili da ne djeluješ na njihov nagovor.

-Biblija kaže: „Kada budeš kušan...", a ne ako.

-Mnogi ljudi, na primjer, ne shvaćaju razliku između tjelesne privlačnosti ili seksualnog uzbuđenja i požude. Oni nisu ista stvar. Bog nas je sve stvorio kao seksualna bića i to je dobro. Privlačnost i uzbuđenje su normalni, spontani, Bogom dani odgovori na tjelesnu ljepotu, dok je požuda promišljeno djelo volje. Požuda je izbor da u svojoj glavi činiš ono što bi želio činiti svojim tijelom. Možeš biti privučen ili čak uzbuđen, a da ne izabereš griješiti požudom.

-što se više zbližiš s Bogom, to će te sotona više iskušavati

-Zamoli Boga za pomoć. Bog želi da ga zamoliš za pomoć kako bi svladao iskušenja. (...) Ako Bog čeka kako bi nam pomogao svladati iskušenja, zašto mu se češće ne obraćamo? Iskreno govoreći, ponekad ne želimo da nam pomogne! Želimo se prepustiti iskušenju, iako znamo da je loše. U tom trenutku mislimo da znamo bolje od Boga što je najbolje za nas.
-Umjesto da se prepustiš ili predaš, obrati se Bogu, očekuj da će ti pomoći i sjeti se da te čeka nagrada: Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. (Jak 1,12).

-Svako je iskušenje prigoda da se ispravno postupi.

-Možda ti se ponekad čini kako je iskušenje presnažno da ga izdržiš, ali to je sotonina laž.
-savjetuje nam se da preusmjerimo svoju pozornost jer odupiranje misli ne djeluje. To samo učvršćuje našu usredotočenost na pogrešnu stvar i jača njezinu privlačnost. (...) Ne možeš svladati iskušenje tako da se boriš protiv toga što osjećaš. Što se više boriš protiv osjećaja, to te više zaokuplja i kontrolira. (...) Kako iskušenje uvijek počinje mišlju, najbrži način da mu onesposobiš privlačnost jest da pozornost usmjeriš na nešto drugo.
-Zle misli pobjeđuješ razmišljajući o nečemu boljem.

-Bitka protiv grijeha dobiva se ili gubi u tvojoj glavi. Što god pridobije tvoju pozornost, pridobit će i tebe.

-Sotona želi da misliš kako su tvoj grijeh i iskušenje toliko jedinstveni da ih moraš držati u tajnosti. Činjenica je – svi smo u istoj kaši. Svi se bore s istim iskušenjima (...). Razlog zbog kojega skrivamo svoje nedostatke je ponos. Želimo da drugi misle kako sve držimo „pod kontrolom". Činjenica je da je sve u tvom životu o čemu ne možeš pričati već izvan kontrole. (...) Neki su problemi previše ukorijenjeni, previše uobičajeni i preveliki da ih samostalno riješimo. (...) Da, ponizujuće je priznati drugima svoje slabosti, ali nedostatak poniznosti upravo je ono što te sprječava da postaneš bolji.

-Kako se možemo oduprijeti đavlu? (...) Prvi je korak prihvatiti Božje spasenje. Nećeš moći reći ne đavlu ako već nisi rekao da Isusu. (...) Sotona te ne može ni na što prisiliti. On ti može samo predložiti. Drugo, moraš koristiti Riječ Božju kao svoje oružje protiv sotone. Isus je to pokazao kad je bio izložen iskušenju u pustinji. Svaki puta kad je sotona predložio iskušenje, Isus mu se suprostavio citirajući Sveto pismo. On nije raspravljao sa sotonom. Nije rekao „nisam gladan" kad je bio u iskušenju upotrijebiti svoju moć pri zadovoljavanju osobne potrebe. Jednostavno je citirao Sveto pismo iz svoga sjećanja. Mi moramo činiti isto. U Riječi Božjoj jest moć i sotona je se boji. Nikada nemoj pokušavati raspravljati s đavlom. (...) Ne možeš đavla obmanuti logikom ili svojim mišljenjem, ali možeš upotrijebiti oružje od kojeg će zadrhtati – Božju istinu.

-Budi svjestan svoje ranjivosti. (...) Ukoliko su okolnosti pogodne, svatko od nas sposoban je počiniti grijeh. Nikada ne smijemo spustiti svoju zaštitu i misliti da smo iznad iskušenja.

-Povijest Izraela dobra je ilustracija toga kako brzo zaboravljamo lekcije kojima nas je Bog podučio i kako se brzo vraćamo starim, uvriježanim načinima ponašanja.

-Nema rasta bez promjene, promjene bez straha ili gubitka, a gubitka bez boli.

-"Molim te, budi strpljiv. Bog još nije gotov sa mnom."

-Bog te je stvorio kako bi svojim životom činio razliku. Stvoren si da pridoneseš životu na zemlji, a ne samo da od njega uzimaš. Bog želi i da nešto vratiš.

-Spašeni smo kako bismo služili, a ne da sjedimo i čekamo odlazak u nebo.

-Svaki puta kad koristiš svoje bogomdane sposobnosti kako bi pomogao drugima, ispunjavaš svoj poziv. !!!

-U nekim crkvama u Kini, novim vjernicima žele dobrodošlicu govoreći: „Isus sada ima novi par očiju za vidjeti, nove uši za slušati, nove ruke za pomagati i novo srce za voljeti druge."

