Nemo Dalmata https://blog.dnevnik.hr/nemodalmata

četvrtak, 24.04.2008.

SAINT-EXUPERY, Antoine de: Mali princ

-dobro se vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo.

-Samo djeca znaju što traže.

-Ljudi se naguraju u brze vlakove, a onda zaborave što traže. Tada se usplahire i počnu vrtjeti u krugu... Besmisleno...

-Ljudi s tvoga planeta gaje pet tisuća ruža u jednom jedinom vrtu... i ne nalaze u tome ono za čim tragaju... A ipak, ono za čim tragaju može se naći u jednoj jedinoj ruži ili u malo vode...

-ONO ŠTO DAJE SMISAO ŽIVOTU, DAJE SMISAO I SMRTI... !!!!!!!!!!

srijeda, 23.04.2008.

TEREZIJA, Majka: Jednostavan put

-najsiromašniji među siromašnima

-sve što trebamo učiniti je moliti i početi više voljeti jedni druge

-ona za svoj napredak u svetosti kaže da "ovisi o Bogu i o meni -o Božjoj milosti i mojoj volji"
-prvi korak da nešto postanemo jest da to želimo

-svetost su svi različiti djelovi nas samih uklopljeni ravnomjerno u potpunu osobu. Duhovni put Majke Tereze pokazuje nam koliko je važno uravnotežiti konteplativni život molitve s praktičnim životom, ljubavi na djelu. Naravno da je to jednostavno, ali iza jednostavnosti Majke Tereze su godine iskustva i pobožnosti koje su rezultirale nenadmašnom vjerom i voljom i mudrošću. Ta ravnoteža između svjesnosti o detaljima ovdje i sada, te šireg pogleda usmjerenog na vječnost, dopušta joj da bude prema potrebi prisna, pragmatična i oštroumna, ranjiva, a ipak snažna, prizemljena, a ipak konteplativna i u molitvi.

-s kim god da razgovara, ta osoba postaje najvažnija osoba pred njom

-svako djelo ljubavi koje se učini sa svim srcem, uvijek približava ljude Bogu

-njezino poslanje milosrđa je širiti ljubav u svijetu ublažavajući patnje drugih

-Majka Tereza odabrala je voljeti tamo gdje većina ljudi to nije sposobna, među siromašnima i onima koji pate. I upravo tamo je našla plodove svog rada, kao i sastojke za jednostavan put.

-što god da činim, činim to za Isusa. Inače to nema vrijednosti, nema svrhe.

-definicija siromaštva riječima Majke Tereze je opsežna. Ona "najmanjeg od moje braće" definira kao:

"Gladnog i usamljenog, ne samo hrane, već i Riječi Božje; žednog i neukog, ne samo vode, nego i znanja, mira, istine, pravde i ljubavi; nevoljenog i ogoljelog, ne samo od odjeće, već i od ljudskog dostojanstva; neželjeenog, nerođenog djeteta, rasno diskriminiranog, bez doma i napuštenog -ne samo doma od cigli, nego i željnog srca da ga razumije, štiti i voli; bolesnog, umirućeg koji je lišen osnovnih sredstava za život i zarobljenika -ne samo u tijelu, nego i u duhu; svi oni koji su izgubili svaku nadu u život, alkoholičari i ovisnici o drogi, kao i svi oni koji su izgubili Boga (za njih Bog je postojao, no Bog i dalje postoji) i koji su izgubili svaku nadu u moć Duha."

-Kako možeš istinski poznavati siromašne ukoliko ne živiš poput njih?

-Što više imamo, to manje možemo dati.

-Siromašštvo je predivan dar jer daje slobodu -ono znači da imamo manje prepreka između nas i Boga.

-Činiti male stvari velikim srcem -to je jednostavno, ali ne i lako.

-ljubi toliko da boli

-ako prihvatiš patnju i ponudiš je Bogu, to te ispunjava radošću

-sastoji se od 6 osnovnih koraka: tišina, molitva, vjera, ljubav, služenje i mir. Bliskost s jednim od koraka će prirodno voditi do drugog.

-JEDNOSTAVAN PUT
Plod tišine je molitva.
Plod molitve je vjera.
Plod vjere je ljubav.
Plod ljubavi je služenje.
Plod služenja je mir.

-Kad imamo Boga u našim životima, to nam u život unosi smisao, čini sve vrijednim truda i donosi bogate plodove.

-vjerujem da su stvari savršene upravo onakve kakve jesu: problem je u načinu na koji ih ja vidim.

-Božja ljubav za nas veća je od svih sukoba koji će proći.

-Vjera je dar od Boga.

-"Napuni prvo sebe, tek onda ćeš biti sposoban dati drugima." -sv. Augustin

-Svaki dan je priprema za smrt. (...) Smrt nije ništa drugo nego povratak njemu.

-Moramo živjeti svaki dan kao da nam je posljednji kako bismo bili spremni kad nas Bog pozove, i pripravni, umrijeti čista srca.

-Najteža bolest danas na zapadu nije tuberkuloza ili guba nego je biti neželjen, nevoljen i bez ikoga kome je stalo do vas. Fizičke bolesti možete liječiti uz pomoć medicine, ali jedini lijek za usamljenost, očaj ili beznađe je ljubav. U svijetu ima mnogo ljudi koji umiru zbog korice kruha, ali još daleko više ima onih koji umiru za malo ljubavi. Siromaštvo na Zapadu je drukčija vrsta siromaštva -to nije samo siromaštvo zbog usamljenosti, već također i siromaštvo duhovnosti. Postoji glad za ljubavlju, kao što postoji i glad za Bogom.

-lako je voljeti ljude koji su daleko, no nije uvijek tako lako voljeti one koji žive s nama ili blizu nas.

-"Djelujte, ali ne tražite plodove vaših djela." -Gandhi

-nemojte davati samo novac, već umjesto toga pružite ruku

-Ljubav gubi smisao ako se ne dijeli. Ljubav mora biti pretočena u djela.

-Poruka koju mi pokušavamo prenijeti najsiromašnijima među siromašnima jest: mi ne možemo riješiti vaše probleme, ali Bog vas voli čak i kad ste hendikepirani, alkoholičari ili gubavci. I bez obzira hoćete li ili nećete biti izliječeni, Bog vas uvijek voli jednako, i mi smo ovdje da vam pokažemo tu ljubav. A ako možemo bar malo ublažiti njihovu bol, tim bolje, međutim, nama je važnije da ih podsjetimo da ih Bog voli, čak i usred boli i patnje. Takvu poruku očigledno nije lako prenijeti, ali mi vjerujemo da u prvom redu trebamo jednostavno biti uz njih. Ako provodite vrijeme s nekom osobom, tada je to jednako bitan izraz ljubavi koliko i ono što možete učiniti za nju.

-Nije bitno koliko učinite, već je bitno koliko ljubavi ulažete u to što radite i dijelite s drugima.

-Mi na Zapadu često smo usmjereni samo na profit, sve se mjeri prema rezultatima, te tako upadamo u zamku da postajemo stalno sve aktivniji kako bismo mogli proizvesti te rezultate. Na Istoku -naročito u Indiji- otkrila sam da su ljudi zadovoljniji samim svojim postojanjem, time da samo sjede pod indijskom smokvom pričajući s ostalima. Mi Zapadnjaci bismo to vjerojatno nazvali gubljenjem vremena, ali i to ima svoju vrijednost. Kad smo s nekim i slušamo ga bez gledanja na sat, ne očekujući rezultate, učimo se ljubavi. Uspjeh ljubavi je u samom voljenju -a ne u rezultatu voljenja. Svakako da je prirodno u ljubavi željeti najbolje za drugu osobu, ali vrijednost onoga što smo učinili nije određena činjenicom da su stvari ispale onako kako smo mi željeli, ili ipak nisu. Što se više uspijemo osloboditi te opsjednutosti rezultatima, više možemo naučiti o kontemplativnom elementu ljubavi. Postoji ljubav izražena služenjem i postoji ljubav u kontemplaciji. Mi bismo trebali težiti njihovoj ravnoteži. Ljubav je put za pronalaženje te ravnoteže.

