-Nisi stvorio sam sebe pa stoga ni ne možeš reći samom sebi za što si stvoren! Da ti u ruke dam izum koji nikada prije nisi vidio, ne bi znao koja mu je svrha, a to ti ne bi mogao reći ni taj sam izum. Samo bi ti njegov stvaratelj ili upute za uporabu mogle otkriti koja je svrha tog izuma.
-Najjednostavniji način otkrivanja svrhe nekog izuma jest pitati stvoritelja tog izuma. Isto vrijedi i za otkrivanje svrhe tvoga života: pitaj Boga.
-Ne, traume s kojima si se suočio nisu bile lake.
I Bog je jecao jer su te toliko boljele;
No to je bilo dopušteno kako bi se oblikovalo tvoje srce
Kako bi se razvio nalik njemu.
-Vječni ćeš skitalica na zemlji biti! (Post 4,12) Ova rečenica opisuje većinu današnjih ljudi – tumaraju kroz život bez svrhe.
-"Osjećam da nisam uspio jer se trudim da postanem nešto, a čak i ne znam što je to nešto. Sve što znam jest preživljavati. Jednoga dana, ako otkrijem svoju svrhu, osjećat ću se kao da sam tek započeo živjeti."
-NAJVEĆA TRAGEDIJA NIJE SMRT, NEGO ŽIVOT BEZ SMISLA.
-"Ovo je prava životna radost: biti potrošen zbog svrhe za koju ti sam znaš da je važna, biti prirodna sila umjesto grozničave, sebične grudice slabosti i uvreda koja se žali jer se svijet ne želi posvetiti tome da te usreći." -George Bernard Shaw
-Nisi postavljen na zemlju kako bi bio upamćen. Ovdje si postavljen kako bi se pripremio za vječnost.
-Kad u potpunosti shvatiš da u životu postoji više od samo ovog ovdje i sada te kad spoznaš da je život samo priprema za vječnost, počet ćeš živjeti drukčije. Počet ćeš živjeti u svjetlu vječnosti, a to će obojiti tvoj odnos prema svakoj vezi, zadatku i okolnosti. Odjednom će ti mnoge aktivnosti, ciljevi, pa čak i problemi koji se čine tako važnima izgledati trivijalno, beznačajno i nedostojno tvoje pozornosti. Što bliže Bogu živiš, to ti se manjim čini sve ostalo.
-Način na koji vidiš svoj život oblikuje tvoj život.
-Život na zemlji je ispit i povjerenje.
-Karakter se i jača i otkriva pomoću ispita pa je cio život ispit.
-Kad shvatiš da je život ispit, shvatiš da ništa u njemu nije beznačajno. Čak i najmanji slučaj važan je za razvoj tvojega karaktera. Svaki je dan važan dan, a svaka je sekunda prigoda za razvoj kako bi se produbio tvoj karakter, pokazala ljubav ili se oslonilo na Boga. Neki se ispiti čine preteški za svladavanje, dok druge i ne primjetiš. Ali svi oni imaju neizbježne posljedice za vječnost.
Dobra je vijest to da Bog želi da prođeš ispite u životu i nikad ne dopušta da su iskušenja s kojima se suočavaš veća od milosti koju ti pruža kako bi se nosi s njima. Biblija kaže: Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti. (1 Kor 10,13)
-Mi nikada u stvari ne posjedujemo bilo što tijekom našega kratkotrajnog boravka na zemlji. Bog nam samo posuđuje zemlju dok smo ovdje.
-Život na zemlji privremena je zadaća.
-Nismo u potpunosti sretni ovdje zbog toga što ne bismo ni trebali biti!
-Živjeti za slavu Božju najveće je dostignuće koje možemo postići u svojim životima.