-Što se dogodi kada jedan dio tvog tijela prestane funkcionirati? Razboliš se. Ostatak tvog tijela pati. Zamisli da tvoja jetra počne živjeti sama za sebe: „Umorna sam! Ne želim više služiti tijelu! Želim godinu dana slobodno, samo da se hranim. Moram napraviti ono što je najbolje za mene! Neka neki drugi dio preuzme moj posao.". Što bi se dogodilo? Tvoje bi tijelo umrlo. Danas tisuće lokalnih crkava umire zbog kršćana koji nisu voljni služiti. Oni sjede po strani kao gledatelji, dok Tijelo pati.

-Kad radiš ono što voliš raditi, nitko te ne treba motivirati.

-Kako znaš da Bogu služiš iz srca? Prvi je očit znak entuzijazam. Kad radiš ono što voliš, nitko te ne treba motivirati, izazivati ili te provjeravati. To radiš iz čistog užitka. Nisu ti potrebne nagrade, pljesak ili plaća jer uživaš služiti na taj način. Također, vrijedi i suprotno: kada nemaš srca za ono što radiš, lako te je obeshrabriti.
Druga osobina služenja Bogu iz srca jest učinkovitost. Kad god radiš ono za što te Bog osmislio da voliš raditi, postaneš dobar u tome. Strast je pokretač savršenstva. Ako ti nije stalo do zadatka, malo je vjerovatno da ćeš se isticati u njemu. Suprotno tome, najuspješniji pojedinci u bilo kojem području oni su koji to rade iz strasti, a ne iz dužnosti ili zbog zarade.
Svi smo mi čuli kako ljudi kažu: „Prihvatio sam posao koji mrzim kako bih zaradio puno novaca pa jednoga dana mogao dati otkaz i raditi ono što volim.". To je velika pogreška. Ne troši svoj život na posao koji nije odraz tvoga srca. Sjeti se da najvažnije stvari u životu nisu stvari. Značenje je mnogo vađnije od novca. Najbogatiji čovjek na svijetu jednom je rekao: Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir. (Izr 15,16)
Nemoj se zadovoljiti samo postizanjem „dobroga života", zato što dobar život nije dovoljno dobar. U konačnici, on ne zadovoljava. Možeš imati puno onoga od čega živiš, a još nemati ništa za što živiš. Umjesto toga, usredotoči se na bolji život – na služenje Bogu onako kako to izražava tvoje srce. Shvati što voliš raditi – za što ti je Bog dao srce – i čini to u njegovu slavu.

-Samo iskustva koja podijelimo mogu pomoći drugima. Aldous Huxley je rekao: „Iskustvo nije ono što ti se dogodi. Iskustvo je ono što učiniš s onim što ti se dogodi."

-Bit ćeš najuučinkovitiji kad budeš koristio svoje duhovne darove i darovitosti u područjima na kojima to srce želi te na način koji najbolje odražava tvoju osobnost i iskustvo.

-Ono što jesi, Božji je dar tebi; ono što činiš sa sobom, tvoj je dar Bogu. -danska poslovica

-"Ako mi je život neplodan, nije važno tko me hvali, a ako mi je život plodan, nije važno tko me kritizira." -John Bunyan

-"Čini sve dobro koje možeš, svim sredstvima kojima možeš, na sve načine na koje možeš, na svim mjestima na kojima možeš, u svako doba u koje možeš, svim ljudima kojima možeš, onoliko dugo koliko god možeš." -krilatica Johna Wesleya

-Možda nepoznat služiš u kakvom malom mjestu, osjećajući se nepriznat i necijenjen. Slušaj: Bog te s razlogom stavio tamo gdje jesi!

-po prirodi sam sebičan. Najviše razmišljam o sebi. Zato je pokornost svakodnevna bitka, lekcija koju moram iznova učiti.

-Kad je Isus tvoj Gospodar, novac ti služi, ali ako je novac tvoj gospodar, tada postaneš njegov rob. Bogatsvo samo po sebi nije grijeh, ali kad propustiš njime služiti Bogu, to je grijeh.

-Samo ljudi sigurni u sebe mogu služiti. Nesigurni ljudi uvijek brinu o tome kako izgledaju drugima. Plaše se razotkrivanja svojih slabosti i skrivaju se ispod slojeva zaštitnog ponosa i pretvaranja. Što si nesigurniji, više ćeš željeti da ti ljudi služe i više će ti trebati njihovo odobravanje.
-"Kako bismo mogli druge opsluživati, moramo umrijeti za njih. To znači, moramo se odreći mjerenja našega značenja i vrijednosti mjerilima drugih... Na taj način postanemo slobodni biti milosrdni." -Henri Nouwen
-"Jedini uistinu sretni ljudi jesu oni koji su naučili kako služiti." -Albert Schweitzer

-Bog često djeluje na načine koji su upravo suprotni onomu što očekujemo. Mislimo da Bog želi upotrijebiti samo naše jakosti, ali također želi upotrijebiti i naše slabosti za svoju slavu. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake. (1 Kor 1,27)

-Bog voli koristiti nesavršene, obične ljude da čini izuzetne stvari, bez obzira na njihove slabosti. (...) Slabost ili trn, kako je Pavao to zvao, nije grijeh, porok ili karakterni nedostatak koji možeš promijeniti, poput prejedanja ili nestrpljivosti. Slabost je bilo koje ograničenje koje si naslijedio ili nemaš moć promijeniti. To može biti tjelesno ograničenje, poput hendikepa, kronične bolesti, prirodno niske razine energije ili invaliditeta. To može biti emotivno ograničenje, poput ožiljka prouzročena traumom, bolna sjećanja, hira osobnosti ili urođene dispozicije. Ili pak može biti riječ o ograničenosti talenta ili intelekta. Nismo svi super bistri ili talentirani.