-Morate dati nešto što predstavlja odricanje. Tada to više nije davanje samo onoga bez čega možete, već davanje nečega bez čega ne možete ili ne želite živjeti, nečega što stvarno volite. Tada vaš dar postaje žrtva koja će imati vrijednost pred Bogom. Bilo koja žrtva bit će korisna ako je učinjena iz ljubavi.
To davanje sve dok ne zaboli -ta žrtva- također je ono što ja zovem ljubav na djelu. Svakodnevno vidim takvu ljubav - u djeci, muškarcima i ženama. Jednom sam hodala ulicom kad mi je prišao prosjak i rekao: "Majko Tereza, svi Vam daju, i ja Vam također želim dati. Danas sam cijeli dan dobio svega 29 paisa, i želim ih dati Vama." Na trenutak sam se zamislila: ako ih uzmem (29 paisa nisu nikakva vrijednost), on neće imati što jesti večeras, a ako ih ne uzmem, povrijedit ću ga. Stoga sam ispružila ruke i uzela novac. Nikada nisam vidjela takvu radost ni na čijem licu kao što je tada bila na njegovom, što je i on, prosjak, također mogao dati Majci Terezi. To je bila velika žrtva za tog jadnog čovjeka koji čitav dan stoji na suncu i dobije svega 29 paisa. Bilo je to predivno: 29 paisa je tako mala svota i ja ne mogu ništa dobiti za nju, ali kad mi ju je on dao, te kad sam je ja uzela, postala je poput tisuća jer je dana s toliko puno ljubavi.

-Bilo bi sebično od nas plakati, jer tada mislimo na sebe, a ne o tome gdje se ti ljudi sada nalaze -s Bogom. Trebali bismo biti sretni zbog njih.

-Onaj koji daje s osmjehom, daje najbolje. Ako ste uvijek spremni reći "da" Bogu, imat ćete, naravno, osmjeh za sve i biti u stanju, s Božjim blagoslovom, davati sve do boli.

-Radost je ljubav, radost je molitva, radost je snaga. Bog voli osobu koja daje s radošću i ako dajete s radošću, uvijek dajete više. Radosno srce je srce koje gori od ljubaVi.
Djela ljubavi su uvijek djela radosti. Ne moramo tražiti sreću: ako imamo ljubavi za druge, dobit ćemo sreću. To je dar od Boga.


-Natpis na zidu dječjeg doma u Calcutti kaže:
Odvoji vrijeme za razmišljanje,
Odvoji vrijeme za molitvu,
Odvoji vrijeme za smijeh.

To je izvor snage,
To je najveća snaga na Zemlji,
To je glazba duše.

Odvoji vrijeme za igru,
Odvoji vrijeme da voliš i budeš voljen,
Odvoji vrijeme za davanje.

To je tajna vječne mladosti,
To je Bogom dana povlastica,
Dan je prekratak da bismo bili sebični.

Odvoji vrijeme za čitanje,
Odvoji vrijeme da budeš prijatelj,
Odvoji vrijeme za rad.

To je vrelo mudrosti,
To je cesta ka sreći,
To je cijena uspjeha.
Odvoji vrijeme da činiš milosrdna djela.
To je ključ od vrata Raja.


-molitva na djelu je ljubav, a ljubav na djelu je služenje

-iza zidova od cigle nalaze se mnogi usamljeni ljudi

-zato što mi ne vidimo uvijek plodove našeg rada!!

-Ljudi nas stalno pitaju: "Umjesto da dajete čovjeku ribu, zašto ga ne naučite pecati?", a mi odgovaramo da većina naših siromašnih ljudi ne bi imala snage čak niti držati štap za pecanje u ruci. Često mislim kako upravo odatle potječe pogrešno shvaćanje našeg posla, a ponekad i nepravedna kritika, zato što se ne pravi nikakva razlika između onih najsiromašnijih kojima mi pomažemo i ostalih siromašnih ljudi.
-Ako čovjek umire, nema vremena za ulaženje u problem zbog čega je on u stanju u kojem je, ni za nabrajanje raznih društvenih programa koji su to mogli spriječiti. Ono što mi kažemo je: "Pustimo neka drugi rade na problemima koji su doveli ovog čovjeka u to stanje, ali dopustite nam da mu sada pomognemo umrijeti u miru i dostojanstvu." U mnogim slučajevima mi nudimo kratko:r:očniju brigu od ostalih i jednostavno kažemo: ovaj muškarac ili žena su potrebiti -što mi možemo učiniti za njih? Ako u budućnosti političke proomjene otklone takve situacije, mi ćemo ih rado prihvatiti, ali nemamo ni vremena ni energije, a često nismo niti osposobljeni, učiniti mnogo po tom pitanju. Bog, u svojoj mudrosti, spaja sve to u cjelinu. On zna da niti jedna osoba ne može pokriti čitavu situaciju, zato nadahnjuje neke ljude da rade na jednom području, a druge da djeluju na drugom.

-Došli ste služiti Krista u osakaćenima, bolesnima i umirućima. Sretni smo i zahvalni što ste odabrali ovu priliku da budete svjedoci Božje ljubavi na djelu. Zapamtite da je Krist taj koji djeluje kroz nas -mi smo tek instrumenti u Njegovoj službi. Nije bitno koliko ćemo učiniti, već koliko ljubavi ćemo uložiti u to što činimo.

-mi nismo uvijek dužni biti uspješni, ali smo uvijek dužni vjerovati

-ali osjećao sam da moram i dalje pokušavati, tražiti, te nastavljati posao

-POMOZI MI DA TE PROPOVIJEDAM BEZ PROPOVIJEDANJA, NE RIJEČIMA, VEĆ PRIMJEROM

-ŽIVA LJUDSKA BIĆA KOJA SU SE PONOVO RODILA ZATO ŠTO SU POSTALA SVJESNA SVOG UMIRANJA. S DRUGE STRANE, LJUDI U GRADU SU ŽIVI, ALI U STVARI UOPĆE NE ŽIVE...

ponedjeljak, 21.04.2008.

FRANKL, Viktor Emil: Nečujan vapaj za smislom

-čovjek se ne može gledati kao biće kojem je osnovna briga zadovoljiti svoje porive i nagone za stvaranjem ugode ili pak, u tu svrhu, pomiriti id, ego i superego; ljudska se stvarnost isto tako ne može primati samo kao posljedica procesa uvjetovanja ili uvjetnih refleksa. Ovdje je čovjek predstavljen kao biće u traženju smisla - traženju čija uzaludnost, kako se čini, razjašnjava veliki dio nevolja našeg doba.

-"bolesti potječu iz kraljevstva prirode, a ozdravljenje dolazi iz kraljevstva duha" -Paracelsus

-"Doista postoji samo jedan filozofski problem... Suditi o tome ima li ili nema smisla živjeti..." -Camus, Albert: Mit o Sizifu

-današnje društvo zaista udovoljava i zadovoljava svakoj potrebi - osim jednoj: potrebi za smislom!