-"Božja je slava kad je čovjek u potpunosti živ!" -sv. Irenej
-Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću. (1 Iv 3,16)
-sve čini kao da to činiš za Isusa
-Postoje tri prepreke koje priječe našu potpunu predaju Bogu: strah, ponos i zbunjenost. Ne shvaćamo koliko nas Bog voli, želimo upravljati svojim životima i krivo shvaćamo značenje predaje.
-Život je borba, ali ono što većina ljudi ne shvaća jest to da je naša bitka (...) u stvari bitka s Bogom! Mi želimo biti Bog, a nema načina da pobijedimo u toj bitki. (...) Mi nismo Bog i nikada nećemo ni biti. Mi smo ljudi. Kada pokušavamo biti poput Boga, završimo najsličnije sotoni, koji je i sam pokušao istu stvar.
-Što znači predati se? Predaja Bogu nije pasivna rezignacija, fatalizam ili izgovor za lijenost. To nije prihvaćanje postojećeg stanja. Ona čak može značiti upravo suprotno: žrtvovanje svoga života ili patnju kako bi se promijenilo nešto što treba promjeniti. Bog često poziva ljude koji su mu se predali da vode bitku u njegovo ime. Predaja nije za kukavice ili krpe od ljudi. Predaja također ne znači odricanje od racionalnog razmišljanja. Bog ne bi odbacio um koji ti je dao! Bog ne želi da mu služe roboti. Predaja ne obuzdava tvoju osobnost. Bog želi da koristiš svoju jedinstvenu osobnost. Ne samo da je ne umanjuje, predaja je poboljšava. C. S. Lewis primjetio je: „Što više dopustimo Bogu da nas preuzme, to više postanemo stvarni mi – zato što nas je on stvorio. On je izmislio sve različite ljude koji bismo vi i ja trebali postati... Tek kad se okrenem Kristu, kad se predam Njegovoj osobnosti, tada po prvi puta počinjem imati svoju pravu osobnost."
-Do pobjede se dolazi predajom. Predaja te ne oslabljuje, ona te jača.
-Svatko se u konačnici preda nečemu ili nekome. Ukoliko se ne predaš Bogu, predat ćeš se mišljenju ili očekivanju drugih, novcu, jadu, strahu, vlastitom ponosu, žudnjama ili egu.
-Slobodno možeš izabrati čemu ćeš se predati, ali nisi slobodan od posljedica tog izbora. E. Stanley Jones rekao je: „Ako se ne predaš Isusu, predaješ se kaosu."
-Predaja nije najbolji način življenja, to je jedini način življenja.
-Prinesite Bogu sami sebe (...), a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu! (Rim 6,13)
-ključ prijateljstva s Bogom nije u tome da promjeniš ono što činiš, nego da promjeniš svoj odnos prema onome što činiš. Ono što inače činiš za sebe počneš činiti za Boga, bez obzira je li riječ o konzumiranju hrane, kupanju, radu, opuštanju ili iznošenju smeća.
-Boga ne hvalimo kako bismo se osjećali dobro, nego kako bismo činili dobro.
-Često smo pred izazovom da činimo velike stvari za Boga. U stvari, Bog je puno zadovoljniji kad činimo male stvari za njega iz pokornosti proizašle iz ljubavi. Te stvari drugi možda ni ne primjećuju, ali Bog ih primjećuje i smatra ih djelima bogoštovlja.
Prigode za velika djela mogu se pojaviti jednom u životu, dok nas prigode za mala djela okružuju svakoga dana. Čak i tako jednostavnim djelima kao što su iskrenost, ljubaznost i ohrabrenje drugima izazivamo osmijeh na Božjem licu. Bogu su jednostavna djela proizašla iz pokornosti draža od naših molitvi, pohvala ili darova.
-Ljubav je tvoja bolja od života. (Ps 63,4)
-C. S. Lewis rekao je: „Bol je Božji megafon.". To je Božji način da nas prene iz duhovne letargije. Tvoji problemi nisu kazna, oni su zov buđenja Boga koji te ljubi. Bog se ne ljuti na tebe; on te toliko ljubi da će učiniti što god je potrebno kako bi te vratio u zajedništvo sa sobom.