-Isus nas poziva ne samo da dođemo k njemu nego i da idemo za njega.

-Tvoja misija sadrži dvije velike povlastice: djelovanje s Bogom i predstavljanje Boga.

-ljudi su, bez obzira koliko se uspješni činili, bez Krista zapravo beznadno izgubljeni i na putu za vječnu razdvojenost od Boga

-Posljedice tvoje misije trajat će zauvijek, posljedice tvoja posla neće.
-William James rekao je: „Najbolje iskorišten život jest život potrošen na nešto što će ga nadživjeti.". Činjenica je, samo će kraljevstvo Božje trajati. Sve će ostalo u konačnici nestati.

-Podijeljene priče izgrađuju most odnosa među ljudima tako da Isus može prijeći iz tvoga srca u srce nekoga drugog.

-Kad god se osjećaš bezvoljno glede svoje misije u svijetu, provedi neko vrijeme razmišljajući o tome što je Isus učinio za tebe na križu.

-Ljubav vam ne ostavlja nikakav izbor.

-Ako te je strah podijeliti Radosnu vijest s ljudima koji te okružuju, zamoli Boga da ti napuni srce ljubavlju prema njima.

-Vječno spasenje jedne jedine duše važnije je od bilo čega drugoga što ćeš ikada postići u životu.

-Bog preko mene želi nešto priopćiti svijetu.

-Jedina je prepreka način na koji razmišljamo.

-Znati dakle dobro činiti, a ne činiti - grijeh je. (Jak 4,17) Znanje povećava odgovornost.

-Živjeti sa smislom jedini je način da se stvarno živi. Sve ostalo samo je preživljavanje.

-Kako znaš da je Bog u središtu tvoga života? Kada je Bog u središtu, tada ga štuješ. Kada nije, tada brineš.

31.10.2008. u 15:30 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 25.10.2008.

HESSE, Herman: Stepski vuk

-svatko ima svoju sudbinu, a laka nije nijedna

-Svaki znade, u nekom kutku svoje duše, vrlo dobro, kako je samoubojstvo doduše nekakav izlaz, ali ipak tek prilično bijedan i nelegitiman izlaz u nuždi, da je u biti plemenitije i ljepše dati se pobijediti od samoga života i dati se oboriti, nego to napraviti vlastitom rukom.

-To „građansko", međutim, kao stalno postojeće stanje ljudskoga, nije ništa drugo doli pokušaj nagodbe, težnja za nekom izjednačenom sredinom između nebrojenih krajnosti i pojava suprotnosti u ljudskome ponašanju. Uzmemo li bilo koji od tih parova suprotnosti za primjer, možda opreku između sveca i razvratnika, poredba će nam biti odmah razumljiva. Čovjek ima mogućnost da se posvema preda duhovnome, pokušaju približavanja božanskome, idealu svetoga. Obrnuto pak ima i mogućnost posvema se predati nagonskom životu, žudnji vlastitih čula, i usmjeriti sve na postizanje trenutna zadovoljstva. Jedan put vodi do sveca, do mučenika duha, do samopredaje Bogu. Drugi put vodi do razvratnika, do mučenika nagona, do samopredaje rasulu. Između to dvoje, u temperiranoj sredini, pokušava živjeti građanin. On se nikad ne predaje, neće se predati ni zanosu ni askezi, nikad neće biti mučenikom, nikad pristati na svoje uništenje – naprotiv, njegov ideal nije predanost nego očuvanje vlastitog ja, on ne stremi svetosti niti njezinoj suprotnosti, bezuvjetnost je nepodnošljiva za nj, on doduše želi služiti Bogu, ali i zanosu, želi doduše biti krepostan, ali i da mu na zemlji bude malo dobro i udobno. Ukratko, on se pokušava smjestiti u sredini između krajnosti, u umjerenoj i udobnoj zoni bez snažnih oluja i nevremena, a to mu i uspijeva, ali na uštrb onog životnog i osjećajnog intenziteta što ga pruža život usmjeren na bezuvjetnost i krajnost. Intenzivno se može živjeti samo na uštrb vlastitoga ja. Građanin pak ne cijeni ništa toliko koliko svoje ja (dakako, jedno tek rudinarno razvijeno ja). Na uštrb intenziteta on dakle postiže održanje i sigurnost, umjesto opsjednutosti bogom on žanje mirnu savjest, umjesto užitka lagodnost, umjesto slobode udobnost, umjesto smrtnoga žara prijatnu temperaturu. Građanin je stoga po svojoj naravi stvorenje slabe životne pobude, bojažljiv, strahujući od bilo kakva žrtvovanja sebe samoga, te se s njim lako upravlja. Zato je na mjesto moći postavio većinu, na mjesto sile zakon, na mjesto odgovornosti postupak glasovanja.