-za razliku od drugih životinja čovjeku nije dano da pomoću poriva i nagona zna što mu je činiti, a za razliku od čovjeka iz prijašnjih vremena tradicije i tradicionalne vrijednosti više mu nne govore što bi trebao činiti. Tako on sada, buduči da nema pred sobom takvo što da ga vodi, ponekad niti ne zna što želi učiniti. Posljedica? On čini što i drugi ljudi čine - što je konformizam - ili čini što drugi ljudi žele da čini - što je totalitarizam.

-propadanje tradicija je glavni činilac koji utječe na egzistencijsku prazninu

-ovisnost kao izvor osjećaja besmislenosti

-da li sam osjećaj besmislenosti prestavlja duševnu bolest ili ne, Sigmund Freud kaže: "U trenutku kada se čovjek zapita postoji li smisao i vrijednost života, on je bolestan.". No, ja smatram da je to traženje smisla života prije dokaz ljudskosti negoli odraz duševne bolesti. Čovjek ne mora biti neurotična osoba da bi ga zanimalo pitanje smisla života, ali zato mora biti istinsko ljudsko biće.

-ne smijemo dopustiti da nas vjerovanje u moguću humanost čovjeka zaslijepi pred činjenicom da HUMANA ljudska bića jesu, a vjerojatno će uvijek i biti, u manjini. No, upravo ta činjenica svakog od nas poziva da se pridruži manjini: stvari loše stoje, ali ne dadnemo li sve od sebe da ih učinimo boljima, sve će postati još gore. !!!

-čovjek prvo mora dostići zadovoljavajući životni standard i tek se onda može približiti zadatku pronalaženja svrhe i smisla života.
-samo se po sebi razumje da bolestan želi da ozdravi pa se može činiti da mu je zdravlje najvažniji cilj u životu. No, zdravlje je u ovom slučaju samo sredstvo da se dođe do nekog cilja, preduvjet da se nešto postigne što se smatra pravim smislom u određenim prilikama.

-biti čovjek znači uvijek biti nekako usmjeren, biti upravljen na nešto ili nekog drugog: na smisao koji valja ispuniti ili na susret s drugim čovjekom, na neki razlog koji treba udovoljiti ili na voljenu osobu.

-pravo "trčanje za srećom" upravo priječi sreću. Što više uzimamo sreću kao cilj, to ćemo je i prije i više promašiti.

-stvarnost se prikazuje uvijek u obliku specifične, konkretne situacije, a budući da je svaka životna situacija jedinstvena, proizlazi da i smisao situacije mora biti jedinstven.
-moglo bi se reći da se nagoni prenose genima, a vrijednosti tradicijama, dok je smisao, budući da je jedinstven, stvar osobnog otkrivenja.
-otkrića smisla bit će moguća čak ako potpuno nestanu sve univerzalne vrijednosti

-Samo su mogućnosti - prilike da se učini nešto sa stvarnošću - prolazne. Kada jednom iskoristimo mogućnost koju nam pruža situacija, kada ispunimo smisao koji ona sadrži, onda smo mogućnost pretvorili u stvarnost i to smo učinili jednom i ZAUVJEK. Prolaznost to onda više ne može zahvatiti. Ništa i nitko (ali ipak Bog nam može oprostiti, oduzeti, preuzeti grijehe, op. N.D.) nam ne može uzeti i lišiti nas onog što smo položili i pohranili u prošlost. U prošlosti ništa nije nenadoknadivo i nepovratno izgubljeno, več je sve trajno pohranjeno. Čudno je da ljudi obično vide samo strnokošu prolaznosti - a ne vide pune žitarice u koje su položili žetve svojih života: svoja hrabra djela, ostvarene poslove, voljene ljubavi, hrtabro prebrođene patnje. U Knjizi o Jobu (5, 26) stoji: "U grob ti ćeš leći kada budeš zreo kao što se žito snosi kad dozori.".

-budući da je smisao jedinstven, on se stalno mijenja. No, nikada nije promašen. Životu nikada ne nedostaje smisao. Začudo, to postaje razumljivo tek ako shvatimo da postoji potencijalni smisaokoji se mora otkriti, čak i u poslu i u ljubavi.
-no, nikada ne smijemo zaboraviti da smisao životu možemo naći i kad se nađemo oči u oči sa beznadnom situacijom kao njene bespomoćne žrtve, kada se suoćimo sa sudbinom koja se ne može promjeniti. U takvom je trenutku jedino važno osvjedočiti se o jedinstvenim ljudskim mogućnostima u njihovom najboljem svjetlu, što znači tragediju preokrenuti u osobni trijumf, nesreću pretvoriti u veliko ljudsko dostignuće.
-Yehuda Bacon, izraelski kipar koji je kao maleni dječak bio zatvoren u Auschwitzu, vrlo je lijepo opisao taj osjećaj u knjizi koju je napisao poslje rata: "Kao dječak sam mislio: reći ću svima što sam vidio, jer se nadam da će se ljudi promjeniti na bolje. No, ljudi se nisu promjenili, nisu čak željenili niti znati. Tek sam mnogo kasnije shvatio SMISAO PATNJE. Ona može imati smisao samo ako nekoga mijenja na bolje.". On je konačno spoznao i smisao svoje patnje: promjenio je sebe.

-smrt, posljednji stupanj rasta

-tajna bezuvjetnog smisla života, što znači da se smisao može naći čak i u patnji i u smrti.

-smisao je dostupan svakom pojedincu - bez obzira na spol i godine starosti, kvocjent inteligencije ili stupanj obrazovanja, bez obzira na okolinu u kojoj živi ili na vrstu karaktera, ili, na posljednjem, ali ne i manje važnom mjestu, bez obzira na to je li dotična osoba vjernik ili to nije, a ako pak jest, onda bez obzira na to kojoj vjeri pripadala.

-mjenjajući sebe (ako ve ne možemo promjeniti svoju sudbinu) tako što sebe nadrastamo i na sebe zaboravljamo, ispoljavamo najkreativniju od svih ljudskih mogućnosti.

-"Istinski smisao svog postojanja našao sam čak i ovdje, u zatvoru. Našao samo svrhu svog života i vrijeme koje ovdje ostavljam je samo kratko čekanje na priliku da učinim bolje i više." -Frank E.

-čovjek = "unitas multiplex" -Toma Akvinski
-biti čovjek u osnovi znači biti otvoren prema svijetu
-biti čovjek znači "živjeti među ljudima" -Martin Heidegger

-"Svaki izbor ima svoj uzrok, ali ga uzrokuje onaj koji bira" -Magda B. Arnold

-Za vrijeme prvog svijetskog rata u streljačkom zakonu zajedno su bili jedan vojni liječnik Židov i njegov prijatelj, aristokratski pukovnik koji nije bio Židov - kada je započela žestoka paljba. Pukovnik je ironičnim glasom rekao: "Strah vas je, zar ne? To je samo još jedan dokaz da je arijska rasa nadmoćnija od semitske." "Svakako bojim se," odgovorio je liječnik. "Samo, pitanje je tko je nadmoćniji. Da ste vi, dragi moj pukovniče, tako uplašeni kao ja, već biste davno pobjegli." -Nisu važni naši strahovi i tjeskobe kao takvi, već stav koji zauzimamo prema njima, a taj stav je stvar slobodnog izbora.

-priča Johanesa Langea o slučaju jednojajčanih blizanaca. Jedan je brat postao vješt kriminalac, dok je drugi postao vješt kriminolog. To što su obojica postali vješti, moglo je vrlo lako biti stvar nasljeđa. No, to što je jedan postao kriminalac, a drugi kriminolog stvar je stava koji su zauzeli. Nasljeđe je samo podloga iz koje se čovjek izgrađuje. Ono je tek kamen koji graditelj prihvaća ili ga odbacuje. No, sam graditelj nije izgrađen od kamena.