-Ono što ti najviše smeta u bogoštovlju jesi ti sam – tvoje preokupacije i briga o tome što drugi misle o tebi.
-...traže doživljaj umjesto da traže Boga.
-Kada se osjećaš napuštenim od Boga, a ipak mu nastaviš vjerovati bez obzira na svoje osjećaje, tada ga najdublje štuješ.
-Zašto je Bog dopustio i otrpio tako grozno i zlo postupanje? Zašto? Zato da bi ti mogao biti pošteđen vječnosti u paklu i zato da bi ti mogao zauvijek s njime dijeliti njegovu slavu! (...)
Isus se svega odrekao kako bi ti mogao sve imati. On je umro kako bi ti mogao živjeti zauvijek. To samo vrijedno je tvoje neprestane hvale i zahvalnosti. Više nikada ne bi smio pitati za što trebaš biti zahvalan.
-Ljubav je bit života. Najbolje iskorišten život pun je ljubavi. Život bez ljubavi bezvrijedan je. Ljubav će trajati zauvijek. Bit ćemo vrednovani prema svojoj ljubavi. Najbolji izraz ljubavi jest vrijeme. Sada je najbolji trenutak za ljubiti.
-Isus je rekao da je naša ljubav jednih za druge – ne naša vjera u doktrine – naš najveći svijedok svijetu.
-"Bože, bez obzira uspijem li bilo što drugo danas učiniti, želim se potruditi da provedem vrijeme ljubeći tebe i druge ljude – jer je to bit života. Ne želim potratiti ovaj dan."
-Vrijednost stvari može se mjeriti time koliko smo vremena voljni uložiti u njih.
-Kada nekome posvetiš svoje vrijeme, daješ mu dio svoga života koji nikad nećeš dobiti natrag. Tvoje vrijeme je tvoj život. Zbog toga je vrijeme najveći dar koji nekome možeš pokloniti. Kada nekome daš svoje vrijeme, žrtvuješ se, a žrtvovanje je srž ljubavi.
-Srž ljubavi nije ono što mislimo, činimo ili pružamo drugima i za druge, nego koliko sebe dajemo.
-Možeš dati, a da ne ljubiš, ali ne možeš ljubiti, a da ne daš.
-nitko od nas ne može ispuniti Božju svrhu sam
-Osoba koja kaže „ne trebam crkvu" ili je ohola ili je neuka. Crkva je toliko važna da je Isus umro na križu za nju. Krist (je) ljubio Crkvu te sebe predao za nju. (Ef 5,25). Biblija Crkvu zove: Kristovom nevjestom i Kristovim tijelom. Ne mogu zamisliti da Isusu kažem: „Ljubim te, ali mi se ne sviđa tvoja supruga.". Ili: „Tebe prihvaćam, ali odbijam tvoje tijelo.". (...) Na žalost, mnogi kršćani Crkvu iskorištavaju, ali je ne ljube.
-Samo u redovitom doticaju s običnim, nesavršenim vjernicima možemo naučiti pravo zajedništvo i iskusiti novozavjetnu istinu o povezanosti i ovisnosti jednih o drugima.
-Božje svrhe za njegovu Crkvu istovjetne su s pet svrha koje ima za tebe. Bogoštovlje ti pomaže da se usredotočiš na Boga, zajedništvo ti pomaže da se suočiš sa životnim problemima, učeništvo pomaže učvrstiti tvoju vjeru, služba ti pomaže otkriti tvoje talente, evangelizam ti pomaže ispuniti tvoju misiju.
-Bog želi da voliš stvarne, a ne idealne ljude. Možeš provesti cio život tražeći savršenu Crkvu, ali je nikada nećeš naći. Pozvan si ljubiti nesavršene grešnike, baš kao što to i Bog čini.