-Ispitamo li sada dušu Stepskoga vuka, pokazat će se on kao čovjek kojega je već njegov visoki stupanj individuacije odredio kao ne-građanina – jer se svaka daleko dotjerana individuacija okreće protiv vlastitoga ja, te teži njegovu uništenju. Vidimo da on u sebi nosi snažne sklonosti, kako prema svecu tako i prema razvratniku, ali se iz nekakve slabosti ili tromosti nije mogao vinuti u slobodna, divlja svemirska prostranstva, nego je ostao prikovan za teško majčinsko zviježđe građanstva. To je njegov položaj u prostoru svijeta, to je njegova ovisnost. Većina intelektualaca, najveći broj ljudi umjetnosti pripada tom istom tipu. Samo najjači među njima probiju ozračje građanske Zemlje i dospiju u ono svemirsko, svi ostali rezigniraju ili prave kompromise, preziru građanstvo, a ipak mu pripadaju i jačaju ga i veličaju, time što na kraju krajeva moraju pristati uza nj, ne bi li još mogli živjeti.

-on svejedno zatvara oči i ne želi znati da je očajničko hvatanje za svoje ja, očajničko protivljenje umiranju, zapravo najsigurniji put u vječnu smrt, dok spremnost na umiranje, na skidanje ovoja, vječito predavanje vlastitoga ja preobrazbi vodi u besmrtnost. Kad se klanja svojim miljenicima među besmrtnicima, primjerice Mozartu, on ga na kraju ipak još gleda građanskim okom i sklon je Mozartovo savršenstvo objašnjavati gotovo kao kakav učitelj, jedino njegovom vrhunskom stručnom darovitošću umjesto veličinom njegove predanosti i spremnosti na patnju, njegovom ravnodušnošću spram građanskih ideala, te podnošenjem one iznimne usamljenosti što oko trpećega, oko onoga koji je na putu očovječenja, svako građansko ozračje prorijedi do ledenog svjetovnog etera, do usamljenosti Getsemanskih vrtova.

-A da će sve to, isto kao i današnji početci radija, ljudima služiti samo za to da pobjegnu od sebe i svog cilja te se okruže sve gušćom mrežom rastresenosti i beskorisne zaokupljenosti.

-svaki narod, pa i svaki pojedinac, umjesto da se uljuljkuje uz lažna politička „pitanja krivnje", mora u sebi samom istražiti koliko je sukrivac za rat i svu ostalu bijedu svijeta zbog vlastitih grešaka, propusta i zlih navika, te kako je to jedini put da se možda izbjegne sljedeći rat. (...) Jer oni su, dakako, posve nedužni: car, generali, veliki industrijalci, političari, novine – nitko nema ni najmanju stvar koju bi sebi predbacio, nitko nema nikakve krivice! Moglo bi se pomisliti kako je sve divno na svijetu, samo što deseci milijuna ubijenih ljudi leži pod zemljom. (...) Dvije trećine mojih zemljaka čitaju tu vrst novina, svakog jutra i večeri čitaju takve glasove, svakog dana bivaju obrađivani, huškani, postaju nezadovoljni i ljutiti, a cilj i kraj svemu tome je opet rat, sljedeći rat, onaj što dolazi, koji će biti još gori nego što je bio ovaj. Sve je to jasno i jednostvano, svaki bi čovjek to mogao shvatiti, mogao bi za samo jedan jedini sat razmišljanja doći do istog zaključka. (...) Jedan sat misliti, neko se vrijeme okrenuti sebi i zapitati se, koliko smo sami pridonijeli neredu i zlu na svijetu i sudjelovali u krivici – vidiš, to nitko ne želi!

-Ja nisam zadovoljan s tim da budem sretan, ja nisam za to stvoren, to nije moje određenje. (...) Nesreća koja meni treba i za kojom čeznem je drukčija; takva da me čini da s požudom patim, a da sa slašću umrem. (...) Čeznem za patnjom koja će me učiniti spremnim i voljnim da umrem.

-svi mi ljudi (...) ne bismo uopće mogli živjeti, kad osim zraka ovoga svijeta ne bi bilo još drugoga zraka za disanje, kad izvan vremena ne bi postojala još i vječnost, a ona je carstvo onog istinskog. U to spadaju Mozartova glazba i pjesme tvojih velikih pjesnika, tomu pripadaju sveci, napravljena čuda, oni koji su pretrpjeli mučeničku smrt i ljudima dali velik primjer. Vječnosti, međutim, isto tako pripada slika svakog istinskog čina, snaga svakog istinskog osjećaja, pa i kad za to nitko nikad ne zna i to ne vidi i ne zapiše i ne sačuva za potomstvo.

-Vi, dakako, znate gdje se skriva taj drugi svijet, znate da je svijet što ga tražite svijet vaše vlastite duše. Samo u vašoj vlastitoj nutrini živi ona druga zbilja za kojom čeznete (u duši slika Boga -smrt-> raj; u duši slika svijeta -smrt-> pakao ? -op.ND). Ja vam ne mogu dati ništa što već ne postoji u vama samome, ne mogu vas uvesti ni u koju drugu galeriju slika doli one u vašoj duši. Ne mogu vam dati ništa, samo priliku, poticaj, ključ. Pomoći ću vam da vam vaš vlastiti svijet postane vidljiv, to je sve.

-Naučite ozbiljno shvaćati ono što vrijedi da bude ozbiljno shvaćeno, a ostalomu se smijte! Trebate se naučiti smijati, to se od vas zahtjeva. Morate shvatiti humor života.