-čovjekova je povlastica da bude krivac. No, on uz to posjeduje i odgovornost da prevlada krivnju.

-porivi i nagoni guraju, ali razlozi i smisao vuku.

-J. W. Goethe, Faust:
Tko nešto živo hoće da kako treba shvati,
Duh najprije iz toga mora istjerati.
U ruci tada djelove on ima,
Al' duhovne, ah! veze nema među njima.
Encheiresis naturae kemija ove to,
Pri tom se sama sebi ruga nesvjesno.
-istina je da "nedostaje veza". Mnoge su znanosti tako prikazale svijet, da je očito da mu nedostaje smisao. Međutim, to ne znači da je svijet uopće bez smisla, već samo da su mnoge znanosti slijepe da ga vide.
-Pogledajmo krivulju koja leži na okomitoj plohi. Od ove linije na vodoravnoj plohi ostaju samo tri točke, tri izdvojene i nepovezane točke, točke bez međusobne smislene veze. Smislena povezanost leži iznad i ispod vodoravne plohe. Zašto se ista slika ne bi primjenila i na događaje koje znanost tumači kao slučajne, npr. slučajnost mutacija? Nije li onda shvatljivo da negdje postoji skriveni smisao, viši ili dublji smisao koji izmiče poprčnom presjeku, zato što leži iznad ili ispod njega, kao što je slučaj s gornjim i donjim dijelovima krivulje? Ostaje činjenica da se sve ne može protumačiti smislenim terminima. No, danas barem možemo objasniti razlog zašto je to NUŽNO tako.

-"Le coeur a ses raisons, que la raison ne connait point" (Srce ima razloge, koje razum ne poznaje). Blaise Pascal
-mudrost srca

-trebamo se ponašati čovječno, a ne samo kao zalog i igračka procesa uvjetovanja ili poriva i nagona

-sloboda se može izroditi u puku samovolju, ukoliko se ne živi u smislu odgovornosti

-psihoza predstavlja događaj unutar sustava biokemije tijela. Međutim, ono što pacijent čini od svoje psihoze, isključivo je u vlasti njegove ljudske osobnosti. Psihoza koja ga muči je biokemijski proces, ali kako on reagira na nju, što u nju ulaže, kako je prihvaća - sve je to njegovo osobno ostvarenje, ljudsko djelo u koje je ugradio svoje patnje; to je način na koji je vlastitu patnju obdario smislom. Psihoza sama po sebi nije smislena, ali joj smisao može dati sam pacijent - trajnim i postojanim unutarnjim uzdizanjem koje izvlači iz nje.

-čovjek kao biće koje je više usmjereno prema ciljevima nego što je vođeno porivima

-Znanstvenik može ostati vjeran svojoj znanosti i držati se jedne dimenzije, ali bi istovremeno morao i ostati otvoren, držati svoju znanost otvorenom prema VJEROJATNOSTI da postoji i druga, viša dimenzija.
-viša dimenzija ne isključuje, ona uključuje
-Našim je znanstvenicima potrebno više od samog znanja: potrebna im je i mudrost. Mudrost definiram kao znanje plus svijest o njegovim postojećim granicama.

-Bog je pratilac vašeg najintimnijeg razgovora sa samim sobom. Kad god govorite sami sebi u najvećoj iskrenosti i najdubljoj samoći - onaj kome se obraćate može se s pravom nazvati Bogom.

-usamljenost usred "usamljenog mnoštva"

-stjecanje neograničene slobode radi što veće zarade

-čovjek najbolje ispunjava sam sebe kadazaboravlja i ne misli na sebe, kada se jednostavno daje. Zaboravljajući sebe postaje OSJEĆAJNIJI, a dajući sebe - KREATIVNIJI.

-svoje patnje položiti kao žrtvu na oltar čovječanstva.

-stres = "sol života" -Seyle, otac pojma stresa
-čovjeku je potrebna određena i posebna vrsta napetosti

-horizont: čovjek je naprosto prisiljen da ga pomiče sve dalje svakim korakom kojim ide prema njemu.

-Ima li uopće razloga da zavidi mladom čovjeku; da mu zavidi na svim mogućnostima koje su otvorene pred njim, na budućnosti koja pred njim stoji? "Ne, hvala", pomislit će. "Umjesto svih tih mogućnosti ja iza sebe, u svojoj prošlosti, imam stvarnost; stvarnost koja je satkana od svih poslova što sam ih obavio, od svih ljubavi što sam ih volio i napose, od svih patnji što sam ih hrabro propatio. Najviše sam ponosan upravo na te patnje, iako one nisu nešto na čemu mi se može zavidjeti."

-Što je prošlo, otišlo je;
Što je prošlost, doći će.

-Svijet ne predstavlja šifrirani rukopis koji tek moramo odgonetnuti: ne, svijet je prije list papira na koji moramo izdiktirati svoje poruke.

-Mnogi ljudi vjeruju da čovjek koji umire može u djeliću sekunde sagledati čitav svoj život, kao "ubrzani" film. Moglo bi se reći da se u smrti i čovjek sam pretvara u neku vrstu filmskog ostvarenja. U tom trenutku on sam "predstavlja" svoj život, postaje povijest svog života - svejedno dobra ili loša, naprosto onakva kakva je već mogla biti. Čovjek postaje svoj vlastiti raj ili pakao.
To dovodi do paradoksalne činjenice da je čovjekova vlastita prošlost zapravo njegova prava budućnost. Živ čovjek ima pred sobom budućnost, a iza sebe prošlost; dakle, ima oboje; umirući čovjek nema budućnosti u onom uobičajenom smislu, ima samo prošlost; no, mrtav čovjek sam "je" svoja prošlost. On nema života, on "je" sam svoj život. To što je to "samo" njegov PROŠLI život, nema nikakve važnosti; napokon, prošlost je najsigurniji oblik postojanja. Upravo je prošlost ono što nam nitko ne može oduzeti.

-"Hajde da život ne uzimamo baš tako ozbiljno i storgo. Zabavljajmo se na račun vlastitih problema. Postavimo li se u stranu, te iz prikrajka gledamo na njih i smijemo im se, oni će naprosto i jednostavno nestati - kao dim!"

-s patnjama se mora nastojati živjeti, umjesto da se na njih neprestano žalimo, da ih analiziramo ili pokušamo izbjeći.

-Duh ne može oboljeti kao što duša ne može podleći ili biti podvrgnuta raspadanju. -neotomisti

-Videant conslues - Neka pozvani razmisle. ili Razmislite vi, kojih se ovo tiče.

KAVAFIS, Konstantin: Itaka

Kad kreneš na put prema Itaci
poželi da dug to bude put,
pun pustolovina, pun spoznaja.
Ni Lestrigonaca ni Kiklopa,
ni srdita Posejdona ne boj se!
Takve na svom putu nikada susresti nećeš,
ako ti misao ostane uzvišenom, ako ti birani
osjećaji duh i tijelo prožmu.
Na Lestrigonce i Kiklope,
na divljeg Posejdona naići nećeš,
ako ih ne nosiš u duši svojoj,
ako ih tvoja duša ne stavlja pred tebe.