-Ako Crkva mora biti savršena da bi te zadovoljila, to isto savršenstvo će i tebe izdvojiti iz njezina članstva, zato što nisi savršen!
-od tebe se nikad neće tražiti da nekome oprostiš više nego što je Bog tebi već oprostio
-Kad se sukob ispravno rješava, postajemo bliži jedni drugima.
-Poniznost ne znači da sam sebe cijeniš manje, to znači da sam o sebi misliš manje. Poniznost znači više misliti na druge. Ponizni su ljudi toliko usredotočeni na služenje drugima, da na sebe i ne misle.
-Ne možeš se u izolaciji razviti da budeš nalik Kristu. Moraš biti okružen drugim ljudima i međusobno djelovati na njih i s njima. Moraš biti dio Crkve i zajednice. Zašto? Zbog toga što do istinske duhovne zrelosti dolazi kad naučiš ljubiti poput Isusa, a ne možeš vježbati biti poput Isusa ako nemaš veze s drugim ljudima. Zapamti, bit svega jest ljubav – ljubav prema Bogu i drugima.
-"Biblija nam nije data da povećamo svoje znanje, nego da nam promjeni živote." -D. L. Moody
-Bog ima svrhu u pozadini svakog problema.
-Nikad nećeš znati da je Bog sve što ti je potrebno dok god ne bude jedino što imaš.
-"Ako pogledaš svijet, bit ćeš ojađen. Ako pogledaš u sebe, bit ćeš depresivan. Ali ako pogledaš u Krista, umirit ćeš se!" -Corrie ten Boom
-Bog razvija plodove Duha u tvom životu tako što ti dopušta da iskusiš okolnosti u kojima si pod iskušenjem da iskažeš upravo suprotnu osobinu! Razvoj karaktera uvijek sadrži izbor, a iskušenje pruža tu prigodu.
Na primjer, Bog nas uči ljubavi tako što nas okružuje neprivlačnim ljudima. Za voljeti ljude koji su privlačni i koji te vole nije potreban karakter. Bog nas uči pravoj radosti usred tuge, kad se okrenemo k njemu. Sreća ovisi o vanjskim okolnostima, ali radost je utemeljena na tvom odnosu s Bogom.
Bog u nama razvija stvaran mir ne tako što dopušta da se stvari razvijaju onako kako smo ih planirali, nego kaosom i pomutnjom. Svatko može biti smiren gledajući prekrasan zalazak sunca ili opuštajući se na godišnjem odmoru. Pravi mir spoznat ćemo kad odlučimo imati povjerenja u Boga u okolnostima u kojima smo pod iskušenjem da se brinemo ili se bojimo. Na sličan način, strpljivost se razvija u okolnostima kad smo prisiljeni čekati i kad smo izloženi iskušenju da se ljutimo ili burno reagiramo.
Bog koristi suprotnu situaciju od svakog ploda kako bi nam dao izbor. Ne možeš tvrditi da si dobar ako nikada nisi bio pod iskušenjem biti loš. Ne možeš tvrditi da si vjeran ako nikada nisi imao prigodu biti nevjeran. Poštenje se izgrađuje pobjeđujući iskušenje da budemo nepošteni, poniznost raste kad odbijemo biti oholi, a izdržljivost se razvija svaki puta kad odbijemo iskušenje da se predamo. Svaki puta kad pobjediš iskušenje postaneš sličniji Isusu!
-Kako djeluje iskušenje?
Pomaže nam to što znamo da je sotona potpuno predvidljiv. On upotrebljava istu strategiju i stare lukavštine od stvaranja svijeta. (...) Iz Biblije možemo saznati da iskušenje slijedi tijek od četiri koraka (...).