-Hoćete umrijeti, kukavico, ali ne živjeti. K vragu, ali upravo živjeti morate!

25.10.2008. u 20:40 • 1 KomentaraPrint#^

petak, 17.10.2008.

KORDIĆ, Augustin Zdravko: Duševne i tjelesne patnje svete Terezije od Djeteta Isusa

-„U samostanu se nalazila sestra koja ima dar da mi je u svemu neugodna: njezino ponašanje, njezine riječi, njezin značaj – sve mi se to činilo vrlo neugodnim. Međutim, to je jedna sveta redovnica koja mora da je vrlo ugodna dragom Bogu. Zato nisam htjela popustiti prirodnoj odbojnosti koju sam osjećala, nego sam rekla sebi, da se ljubav ne sastoji u osjećajima; tada sam se potrudila da za tu sestru činim sve što bih činila za osobu koju najviše volim. Kad god bih je srela, molila bih se dragom Bogu za nju prikazujući mu sve njezine kreposti i zasluge... Nisam se zadovoljila samo time da se mnogo molim za sestru zbog koje sam imala tolike borbe, nego sam još pokušavala da joj učinim svaku moguću uslugu, a kad sam imala napast da joj neprijazno odgovorim, zadovoljila sam se time da joj se najljubeznije nasmiješim... Kad sam imala kakav zajednički posao s tom sestrom i kad su moje borbe bile previše žestoke, pobjegla sam kao vojni bjegunac. Kako ona nije imala ni pojma o onom što sam za nju osjećala, nikako nije mogla naslutiti motive moga ponašanja te je ostala uvjerena da mi je njezin značaj ugodan. Jednog mi dana za vrijeme odmora reče otprilike ove riječi, sva sretna: 'Biste li mi htjeli kazati, draga Terezijo od Isusa, što vas toliko privlači k meni? Kad god me gledate, uvijek vidim da se smiješite.'. Ah, što me privlačilo, to je bio Isus sakriven u dnu njezine duše... Isus koji pretvara u slatkoću ono što je najveća gorčina... Odgovorila sam joj da se smješim jer sam sretna što je vidim (dakako, nisam dodala da je to u duhovnom pogledu)."

-Antoine Vergote, psiholog Louvainskog sveučilišta, iznosi sa psihološkog gledišta osam razloga današnjeg čovjeka za nevjeru:
>Čovjeka pred svetim obuzima ili strah ili radost. Taj dvostruki osjećaj pred sasvim Drukčijim, pred Svetim, pred Božanskim, može uroditi ili pristankom uz Boga ili rastankom od Boga.
>Neki to Sveto poistovjećuju s magijskim. Vjeru smatraju magijom. Tako vjera postaje nedopušteni prodor u zakonitosti svijeta, u ljudsku povijest.
>Ateizmu pogoduje suvremena desakralizacija svijeta i života. To „onesvećenje" po sebi može vjeri i koristiti, ukoliko je čisti od nepotrebnih imitacija svetog. Vjetar znanosti i tehnike sa svijeta otpuhuje i diže nepotrebnu religioznu maglu i prašinu.
>Nedostatak religioznog iskustva. Mnogi odbacuju religiozno iskustvo kao ostatak djetinjastog života. Kod mnogih novac, ljubav i osiguranje dolaze umjesto religije sa zagrobnim utjehama.
>Kriticizam. Ateisti ne prihvaćaju tri stvarnosti svake prave vjere: misterije, koji su za njih neprobojan mrak; apsolutne istine, protivne čovjekovu mišljenju i provjeravanju; dogme, ukoliko vode u onostrano i čovjeka odvlače od svijeta. Vergote dobro zapaža da bi trebalo demitologizirati znanost, kao i vjeru.
>Radost i veselje kao da se protive Bogu, ili se Bog protivi njima. Kao da je Bog mnogo više povezan s tragičnim osjećajem života, kao da je nazočan samo u trenucima patnje i bola. Što je neka religija nepovjerljivija prema ljudskim radostima, to su ljudi nepovjerljiviji prema njoj.
>Problem Zla i Providnosti je najteži razlog koji potiče na ateizam. Često puta ljudi ne razumiju Božju pedagogiju, kada im Bog pripušta patnju i bol u životu, pa prestanu vjerovati.
>Kritika ideje stvarnosti i Boga Oca. Mnogi gledaju Oca kao zakon, strogog suca, biće koje traži samo svoju slavu i ne daje dovoljno slobode ljudskom srcu. Oni uklanjaju molitvu i poslušnost, kod njih se gasi žrtva i poniznost.
(...) Sigurno je da nevjernike ne treba sotonizirati, nego ih s ljubavlju primati, pomagati im i moliti se za njih da zadobiju vjeru. No u korijenu nevjere, ateizma, i sotona ima svoje „prste".

-Bog je čistio ovu dobru dušu kroz kušnju vjere do te mjere, da njena vjera nije više ovisila o osjećajima radosti zbog posjedovanja vjere, nego o njenoj volji, o jednostavnom prihvaćanju vjere, suhe vjere, vjere bez osjećaja radosti, vjere radi povjerenja u Boga, u Isusa Krista.