Poželi da dug to bude put.
Svitanja ljetnih neka bude mnogo
kada ćeš radosno i zadovoljno
ulaziti u luke prvi put viđene:
zastani na feničkim trgovima,
i nabavi krasnu robu,
sedefe, koralje, jantar i ebanovinu,
i razbludnih mirisa svake vrste:
koliko god voliš razbludnih mirisa:
pođi u mnoge egipatske gradove,
da se poučiš i naučiš od mudraca.

Uvijek na umu imaj Itaku.
Stići tamo tvoja je sudbina.
Ali ne požuruj nikakvo putovanje.
Bolje je da mnogo godina traje:
i da kao starac pristaneš na otok,
bogat onime što si na putu stekao,
ne očekujući da Itaka bogatstvo ti da.

Itaka ti je dala lijepo putovanje.
Bez nje ne bi krenuo na put.
Ništa ti više ona nema dati.

I ako je siromašnom nađeš,
Itaka te nije obmanula.
Tako mudar kako si postao,
s tolikim iskustvom,
Već si shvatio što Itake znače.

FRANKL, Viktor: Život uvijek ima smisla ili Zašto se niste ubili

-život ne samo da ima svoj smisao nego ga i zadržava -pod svim uvjetima i u svim okolnostima; i da će ga sačuvati do svoga posljednjeg časa

-bezuvjetna vjera u bezuvjetnu smislenost života

-...ali je od neusporediva značenja za život svakog pojedinca da se tome smislu preda

-šansu da prežive imali su uglavnom oni koji su bili upravljeni na budućnost, na neku zadaću koju u budućnosti trebaju ispuniti, na smisao kojega ih je
ostvarenje u neku ruku očekivalo, ili na neku osobu koja ih je s ljubavlju čekala...

-život je patnja, preživjeti znači naći smisao patnje

-Nietzsche: "Onaj tko zna "zašto" živjeti, moći će podnijeti gotovo svakojako "kako" živjeti

-Čovjeku se može oduzeti sve -osim jednoga: temeljne ljudske slobode da u svim okolnostima izabere svoje držanje, da prihvati svoj vlastiti put.

-Dostojevski: "Jednoga se bojim: da ne budem dostojan svojih patnji."

-nema svoj smisao samo jedino djelatni život kada čovjek može stvaralačkim načinom ostvarivati vrijednosti; niti jedino uživalački život koji čovjeku daje mogućnost da se ispuni doživljajem ljepote - u prirodi i umjetnosti; nego svoj smisao zadržava i život koji -kao u logoru- nema više nikakve šanse ostvarivanja stvaralačkih ili uživalačkih vrijednosti; nego mu još samo pušta šansu ćudoredno najvrednijeg držanja

-čovjeka njegova nutarnja snaga može uzdići iznad njegove vanjske sudbine.

-padaju oni koji nemaju nutarnjeg oslonca!

-lat. finis = "svršetak", ali isto tako i = "cilj"

-"egzistirati za budućnost"

-upravo ta izvanredno teška vanjska situacija daje čovjeku priliku da duhovno poraste iznad samoga sebe
-tima je uspjelo i bilo dano da -dapače i u vanjskom neuspjehu i u smrti- dosegnu ljudsku veličinu koja im možda u njihovu običnom životu nikad ne bi bila dosuđena. Na nas druge, sve osrednje i mlitave, mogle bi se primijeniti Bismarckove riječi: „U životu je kao kod zubara: neprestano misliš da će najgore istom doći, a već je sve gotovo.“. Uz malu izmjenu mogli bismo reći da su ljudi u koncentracijskom logoru većinom vjerovali da su prave prilike života za njih prošle -a u zbilji se njihova prilika sastojala u tom što će oni iz svoga logorskog života učiniti: jadno vegetiranje -kao tisuće logoraša, ili nutarnju pobjedu -kao rijetki i malobrojni...

-čovjekovo je svojstvo da može egzistirati jedino u vidu budućnosti, nekako sub specie aeternitatis (u vidu vječnosti)

-potrebna je temeljita promjena u postavljanju pitanja o smislu života: Moramo naučiti, i očajnike učiti, da doista nije važno što mi od života očekujemo, nego je naprotiv važno što od nas očekuje život! Filozofskim jezikom moglo bi se reći da se ovdje radi o svojevrsnom kopernikanskom obratu: naime, da više ne pitamo za smisao života, nego da sebe doživljavamo kao da smo pitani, kao one kojima život svakog dana i svakog časa postavlja pitaanja na koja nam valja odgovoriti, i to ne mozganjem i retorikom, nego svojim djelovanjem i pravim ponašanjem. Živjeti, na kraju krajeva, znači: biti odgovoran za davanje pravih odgovora na životna pitanja, za ispunjivanje zadataka što ih od svakog pojedinca život traži, za ispunjenje zahtjeva svakog časa.
Taj zahtjev -i prema tome smisao egzistencije- varira od čovjeka do čovjeka i od časa do časa. Ne može se dakle općenito odrediti smisao čovjekova života, ne može se općenito odgovoriti na pitanje tog smisla; život -kako ga ovdje zamišljamo- nije nešto neodređeno, nego nešto sasvim zbiljsko i konkretno, kao što su i životni zadaci vrlo realni i konkretni. Konkretna stvarnost donosi sa sobom čovjeku sudbinu koja je za svakoga neponovljiva i jedincata (od svih različita). Nijedan se čovjek i nijedna sudbina ne može usporediti s drugim čovjekom i s drugom sudbinom. Nijedna se situacija ne ponavlja, i svaka od njih traži drukčiji odgovor. Jedanput njegova konkretna situacija zahtijeva aktivnost -da pokuša, dakle, djelotvorno oblikovati svoju sudbinu; drugi put, da uluči priliku te vrijednosti ostvari doživljajno (uživački); drugi put opet da svoju sudbinu jednostavno primi upravo -kao „svoj križ“(...). No svaka je situacija obilježena svojom neponovljivošću i jedincatošću te dopušta uvijek samo jedan jedini -onaj pravi „odgovor“ na pitanje koje je sadržano u situaciji.
-Kada dakle konkretna sudbina nametne čovjeku patnju, morat će on u patnji vidjeti zadatak, i to neponovljivi zadatak. Čovjek mora i naočigled patnje doći borbom do svijesti da je on u njoj tako reći na cijelom svijetu -neponovljiv i jedincat. Nitko mu patnju ne može skinuti niti mjesto njega trpjeti. Ali u tom kako on sam podnosi svoju patnju nalazi se i neponovljiva šansa za jedinstveno ostvarenje.

-nezamjenljivost i nezastupljivost svake pojedine osobe jest ono što osvjetljuje svu veličinu odgovornosti što je čovjek ima za svoj život i za nastavak svog života. Čovjek koji je postao svjestan te odgovornosti, što je ima prema djelu koje na nj čeka ili prema ljubljenoj osobi koja na nj čeka, takav čovjek nikad neće biti kadar odbaciti svoj život. Ta poznato mu je „zašto“ da egzistira -pa će stoga moći podnijeti svako „kako“ svoje egzistencije

-živjeti znači: biti odgovoran za davanje pravih odgovora na životna pitanja, za ispunjavanje zadataka što ih od svakog pojedinca život traži, za ispunjenje zahtjeva svakog časa.

-„mi očekujemo od života“ nasuprot „život očekuje od nas“

-Ali nisam govorio jedino o budućnosti i o mraku kojim je ona zastrta te o sadašnjosti sa svim njezinim patnjama, nego sam govorio i o prošlosti -o njezinim radostima koje nas obasjavaju još i u ovoj tami. Ponovno sam citirao pjesnika -da ne izgledam župnički- koji kaže: „Što si doživio, ne može ti oteti nikakva sila na svijetu. Ne samo ono što smo doživjeti nego i ono što smo uradili, ono što smo ikad plemenito mislili i ono što smo pretrpjeli... sve smo to unijeli u stvarnost, jednom zauvijek. I premda je sve to prošlost -upravo je u prošlosti zauvijek osigurano! Prošli je bitak također bitak -možda najsigurniji način bitka.