U prvom koraku, sotona prepoznaje želju u tebi. To može biti grešna želja, poput želje za osvetom ili kontroliranjem drugih, a može biti i legitimna, normalna želja, poput želje da te netko voli, cijeni ili da osjećaš ugodu. Iskušenje počinje kad sotona predloži (putem misli) da se prepustiš zloj želji ili da ostvariš legitimnu želju na kriv način ili u krivo vrijeme. Uvijek se čuvaj prečica. One su često iskušenja! Sotona šapuće: „Zaslužio si to! To moraš imati sada! Bit će uzbudljivo... ugodno... ili ćeš se bolje osjećati.". Mislimo da iskušenje leži oko nas, ali Bog kaže da ono počinje unutar nas. Da nisi imao želju, iskušenje te ne bi moglo privući. Iskušenje uvijek počinje u tvojoj glavi, a ne u okolnostima. (...)
Drugi je korak sumnja. Sotona te pokušava pridobiti da sumnjaš u ono što je Bog rekao o grijehu: Je li to doista krivo? Je li Bog uistinu rekao da to ne činim? Nije li Bog namijenio ovu zabranu nekom drugom ili u neko drugo doba? Ne želi li Bog da budem sretan? (...)
Treći je korak obmana. Sotona nije sposoban govoriti istinu i naziva ga se Ocem laži (Iv 8,44). Sve što on kaže bit će lažno ili poluistinito. Sotona nudi svoje laži kako bi zamijenio ono što je Bog već rekao u svojoj Riječi. Sotona kaže: „Nećeš umrijeti. Bit ćeš mudriji, poput Boga. Nećeš biti uhvaćen. Nitko neće nikad saznati. To će riješiti tvoj problem. Osim toga, i svi drugi to rade. To je samo maleni grijeh.". Ali malo griješiti je isto kao i biti malo trudna: na kraju će se pokazati.
Četvrti je korak neposlušnost. U ovome koraku konačno djeluješ i ostvariš misao kojom si se poigravao u svojoj glavi. Ono što je počelo kao zamisao pretvara se u ponašanje. Prepuštaš se onome što te zaokupilo. Vjeruješ u sotonine laži i upadaš u zamku. (...)
-iskušenje počinje unutar nas.
-Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. (Jak 1,13-15)
-Iskušenje je znak da te sotona mrzi, a ne znak slabosti ili svjetovnosti. (...) Nije grijeh biti u iskušenju. Isus je bio u iskušenju, a ipak nikada nije zgriješio. Iskušenje postane grijeh tek onda kad mu se prepustiš. (...) Ne možeš spriječiti đavla da ti predlaže misli, ali možeš izabrati da se ne zadržavaš na njima ili da ne djeluješ na njihov nagovor.
-Biblija kaže: „Kada budeš kušan...", a ne ako.
-Mnogi ljudi, na primjer, ne shvaćaju razliku između tjelesne privlačnosti ili seksualnog uzbuđenja i požude. Oni nisu ista stvar. Bog nas je sve stvorio kao seksualna bića i to je dobro. Privlačnost i uzbuđenje su normalni, spontani, Bogom dani odgovori na tjelesnu ljepotu, dok je požuda promišljeno djelo volje. Požuda je izbor da u svojoj glavi činiš ono što bi želio činiti svojim tijelom. Možeš biti privučen ili čak uzbuđen, a da ne izabereš griješiti požudom.
-što se više zbližiš s Bogom, to će te sotona više iskušavati
-Zamoli Boga za pomoć. Bog želi da ga zamoliš za pomoć kako bi svladao iskušenja. (...) Ako Bog čeka kako bi nam pomogao svladati iskušenja, zašto mu se češće ne obraćamo? Iskreno govoreći, ponekad ne želimo da nam pomogne! Želimo se prepustiti iskušenju, iako znamo da je loše. U tom trenutku mislimo da znamo bolje od Boga što je najbolje za nas.
-Umjesto da se prepustiš ili predaš, obrati se Bogu, očekuj da će ti pomoći i sjeti se da te čeka nagrada: Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. (Jak 1,12).
-Svako je iskušenje prigoda da se ispravno postupi.