-„Reci mi da blaženici mogu raditi još za spas duša... Ako u raju ne bih mogao raditi za Isusovu slavu, želio bih više ostati u progonstvu i boriti se za njega". -sv. Stanislav Kostka

-Terezija nikada nije željela viđenja. Kada je rekla sestri Paulini da voli svece, makar ju i ne uslišaju u njezinim molitvama, ova ju je pitala zbog čega ih onda voli? Terezija je odgovorila: „Ja sam više željela ne vidjeti dobrog Boga i svece te ostati u noći vjere, nego što drugi žele vidjeti i razumjeti". Ovaj Terezijin stav mnogo govori današnjem čovjeku, koji želi sve vidjeti i opipati, kao i sv. Toma apostol. Tereziji najviše duhovne koristi donosi promatranje njenog ništavila: „Za mene nema rasvjetljenja osim promatranja moga malog ništavila. Ono mi donosi više dobra nego rasvjetljenja o vjeri.".

-„Kad biste vi znali u kakvu sam tamu uronjena. Ne vjerujem u život vječni; izgleda mi da više ništa ne postoji poslije ovoga smrtnog života; sve je za mene iščezlo, ne ostaje mi ništa nego ljubav."

-„Dobri Bog će se prije umoriti u svojim kušnjama nego ću ja posumljati u njega. Kad bi me on i ubio, imala bih još povjerenja u njega."

-„Neka svi oni koje još nije obasjala svijetla luč vjere ugledaju napokon svjetlo... O, Isuse, ako treba da stol što su ga oni oskvrnuli očisti duša koja te ljubi, spremna sam da sama s njega jedem kruh kušnje dok ti se ne svidi da me uvedeš u svoje svjetlo kraljevstvo. Jedina je milost koju te molim, da te nikada ne uvrijedim!"

-Terezija je svjesna da je vjera dar Božji, ali da čovjek taj dar treba potpuno slobodno prihvatiti, ako želi odgovoriti na Božji poziv.

-„Duga kušnja pročistila je i želju za nebom od svega onoga što je moglo pospješiti Terezijino osobno samoostvarenje, od svega onoga što je pridonijelo da u zapadnom svijetu potamni misao na nebo, pa ga drži manje zanimljivim i plemenitim (izgleda pravednije činiti dobro radi njega samoga, nego da se postigne raj). Terezija je prošla kroz ovu kušnju te došla do točke u kojoj se više ne računa sa željom za nebo. Naime, tu želju upila je čista ljubav prema Bogu. Terezija je u stanju shvatiti ljude, svijet kojeg ne privlači život vječni, svijet koji je pozvan zadobiti život vječni kao izraz Božje ljubavi iznad svakog ljudskog shvaćanja, a ne jednostavno kao protutežu ovom svijetu kojeg je teško shvatiti i prihvatiti." -Carlo Martini, milanski nadbiskup

-čovjek ne može učiniti nikakvo dobro kad traži samog sebe

-Grijeh uvijek u životu donosi žalost i nesreću, a mir i sreća je odsutnost grijeha.

-„Ne bih bila tako radosna kao što jesam, da mi dobri Bog nije pokazao da je jedina radost na zemlji ispunjati njegovu volju."

-„Ne bojim se trpjeti za Tebe, bojim se samo jednoga: da bih vršila svoju volju; uzmi je od mene, jer ja biram sve što Ti hoćeš..."

-„Nisam tada mislila na ove ... riječi Isusove: 'Pripravljam vam svoje kraljevstvo, kako ga je moj Otac meni pripravio' (Lk 22,29). To znači, pripravio sam vam križeve i kušnje, jer ćete samo tako biti dostojni da posjedujete to kraljevstvo za kojim uzdišete; bilo je potrebno da Krist trpi i da tako uđe u svoju slavu (Lk 24,26). Ako želite imati mjesto kraj njega, pijte iz čaše koju je on pio! (usp. Mt 20,21-23). Tu mi je čašu pokazao Sveti Otac, i moje se suze pomiješaše s gorkim pićem koje mi je bilo ponuđeno."

-„Jedino patnja može oploditi dušu."

-„Sanjam o samostanu gdje bih bila nepoznata, gdje bih morala trpjeti siromaštvo, pomanjkanje ljubavi i napokon progonstvo srca."

-„Ljubav se hrani žrtvama: što se duša više odriče prirodnih zadovoljstava, to njezina ljubav postaje jača i nesebičnija."

-Spremnost poći i u pakao poradi ljubavi. „Tada rekoh dragom Bogu da bih ja, da ugodim njemu, rado pristala da budem bačena onamo kako bi on bio vječno ljubljen i na tom mjestu hule..."

-„Mnogo trpim, no da li dobro trpim?"

-„Trpim samo jedan trenutak. Do obeshrabrenja i beznađa dolazi kad se misli na prošlost i budućnost."

-„Kad mnogo trpim, sretna sam što sam to ja, a ne jedna od vas."

-„Nemojmo misliti da možemo ljubiti bez trpljenja, bez mnogo trpljenja.". No Terezija je u svojoj patnji mirna, pa i radosna.

17.10.2008. u 13:00 • 2 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (5)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Sve što radim, radim

Obitelji na ponos,
Domovini u korist,
Bogu na slavu!



-Bože, molim te, pomozi mi da zaslužim doživjeti novi dan!
Hvala ti!

-Nikad ne teži za nečim što te neće učiniti sretnijim kada to ostvariš!

-Dobro je samo ono što se može podjeliti s drugima.

-Kušnje su dobre jer, ako im se usijemo oduprijeti, postajemo bolji!