-što si doživio, ne može ti oteti nikakva sila na svijetu (ali ipak Bog nam može oprostiti, oduzeti, preuzeti grijehe, op. N.D.).

-I još sam govorio o mnogostrukim mogućnostima da se život ispuni smislom. Pripovijedao sam svojim drugovima (...) o tom da ljudski život ima uvijek i u svim uvjetima smisao i da taj beskrajni smisao egzistencije uključuje u sebi patnju i umiranje, nevolju i smrt. Pozvao sam te jadnike koji su me pažljivo u mraku slušali da stvarima i ozbiljnosti našeg položaja gledaju u oči da ne klonu, nego sačuvaju hrabrost, svjesni da čak ni bezizglednost naše borbe ne može oduzeti njezin smisao i njezinu vrijednost. Na svakoga od nas, rekoh im, gleda u ovim teškim trenucima -i gledat će pogotovo u skorom zadnjem trenutku za mnoge od nas- hrabrećim pogledom prijatelj ili supruga, netko živ ili mrtav, ili Bog: i taj od nas očekuje da ga ne razočaramo, i da trpimo i umremo -ne bijedno, nego ponosno!

-predložio Bogu: neka zbog njegove patnje i smrti bude očuvana od teške smrti jedna njemu mila osoba. Tome čovjeku trpljenje i umiranje nije bilo besmisleno, nego je –kao žrtva- zadobilo najdublji smisao

-Nitko i nikada nema pravo činiti nepravdu –pa ni onaj tko je nepravdu pretrpio

-Pored moralne deformacije koja je prijetila čovjeku koji se nenadano oslobodio duševnog pritiska postojala su još dva druga osnovna iskustva koja su ga karakterno ugrožavala i deformirala: gorčina i razočaranje kad se vratio u prijašnji život. - Gorčinu je izazivalo mnogošta na što je naišao otpušteni logoraš u javnom životu svoje nekadašnje sredine. Ako mora ustanoviti da ga ovdje-ondje susreću jedino slijeganjem ramena ili praznim frazama, tada ga nerijetko snađe gorčina pa se upita zašto je onda sve morao trpjeti. Ako mu se svuda samo ponavlja: „Mi o tom ništa nismo znali“, ili: „I mi smo se napatili...“, tada će se upitati je li to doista sve što mu imaju reći.
Doživljaj je razočaranja drukčiji. Tu ne zapanjuje površnost ili ravnodušnost bližnjih zbog koje bi se najradije negdje sakrio da o njima ne moraš ništa više vidjeti ni čuti... ovdje, u doživljaju razočaranja, osjeća se čovjek izdan od sudbine. Čovjek je godinama vjerovao da je dosegao najdublju točku mogućeg trpljenja, a sad mora ustanoviti da patnja u neku ruku nema dna, da očito ne postoji najdublja točka: da je čovjeku suđeno i dalje silaziti, uvijek nizbrdo...
Govoreći gore o pokušajima duševnog uzdizanja logoraša, rekli smo da se on mora usmjeriti na neki cilj u budućnosti; da ga valja neprestano podsjećati na to da na nj čeka život, da ga očekuje neki čovjek. I sad? Sad mora ovaj ili onaj bivši logoraš ustanoviti da na nj baš nitko ne čeka...
Jadan li je tko otkrije da ono biće koje mu je bilo jedini oslonac u logoru -više ne postoji. Jadan je čovjek koji trenutak -o kojem je tisuću puta čeznutljivo snivao- sada doista doživljava, ali drukčije, sasvim drukčije negoli ga je zamišljao. Sjedne na tramvaj, dođe pred kuću koju je godinama u duhu i samo u duhu gledao, pritisne na zvonce -baš onako kako je u stotinama snova želio, ali tada -ne otvara mu vrata osoba koja je trebala otvoriti, niti će ih više ikada otvoriti...
Svi smo u logoru znali i jedan drugome govorili da se ničim na zemlji ne može nadoknaditi ono što smo prepatili. Do sreće nam nije ni bilo -nije nam sreća davala snage, nije ona davala smisao našoj patnji, žrtvi i umiranju. A ipak -na nesreću nismo bili spremni. To razočaranje koje je nemalom broju povratnika bilo dosuđeno jest doživljaj koji ti ljudi vrlo teško mogu svladati, a ni psihijatar im u tom ne može lako pomoći.(...)
No svaki će bivši logoraš doživjeti dan kada će, osvrćući se na sve svoje doživljaje u koncentracijskom logoru, imati osobit osjećaj: neće moći razumjeti kako je sve to u logoru mogao izdržati. I kao što mu je -na dan oslobođenja- sve izgledalo kao lijep san, tako će jednom doći dan kada će mu sve što je u logoru doživio izgledati samo još kao noćna mora. A kruna doživljaja u logoraša povratnika jest osjećaj da se nakon svega što je prepatio ničega na svijetu ne mora više bojati -osim svoga Boga.

-smisao svoje egzistencije mi ne izmišljamo, nego ga naprotiv otkrivamo

-čovjeku za zdravlje nije potrebna homeostaza (stanje bez napetosti), nego naprotiv stanje težnje i borbe za cilj koji je njega dostojan

-„nedjeljna neuroza“: ljudi su potišteni jer u nedjelju postaju svjesni praznine svog života, koju inaće zaglušuju obaveze

-Svatko u životu ima svoj specifičan poziv ili osobito poslanje da ostvari konkretan zadatak. U tome ga nitko ne može zamjeniti i njegov se život ne može ponoviti. Svatko ima naročitu zadaću i osobnu priliku da je ostvari.

-život čovjeku postavlja pitanja na koja on treba odgovoriti

-bit čovjekove egzistencije je u odgovornosti

-„živi tako kao da sad živiš drugi put i kao da si prvi put činio one pogreške koje bi i sada mogao počiniti“ –najprije pomisli kao da je sadašnjost već prošla i, drugo, da se prošlost sada može izmjeniti i popraviti

-ISTINA SE NAMEĆE SAMA PO SEBI I NE TREBA JOJ POSREDNIKA

-čovjekova je egzistencija, po svojoj biti, samo-nadmašivanje, prije negoli samo-ostvarivanje.