-Možda ti se ponekad čini kako je iskušenje presnažno da ga izdržiš, ali to je sotonina laž.
-savjetuje nam se da preusmjerimo svoju pozornost jer odupiranje misli ne djeluje. To samo učvršćuje našu usredotočenost na pogrešnu stvar i jača njezinu privlačnost. (...) Ne možeš svladati iskušenje tako da se boriš protiv toga što osjećaš. Što se više boriš protiv osjećaja, to te više zaokuplja i kontrolira. (...) Kako iskušenje uvijek počinje mišlju, najbrži način da mu onesposobiš privlačnost jest da pozornost usmjeriš na nešto drugo.
-Zle misli pobjeđuješ razmišljajući o nečemu boljem.
-Bitka protiv grijeha dobiva se ili gubi u tvojoj glavi. Što god pridobije tvoju pozornost, pridobit će i tebe.
-Sotona želi da misliš kako su tvoj grijeh i iskušenje toliko jedinstveni da ih moraš držati u tajnosti. Činjenica je – svi smo u istoj kaši. Svi se bore s istim iskušenjima (...). Razlog zbog kojega skrivamo svoje nedostatke je ponos. Želimo da drugi misle kako sve držimo „pod kontrolom". Činjenica je da je sve u tvom životu o čemu ne možeš pričati već izvan kontrole. (...) Neki su problemi previše ukorijenjeni, previše uobičajeni i preveliki da ih samostalno riješimo. (...) Da, ponizujuće je priznati drugima svoje slabosti, ali nedostatak poniznosti upravo je ono što te sprječava da postaneš bolji.
-Kako se možemo oduprijeti đavlu? (...) Prvi je korak prihvatiti Božje spasenje. Nećeš moći reći ne đavlu ako već nisi rekao da Isusu. (...) Sotona te ne može ni na što prisiliti. On ti može samo predložiti. Drugo, moraš koristiti Riječ Božju kao svoje oružje protiv sotone. Isus je to pokazao kad je bio izložen iskušenju u pustinji. Svaki puta kad je sotona predložio iskušenje, Isus mu se suprostavio citirajući Sveto pismo. On nije raspravljao sa sotonom. Nije rekao „nisam gladan" kad je bio u iskušenju upotrijebiti svoju moć pri zadovoljavanju osobne potrebe. Jednostavno je citirao Sveto pismo iz svoga sjećanja. Mi moramo činiti isto. U Riječi Božjoj jest moć i sotona je se boji. Nikada nemoj pokušavati raspravljati s đavlom. (...) Ne možeš đavla obmanuti logikom ili svojim mišljenjem, ali možeš upotrijebiti oružje od kojeg će zadrhtati – Božju istinu.
-Budi svjestan svoje ranjivosti. (...) Ukoliko su okolnosti pogodne, svatko od nas sposoban je počiniti grijeh. Nikada ne smijemo spustiti svoju zaštitu i misliti da smo iznad iskušenja.
-Povijest Izraela dobra je ilustracija toga kako brzo zaboravljamo lekcije kojima nas je Bog podučio i kako se brzo vraćamo starim, uvriježanim načinima ponašanja.
-Nema rasta bez promjene, promjene bez straha ili gubitka, a gubitka bez boli.
-"Molim te, budi strpljiv. Bog još nije gotov sa mnom."
-Bog te je stvorio kako bi svojim životom činio razliku. Stvoren si da pridoneseš životu na zemlji, a ne samo da od njega uzimaš. Bog želi i da nešto vratiš.
-Spašeni smo kako bismo služili, a ne da sjedimo i čekamo odlazak u nebo.
-Svaki puta kad koristiš svoje bogomdane sposobnosti kako bi pomogao drugima, ispunjavaš svoj poziv. !!!
-U nekim crkvama u Kini, novim vjernicima žele dobrodošlicu govoreći: „Isus sada ima novi par očiju za vidjeti, nove uši za slušati, nove ruke za pomagati i novo srce za voljeti druge."