-GLOBALIZACIJA - kako ce biti kada budemo putovali po svijetu, a svugdje bude isto? Biti ce dosadno, nece imati smisla...

-Svi su ljudi jednako grešni, razlika je samo koliko su svjesni da griješe i koliko se kaju, tj. koliko su blizu Bogu.

Linkovi

HTML i CSS tutoriali
Mir duše - blog
Anđel
Život je lijep - blog

JEDNOSTAVAN PUT
Plod tišine je molitva.
Plod molitve je vjera.
Plod vjere je ljubav.
Plod ljubavi je služenje.
Plod služenja je mir.

Majka Terezija



POČETI KOD SAMOG SEBE
Bože, ako sam ne mogu ustati,
ne mogu ni druge nositi.

Ako sam sebe ne mogu prihvatiti
ne mogu ni druge prihvatiti.

Ako sam sebi ne mogu reći 'da',
ne mogu ni druge ohrabriti.

Ako samog sebe ne mogu trpjeti
ne mogu ni druge voljeti.

Ako samog sebe ne mogu ljubiti
ne mogu se ni drugima s puno ljubavi obraćati.

Bože ne mogu ljubiti svoje bližnje
kao samoga sebe, ako druge ne ljubim.
Carlo Caretto: Iskreno pred Bogom



NIJE LI ČUDNO?
Čudno je kako novčanica od deset kuna izgleda velika kada je u crkvi damo kao milostinju, a tako mala kada s njom otiđemo u trgovinu.

Čudno je kako dugo traje sat vremena službe Božje, a kako brzo prođe četrdeset minuta košarkaške utakmice.

Čudno je kako su dugi sati kada ih provodimo u crkvi, a kako kratki kada gledamo film.

Čudno je kako se ne možemo sjetiti ničega što bismo rekli kada molimo, a nemamo teškoća sjetiti se o čemu ćemo razgovarati s prijateljem.

Čudno je kako se uzbudimo kada nogometna utakmica uđe u produžetke, a kako se žalimo kada propovijed traje duže nego obično.

Čudno je kako je teško pročitati odlomak iz Biblije, a kako je lako pročitati sto stranica bestsellera.

Čudno je kako ljudi žele što bliža sjedala na utakmicama i koncertima, a otimaju se za zadnja mjesta na misi.

Čudno je kako nam je obavijest o nekom crkvenom događanju potrebna dva ili tri tjedna unaprijed, da bismo je mogli uklopiti u raspored svojih obaveza, dok se za druge događaje sve može prilagoditi i u zadnjoj minuti.

Čudno je koliko problema neki ljudi imaju s usvajanjem jednostavnih evanđeoskih sadržaja da bi ih mogli prenijeti drugima, a kako je tim istim ljudima lako razumjeti i prenijeti trač o nekome.

Čudno je kako vjerujemo onome što piše u novinama, a sumnjamo u ono što piše u Bibliji.

Nije li čudno?



SPAVAO SAM I SANJAO
DA BI ŽIVOT BIO RADOST.
PROBUDIO SAM SE I VIDIO
DA JE ŽIVOT DUŽNOST.

RADIO SAM – I GLE:
DUŽNOST JE BILA RADOST
Rabindranath Tagore




«Ako Bog zove čovjeka, mora mu (čovjek) tako odgovoriti da se cijelim svojim bićem posveti djelu Evanđelja, a ne da pregovara s tijelom i krvlju. Takav odgovor bez poticaja i snage Duha Svetoga nije moguće dati. Pozvani stupa u život i u poslanje onoga koji je 'sama sebe oplijenio, uzevši lik sluge'. Zato mora biti spreman da cijelog života ostane vjeran zvanju, da se odreče sebe i svega što je do tada smatrao svojim i postat će 'svima sve'».
Dekret o misijskom poslanju Crkve Ad gentes (AG br.24)


ISPOVIJEST VJERE HRVATA KATOLIKA
Čvrsto vjerujem u Boga Oca, i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije.
NAJVJERNIJA ODVJETNICE, NA BRANIKU STOJ, ČUVAJ NAŠU SVETU VJERU I HRVATSKI DOM!
Amen.

Molitva za sretan izbor zvanja
Duše Sveti,Duše mudrosti i savjeta,pomozi mi pri izboru životnog zvanja,tom tako važnom i odlučnom koraku za cijeli život.
Prosvijetli me da spoznam pri tome tvoju svetu volju.
Rasvijetli također i moje roditelje i savjetnike da me pravo savjetuju.
Pokaži mi što je najbolje za moju vremenitu i vječnu sreću.
Udijeli mi snage da svladam sve poteškoće koje mi ometaju dobar izbor zvanja.
Pomozi mi da se osposobim za dužnosti što će ih moje buduće zvanje od mene tražiti.
Vodi me kroz burno mladenačko previranje sretno do cilja.
Moja nebeska Majko Marijo, budi mi Majkom dobroga savjeta i moli za mene!
Sveti Anđele, moj čuvaru, budi mi savjetnik i moli za mene!
Isuse, pruži mi ruku i vodi me stazom kojom Ti želiš!
Amen.