-životni smisao možemo naći na tri kolosijeka:
1)ostvarujući neko djelo
2)doživljavajući neku vrijednost
3)trpeći

-nitko ne može pravo shvatiti bit druge osobe –ako je ne voli

-trpljenje prestaje biti trpljenje u času kad dobije smisao –npr. smisao žrtve

-čovjekova prva briga nije traženje užitka i izbjegavanje boli, nego radije traženje smisla u životu

-smisao života je bezuvjetan

-poziv da svoje misli živim

-LOGODRAMA
...jedan primjer logodrame. Jednom je –pošto je pokušala samoubojstvo- primljena u moju kliniku majka dječaka koji je umro u dobi od jedanaest godina. (...) Majka je pričala svoju povijest. Nakon svog smrti dječaka ostala je sama –s drugim, starijim sinom, bogaljem, koji je bolovao od dječje paralize i valjalo ga naokolo u kolicima vozati. I majka se pobunila protiv sudbine. Ali kad je pokušala samoubojstvo, spriječio ju je bogalj: on je volio živjeti! Za njega je život imao smisla... Zašto za majku život nije imao smisla? Kako bi ga ponovno mogla otkriti? I kako bismo joj pomogli da ga postane svjesna?
Imprvizirajući, uđoh u diskusiju i počeh postavljati pitanja jednoj ženi u grupi. Upitah je: „Koliko Vam je godina?“. Odgovori: „Trideset“. Nastavih: „Ne, nije Vam trideset, nego zamislite da Vam je osamdeset i da ležite na smrtnoj postelji. Bacate pogled na svoj protekli život, život u kojem niste imali djece, ali ste imali mnogo novaca i uživali u društvu ugled.“. I zamolio sam je da kaže što u takvoj situaciji osjeća: „Što mislite o svom životu? Što sebi kažete?“. Dopustite mi da ovdje navedem njezine riječi s magnetofonske vrpce: „Oh, udala sam se za miljunaša. Živjela sam lagodno u slasti i lasti. Bogme sam živjela: ljubakala sam s muškarcima i peckala ih!... A sada mi je, eto, osamdeset; djece nemam. Gledajući unatrag, ne mogu u svemu tome vidjeti nikakva smisla. Moram doista reći da mi je život promašen ...“.
Tada sam zamolio bogaljevu majku da isto tako zamisli kako u osamdesetoj godini gleda na svoj protekli život. Poslušajmo s vrpce što je na to rekla: „Željela sam imati djece, i želja mi se ispunila: jedan je dječak umro, a drugi -bogalj -bio bi poslan u koji zavod da se za nj nisam ja pobrinula. Premda je bogalj i bespomoćan, on je ipak moje dijete. I zato sam mu život učinila što sam više mogla ispunjenim; učinila sam od njega što sam mogla boljeg čovjeka.“. Tada je provalila u plač i nastavila: „Što se mene tiče, mogu mirne duše pogledati na svoj protekli život. Moram reći da mi je život imao smisla i ja sam se namučila da ga ispunim. Učinila sam sve što sam mogla -što sam najbolje mogla za svog sina. Život mi nije promašen!“ Gledajući na svoj život sa svoje smrtne postelje bila je odjednom kadra naći u njem smisao -smisao koji obuhvaća i njezine patnje. Otud, međutim, postaje također jasno da i kratak život -npr. život njezina mrtvog dječaka- može biti veseljem i ljubavlju ispunjeniji, može tako reći sadržavati više smisla nego život koji traje osamdeset godina.
Zatim sam, obraćajući se cijeloj grupi, prešao na drugo pitanje: Je li majmun -na kojemu se proizvodi serum poliomielitisa pa se zato neprestano bode iglama- kadar ikad shvatiti smisao svog bola? Ne može, dakako, jer svojom ograničenom inteligencijom ne može ući u ljudski svijet -u kojemu njegov bol može jedino biti shvatljiv. Onda sam dalje upitao: „A što je s čovjekom? Jeste li sigurni da je čovjekov svijet završna točka u evoluciji kozmosa? Zar je nezamisliva mogućnost još neke druge dimenzije –neki svijet iznad čovjekova svijeta: svijet u kojem se nalazi odgovor na pitanje zadnjeg smisla čovjekove patnje?“.

-prolazne su jedino životne šanse što ih život pred nas iznosi; a čim ih iskoristimo, one postaju stvarnost: sačuvane su i predane u prošlost –gdje su osigurane od prolaznosti

-„prolaznost“ ne čini našu egzistenciju nipošto besmislenom; ali „prolaznost“ utemeljuje našu odgovornost.

-svakog se časa mora čovjek odlučivati –na dobro ili na zlo: i to će biti spomenik njegove egzistencije

-NADMAŠI SAM SEBE

-ako je čovjek proizvod nasljeđa i sredine onda je robot
-čovjek sam sebe determinira (određuje)
-ljudsko biće ima slobodu da sebe izmjeni
-čovjek je više od psihe

-u čovjeku se krije mogućnost obojega (dobro i zlo); što će tko ostvariti zavisi od njegovih odluka, a ne od uvjeta!!!

<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (5)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Sve što radim, radim

Obitelji na ponos,
Domovini u korist,
Bogu na slavu!



-Bože, molim te, pomozi mi da zaslužim doživjeti novi dan!
Hvala ti!

-Nikad ne teži za nečim što te neće učiniti sretnijim kada to ostvariš!

-Dobro je samo ono što se može podjeliti s drugima.

-Kušnje su dobre jer, ako im se usijemo oduprijeti, postajemo bolji!

-GLOBALIZACIJA - kako ce biti kada budemo putovali po svijetu, a svugdje bude isto? Biti ce dosadno, nece imati smisla...

-Svi su ljudi jednako grešni, razlika je samo koliko su svjesni da griješe i koliko se kaju, tj. koliko su blizu Bogu.

Linkovi

Mir duše - blog
Anđel
Život je lijep - blog

JEDNOSTAVAN PUT
Plod tišine je molitva.
Plod molitve je vjera.
Plod vjere je ljubav.
Plod ljubavi je služenje.
Plod služenja je mir.
Majka Terezija



POČETI KOD SAMOG SEBE
Bože, ako sam ne mogu ustati,
ne mogu ni druge nositi.

Ako sam sebe ne mogu prihvatiti
ne mogu ni druge prihvatiti.

Ako sam sebi ne mogu reći 'da',
ne mogu ni druge ohrabriti.

Ako samog sebe ne mogu trpjeti
ne mogu ni druge voljeti.

Ako samog sebe ne mogu ljubiti
ne mogu se ni drugima s puno ljubavi obraćati.

Bože ne mogu ljubiti svoje bližnje
kao samoga sebe, ako druge ne ljubim.
Carlo Caretto: Iskreno pred Bogom



NIJE LI ČUDNO?
Čudno je kako novčanica od deset kuna izgleda velika kada je u crkvi damo kao milostinju, a tako mala kada s njom otiđemo u trgovinu.

Čudno je kako dugo traje sat vremena službe Božje, a kako brzo prođe četrdeset minuta košarkaške utakmice.

Čudno je kako su dugi sati kada ih provodimo u crkvi, a kako kratki kada gledamo film.

Čudno je kako se ne možemo sjetiti ničega što bismo rekli kada molimo, a nemamo teškoća sjetiti se o čemu ćemo razgovarati s prijateljem.

Čudno je kako se uzbudimo kada nogometna utakmica uđe u produžetke, a kako se žalimo kada propovijed traje duže nego obično.

Čudno je kako je teško pročitati odlomak iz Biblije, a kako je lako pročitati sto stranica bestsellera.

Čudno je kako ljudi žele što bliža sjedala na utakmicama i koncertima, a otimaju se za zadnja mjesta na misi.

Čudno je kako nam je obavijest o nekom crkvenom događanju potrebna dva ili tri tjedna unaprijed, da bismo je mogli uklopiti u raspored svojih obaveza, dok se za druge događaje sve može prilagoditi i u zadnjoj minuti.

Čudno je koliko problema neki ljudi imaju s usvajanjem jednostavnih evanđeoskih sadržaja da bi ih mogli prenijeti drugima, a kako je tim istim ljudima lako razumjeti i prenijeti trač o nekome.

Čudno je kako vjerujemo onome što piše u novinama, a sumnjamo u ono što piše u Bibliji.

Nije li čudno?



SPAVAO SAM I SANJAO
DA BI ŽIVOT BIO RADOST.
PROBUDIO SAM SE I VIDIO
DA JE ŽIVOT DUŽNOST.