-Što se dogodi kada jedan dio tvog tijela prestane funkcionirati? Razboliš se. Ostatak tvog tijela pati. Zamisli da tvoja jetra počne živjeti sama za sebe: „Umorna sam! Ne želim više služiti tijelu! Želim godinu dana slobodno, samo da se hranim. Moram napraviti ono što je najbolje za mene! Neka neki drugi dio preuzme moj posao.". Što bi se dogodilo? Tvoje bi tijelo umrlo. Danas tisuće lokalnih crkava umire zbog kršćana koji nisu voljni služiti. Oni sjede po strani kao gledatelji, dok Tijelo pati.
-Kad radiš ono što voliš raditi, nitko te ne treba motivirati.
-Kako znaš da Bogu služiš iz srca? Prvi je očit znak entuzijazam. Kad radiš ono što voliš, nitko te ne treba motivirati, izazivati ili te provjeravati. To radiš iz čistog užitka. Nisu ti potrebne nagrade, pljesak ili plaća jer uživaš služiti na taj način. Također, vrijedi i suprotno: kada nemaš srca za ono što radiš, lako te je obeshrabriti.
Druga osobina služenja Bogu iz srca jest učinkovitost. Kad god radiš ono za što te Bog osmislio da voliš raditi, postaneš dobar u tome. Strast je pokretač savršenstva. Ako ti nije stalo do zadatka, malo je vjerovatno da ćeš se isticati u njemu. Suprotno tome, najuspješniji pojedinci u bilo kojem području oni su koji to rade iz strasti, a ne iz dužnosti ili zbog zarade.
Svi smo mi čuli kako ljudi kažu: „Prihvatio sam posao koji mrzim kako bih zaradio puno novaca pa jednoga dana mogao dati otkaz i raditi ono što volim.". To je velika pogreška. Ne troši svoj život na posao koji nije odraz tvoga srca. Sjeti se da najvažnije stvari u životu nisu stvari. Značenje je mnogo vađnije od novca. Najbogatiji čovjek na svijetu jednom je rekao: Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir. (Izr 15,16)
Nemoj se zadovoljiti samo postizanjem „dobroga života", zato što dobar život nije dovoljno dobar. U konačnici, on ne zadovoljava. Možeš imati puno onoga od čega živiš, a još nemati ništa za što živiš. Umjesto toga, usredotoči se na bolji život – na služenje Bogu onako kako to izražava tvoje srce. Shvati što voliš raditi – za što ti je Bog dao srce – i čini to u njegovu slavu.
-Samo iskustva koja podijelimo mogu pomoći drugima. Aldous Huxley je rekao: „Iskustvo nije ono što ti se dogodi. Iskustvo je ono što učiniš s onim što ti se dogodi."
-Bit ćeš najuučinkovitiji kad budeš koristio svoje duhovne darove i darovitosti u područjima na kojima to srce želi te na način koji najbolje odražava tvoju osobnost i iskustvo.
-Ono što jesi, Božji je dar tebi; ono što činiš sa sobom, tvoj je dar Bogu. -danska poslovica
-"Ako mi je život neplodan, nije važno tko me hvali, a ako mi je život plodan, nije važno tko me kritizira." -John Bunyan
-"Čini sve dobro koje možeš, svim sredstvima kojima možeš, na sve načine na koje možeš, na svim mjestima na kojima možeš, u svako doba u koje možeš, svim ljudima kojima možeš, onoliko dugo koliko god možeš." -krilatica Johna Wesleya
-Možda nepoznat služiš u kakvom malom mjestu, osjećajući se nepriznat i necijenjen. Slušaj: Bog te s razlogom stavio tamo gdje jesi!
-po prirodi sam sebičan. Najviše razmišljam o sebi. Zato je pokornost svakodnevna bitka, lekcija koju moram iznova učiti.