Molitva Božanskom Srcu Isusovu
Božansko Srce Isusovo, udijeli mi milost da uvijek živim prema tvojoj volji, kako u divnim, radosnim i veoma važnim časovima svojega života, tako i u časovima teškoća.
Udijeli mi da uvijek budem pripravan za svoju posljednju uru: udijeli mi odvažnost da žrtvujem sve za tvoju ljubav, pa ako je potrebno i svoj život.
Isuse, po tvojoj presvetoj i pregorkoj Muci, daj da me tvoj dolazak u času moje smrti nađe budna, kao dobrog slugu, s pravim kajanjem, s dobrom ispovijedi, ojačana posljednjim sakramentima.
Gospodine, nemoj me napustiti u posljednjoj borbi na ovoj zemlji, kada se budem morao boriti sa Sotonom, koji možda bude bijesno divljao. O da bi mi tvoja Sveta Majka, Majka Milosrđa, i sveti Mihovil i svi anđeli, pomagali i štitili me protiv svih napasti u času napuštanja ovoga svijeta. O da bi me oni jačali i tješili u mojoj žalosti.
Udijeli mi, Gospodine, tog časa, živu vjeru, čvrstu nadu, žarku ljubav i veliku strpljivost.
Pomozi mi također da sebe pri punoj svijesti posve predam u tvoje ruke i da se kao malo dijete predam tvojem svetom miru.
Isuse, sjeti me se u svojoj beskrajnoj dobroti i u svojem velikom milosrđu!
Amen.

IZREKE

-Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! (Fil 1,21)

-Katolička je vjera moje životno zvanje!

-Čudo je darovano. Možete ga prihvatiti ili odbiti. Čudo u sebi ima dovoljno svjetla za vjernike i dovoljno mraka za nevjernike.

-"Pronaći svjetlo vjere važnije je nego naći svjetlo očiju." rekla je jednom jedna slijepa hodočasnica koja nije ozdravila u Lurdesu. Upravo to, emocionalno ozdravljenje, prihvaćanje stvari onakve kave jesu, nešto je o čemu svjedoči najveći broj hodočasnika, kako iz Lurdesa tako i iz Međugorja.

-U svakom životu najvažnije je osmisliti svoje stanje u mogućnostima kakve jesu i doći u nebo, u raj.

-Ne cijenim toliko svoju glavu da bi strahovao za nju... - Bruno Bušić

-Bog oprašta sve, jer shvaća sve.

-jedina stvar vrijedna žaljenja na svijetu – ne biti svet

-Čovjek je ono što može biti, a ne ono što je sada.

-Kada radimo i mislimo tijelo i um se umaraju. No, s dušom je drukčije, što više vjerujemo to je duša odmornija.

-"Čovjek ne može doći do samoostvarenja, ako je usredotočen samo na sebe. Samoostvarenje je tek posljedica ljubavi prema bližnjemu." -Viktor Frankl

-"Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar!" (Iz 6,6)

-Katolička vjera je moje životno zvanje i to mora biti svakom čovjeku bez iznimke. - Ivan Merz

-Ne bojim se zloće zlih, već se bojim šutnje poštenih -Martin Luther King

-Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. (Rim 12,21)

-Život je Božji dar vama. Način nan koji ga živite, vaš je dar Bogu.

-Ako mi je život neplodan, nije važno tko me hvali, a ako mi je život plodan, nije važno tko me kritizira.

-Ama nesciri et pro nihilo reputari. (Nastoj da budeš nepoznat i da do tebe ništa ne drže.)



-Umro u miru katoličke vjere.
Život mi je bio Krist, a smrt dobitak.
Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno
potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
I. M. blažen u pokoju i miru.
Duša će moja postići cilj za koji je stvorena.
U Gospodinu Bogu.
Ivan Merz

-Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani. -Ivan Merz



fra Bonaventura Duda
-Zapitajmo se: jesmo li spremni umrijeti za svaku Isusovu riječ. A onda pođimo još dalje: jesmo li spremni živjeti svaku Njegovu riječ...
-U crnoj noći na crnom kamenu crni mrav. A ipak, Bog ga vidi... S ljubavlju ga vidi...
-Molitva je i riječ i misao i pogled i susret. Sve može biti molitva, cijeli život bi zapravo trebao postati molitva. Ne bi iz nje ni trebali izlaziti. Ako si stalno svjestan da je sve što imaš Božji dar, ako Mu za sve zahvaljuješ, ako je svaki tvoj udah i izdah radosna hvala za sve, onda stalno moliš...
-"Gospodine moj, hvala Ti što si me stvorio." (sv. Mala Terezija) I molim te da mi pomogneš da se ostvarim u punini. I molim te da ja drugima pomognem da se ostvare u punini.


Majka Terezija
-Ne možemo napraviti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju.
-Pobačaj je najveći neprijatelj mira, jer ako majka može ubiti svoje vlastito dijete, što onda sprečava mene da ubijem tebe ili tebe da ubiješ mene? Zaista ništa.
-Donijeti odluku da dijete mora umrijeti da bismo mi živjeli po svojim željama, to je bijeda.-Majka Terezija
-Ako sudite druge ljude, nemate vremena da ih ljubite.
-Ne, ja ne bih dodirnula gubavca ni za tisuću funti; ali za ljubav Božju ja ga radosno liječim.
-Ja ne molim za uspjeh, molim samo za vjernost.
-Ako ne možeš pomoći cijelom svijetu, pomogni jednom čovjeku.
-Znam da mi Bog neće povjeriti ništa što ne mogu izvršiti. Kad bar On ne bi imao toliko povjerenja u mene.



Nije težak, brat mi je!


Nije težak, brat mi je!