RADIO SAM – I GLE:
DUŽNOST JE BILA RADOST
Rabindranath Tagore




«Ako Bog zove čovjeka, mora mu (čovjek) tako odgovoriti da se cijelim svojim bićem posveti djelu Evanđelja, a ne da pregovara s tijelom i krvlju. Takav odgovor bez poticaja i snage Duha Svetoga nije moguće dati. Pozvani stupa u život i u poslanje onoga koji je 'sama sebe oplijenio, uzevši lik sluge'. Zato mora biti spreman da cijelog života ostane vjeran zvanju, da se odreče sebe i svega što je do tada smatrao svojim i postat će 'svima sve'».
Dekret o misijskom poslanju Crkve Ad gentes (AG br.24)


ISPOVIJEST VJERE HRVATA KATOLIKA
Čvrsto vjerujem u Boga Oca, i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije.
NAJVJERNIJA ODVJETNICE, NA BRANIKU STOJ, ČUVAJ NAŠU SVETU VJERU I HRVATSKI DOM!
Amen.

Molitva za sretan izbor zvanja
Duše Sveti,Duše mudrosti i savjeta,pomozi mi pri izboru životnog zvanja,tom tako važnom i odlučnom koraku za cijeli život.
Prosvijetli me da spoznam pri tome tvoju svetu volju.
Rasvijetli također i moje roditelje i savjetnike da me pravo savjetuju.
Pokaži mi što je najbolje za moju vremenitu i vječnu sreću.
Udijeli mi snage da svladam sve poteškoće koje mi ometaju dobar izbor zvanja.
Pomozi mi da se osposobim za dužnosti što će ih moje buduće zvanje od mene tražiti.
Vodi me kroz burno mladenačko previranje sretno do cilja.
Moja nebeska Majko Marijo, budi mi Majkom dobroga savjeta i moli za mene!
Sveti Anđele, moj čuvaru, budi mi savjetnik i moli za mene!
Isuse, pruži mi ruku i vodi me stazom kojom Ti želiš!
Amen.

Molitva Božanskom Srcu Isusovu
Božansko Srce Isusovo, udijeli mi milost da uvijek živim prema tvojoj volji, kako u divnim, radosnim i veoma važnim časovima svojega života, tako i u časovima teškoća.
Udijeli mi da uvijek budem pripravan za svoju posljednju uru: udijeli mi odvažnost da žrtvujem sve za tvoju ljubav, pa ako je potrebno i svoj život.
Isuse, po tvojoj presvetoj i pregorkoj Muci, daj da me tvoj dolazak u času moje smrti nađe budna, kao dobrog slugu, s pravim kajanjem, s dobrom ispovijedi, ojačana posljednjim sakramentima.
Gospodine, nemoj me napustiti u posljednjoj borbi na ovoj zemlji, kada se budem morao boriti sa Sotonom, koji možda bude bijesno divljao. O da bi mi tvoja Sveta Majka, Majka Milosrđa, i sveti Mihovil i svi anđeli, pomagali i štitili me protiv svih napasti u času napuštanja ovoga svijeta. O da bi me oni jačali i tješili u mojoj žalosti.
Udijeli mi, Gospodine, tog časa, živu vjeru, čvrstu nadu, žarku ljubav i veliku strpljivost.
Pomozi mi također da sebe pri punoj svijesti posve predam u tvoje ruke i da se kao malo dijete predam tvojem svetom miru.
Isuse, sjeti me se u svojoj beskrajnoj dobroti i u svojem velikom milosrđu!
Amen.

IZREKE

-Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! (Fil 1,21)

-Katolička je vjera moje životno zvanje!

-Čudo je darovano. Možete ga prihvatiti ili odbiti. Čudo u sebi ima dovoljno svjetla za vjernike i dovoljno mraka za nevjernike.

-"Pronaći svjetlo vjere važnije je nego naći svjetlo očiju." rekla je jednom jedna slijepa hodočasnica koja nije ozdravila u Lurdesu. Upravo to, emocionalno ozdravljenje, prihvaćanje stvari onakve kave jesu, nešto je o čemu svjedoči najveći broj hodočasnika, kako iz Lurdesa tako i iz Međugorja.

-U svakom životu najvažnije je osmisliti svoje stanje u mogućnostima kakve jesu i doći u nebo, u raj.

-Ne cijenim toliko svoju glavu da bi strahovao za nju... - Bruno Bušić

-Bog oprašta sve, jer shvaća sve.

-jedina stvar vrijedna žaljenja na svijetu – ne biti svet

-Čovjek je ono što može biti, a ne ono što je sada.

-Kada radimo i mislimo tijelo i um se umaraju. No, s dušom je drukčije, što više vjerujemo to je duša odmornija.

-"Čovjek ne može doći do samoostvarenja, ako je usredotočen samo na sebe. Samoostvarenje je tek posljedica ljubavi prema bližnjemu." -Viktor Frankl

-"Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar!" (Iz 6,6)

-Katolička vjera je moje životno zvanje i to mora biti svakom čovjeku bez iznimke. - Ivan Merz

-Ne bojim se zloće zlih, već se bojim šutnje poštenih -Martin Luther King

-Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. (Rim 12,21)

-Život je Božji dar vama. Način nan koji ga živite, vaš je dar Bogu.

-Ako mi je život neplodan, nije važno tko me hvali, a ako mi je život plodan, nije važno tko me kritizira.

-Ama nesciri et pro nihilo reputari. (Nastoj da budeš nepoznat i da do tebe ništa ne drže.)



-Umro u miru katoličke vjere.
Život mi je bio Krist, a smrt dobitak.
Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno
potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
I. M. blažen u pokoju i miru.
Duša će moja postići cilj za koji je stvorena.
U Gospodinu Bogu.
Ivan Merz

-Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani. -Ivan Merz



fra Bonaventura Duda
-Zapitajmo se: jesmo li spremni umrijeti za svaku Isusovu riječ. A onda pođimo još dalje: jesmo li spremni živjeti svaku Njegovu riječ...
-U crnoj noći na crnom kamenu crni mrav. A ipak, Bog ga vidi... S ljubavlju ga vidi...
-Molitva je i riječ i misao i pogled i susret. Sve može biti molitva, cijeli život bi zapravo trebao postati molitva. Ne bi iz nje ni trebali izlaziti. Ako si stalno svjestan da je sve što imaš Božji dar, ako Mu za sve zahvaljuješ, ako je svaki tvoj udah i izdah radosna hvala za sve, onda stalno moliš...
-"Gospodine moj, hvala Ti što si me stvorio." (sv. Mala Terezija) I molim te da mi pomogneš da se ostvarim u punini. I molim te da ja drugima pomognem da se ostvare u punini.


Majka Terezija
-Ne možemo napraviti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju.
-Pobačaj je najveći neprijatelj mira, jer ako majka može ubiti svoje vlastito dijete, što onda sprečava mene da ubijem tebe ili tebe da ubiješ mene? Zaista ništa.
-Donijeti odluku da dijete mora umrijeti da bismo mi živjeli po svojim željama, to je bijeda.-Majka Terezija
-Ako sudite druge ljude, nemate vremena da ih ljubite.
-Ne, ja ne bih dodirnula gubavca ni za tisuću funti; ali za ljubav Božju ja ga radosno liječim.
-Ja ne molim za uspjeh, molim samo za vjernost.
-Ako ne možeš pomoći cijelom svijetu, pomogni jednom čovjeku.
-Znam da mi Bog neće povjeriti ništa što ne mogu izvršiti. Kad bar On ne bi imao toliko povjerenja u mene.

Nije težak, brat mi je!