-Kad je Isus tvoj Gospodar, novac ti služi, ali ako je novac tvoj gospodar, tada postaneš njegov rob. Bogatsvo samo po sebi nije grijeh, ali kad propustiš njime služiti Bogu, to je grijeh.
-Samo ljudi sigurni u sebe mogu služiti. Nesigurni ljudi uvijek brinu o tome kako izgledaju drugima. Plaše se razotkrivanja svojih slabosti i skrivaju se ispod slojeva zaštitnog ponosa i pretvaranja. Što si nesigurniji, više ćeš željeti da ti ljudi služe i više će ti trebati njihovo odobravanje.
-"Kako bismo mogli druge opsluživati, moramo umrijeti za njih. To znači, moramo se odreći mjerenja našega značenja i vrijednosti mjerilima drugih... Na taj način postanemo slobodni biti milosrdni." -Henri Nouwen
-"Jedini uistinu sretni ljudi jesu oni koji su naučili kako služiti." -Albert Schweitzer
-Bog često djeluje na načine koji su upravo suprotni onomu što očekujemo. Mislimo da Bog želi upotrijebiti samo naše jakosti, ali također želi upotrijebiti i naše slabosti za svoju slavu. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake. (1 Kor 1,27)
-Bog voli koristiti nesavršene, obične ljude da čini izuzetne stvari, bez obzira na njihove slabosti. (...) Slabost ili trn, kako je Pavao to zvao, nije grijeh, porok ili karakterni nedostatak koji možeš promijeniti, poput prejedanja ili nestrpljivosti. Slabost je bilo koje ograničenje koje si naslijedio ili nemaš moć promijeniti. To može biti tjelesno ograničenje, poput hendikepa, kronične bolesti, prirodno niske razine energije ili invaliditeta. To može biti emotivno ograničenje, poput ožiljka prouzročena traumom, bolna sjećanja, hira osobnosti ili urođene dispozicije. Ili pak može biti riječ o ograničenosti talenta ili intelekta. Nismo svi super bistri ili talentirani.
-Isus nas poziva ne samo da dođemo k njemu nego i da idemo za njega.
-Tvoja misija sadrži dvije velike povlastice: djelovanje s Bogom i predstavljanje Boga.
-ljudi su, bez obzira koliko se uspješni činili, bez Krista zapravo beznadno izgubljeni i na putu za vječnu razdvojenost od Boga
-Posljedice tvoje misije trajat će zauvijek, posljedice tvoja posla neće.
-William James rekao je: „Najbolje iskorišten život jest život potrošen na nešto što će ga nadživjeti.". Činjenica je, samo će kraljevstvo Božje trajati. Sve će ostalo u konačnici nestati.
-Podijeljene priče izgrađuju most odnosa među ljudima tako da Isus može prijeći iz tvoga srca u srce nekoga drugog.
-Kad god se osjećaš bezvoljno glede svoje misije u svijetu, provedi neko vrijeme razmišljajući o tome što je Isus učinio za tebe na križu.
-Ljubav vam ne ostavlja nikakav izbor.
-Ako te je strah podijeliti Radosnu vijest s ljudima koji te okružuju, zamoli Boga da ti napuni srce ljubavlju prema njima.
-Vječno spasenje jedne jedine duše važnije je od bilo čega drugoga što ćeš ikada postići u životu.
-Bog preko mene želi nešto priopćiti svijetu.
-Jedina je prepreka način na koji razmišljamo.
-Znati dakle dobro činiti, a ne činiti - grijeh je. (Jak 4,17) Znanje povećava odgovornost.
-Živjeti sa smislom jedini je način da se stvarno živi. Sve ostalo samo je preživljavanje.
-Kako znaš da je Bog u središtu tvoga života? Kada je Bog u središtu, tada ga štuješ. Kada nije, tada brineš.
Post je objavljen 31.10.2008. u 15:30 sati.