Putovi naši ukrstili se
Samo trenutak išli su zajedno
Nismo znali da hodamo usporedno
I da ravan put za sebe napravimo
Sada naši putovi svaki za sebe idu
Da šutjela nisi, sada tuge bilo ne bi
Bolje da u grudi topom pucala si
Jer džinovska nevidljiva ruka
Svoj danak uzela je
U grudima rupu napravila je
I srce moje zdrobila je
Efekt isti bio bi
Rupa na mjestu srca mog
Ali osmijeh na licu jer
Dao sam ti sve…….
U vodopadima svijeta koliko ima kapi
I svaka od stijene se razbije
U toliko komada moje srce je
I u svakom komadiću piše
Ja bez tebe ne umijem više
Zbog tebe uz Niagare plivao bih
I ako rekli bi da uzalud se mučim
Da uspio to nitko nije
Ali plivao bih i dalje
Tada znam da dao sam sve
A nakon vrha
Nosio bih te na dlanu
Poput kapi vode
Usred Sahare
Na ljetnoj vrućini
Kada brdo bih barem bio
Neustrašivo i veliko
Da podnesem hladne kiše
Snjegove i vjetrove
Kada brdo to bio bih
Za te sada mario ne bih
Svi tragovi ostaju na meni
I sve su dublji na spomen tvoj
Vječiti žar u meni ostati će
I tuga na licu mome biti će
Bježim krijem se
Ali uvijek tebi vračam se
Kada brdo bio bih
Danas tuge ne bi bilo
Ja travka sam
I korijeni plitki su mi
Lako iščupati me možeš
Zasadi me u vrtu svome
I u ponosno drvo pretvori me
Drvo s korijenjem dubokim
Koji će rahlu zemlju nježno grliti
Vrt budi mi ti
I zajedno suncu
Veseliti ćemo se
Za travku rođen nisam
Ne daj bože da te volim
Jer kad volim onda volim
I očima i prstima
I sav sam tvoj
Bio bih uz tebe danima
Ulicama neznanim i znanima
Mjesto tebe tramvaj čekao
Ljeti se na suncu pekao
I razmazio te znam
Mjesto tuša bih ti služio
Kao ručnik bih se pružio
Ti o mene bi se brisala
I na mene bi mirisala
I dosadio bih znam
Ne daj bože da te volim
Jer kad volim onda volim
I očima i ušima i prstima
I sav sam tvoj
Budio te palačinkama
Znao sve o tvojim šminkama
Mjesto tebe zube bi popravljao
Na telefon bi se javljao
I razmazio te znam
Čekao na te satima
Kao mali psić pred vratima
Noćima zbog tebe kisnuo
Ispod prozora te stisnuo
I dosadio ti znam
Ne daj bože da te ...
Orah stari svoje umorne grane širi
Na hladnome vjetru ponosno stoji
Snjegovi rani trag ostavljaju
Sam stoji i s tugom se bori
Grane njegove pripovijedale bi priču
Ali srž ne dozvoljava
Svaki udar vjetra samo bol povećava
Lišće njegovo davno poispadalo
I novoga lišća više biti neće
Orah stari u tamburu pretvoriti će
Uz žice priču pričati će
O jednoj djevi što pod njegovoj krošnji
Jednom nekada spas od sunca je našla
Ostavila je traga
Sada orah stari s tugom se bori……
Zrake sunca što kroz tamu probijaju se
Dok koračam hladnim gradom
Lice moje miluju i griju
Zamišljam da ruke su tvoje
Da me nježno dodiruju
I život u mene vračaju
A ruke tvoje daleko su
Zamišljam da ogrlica od srebra ili zlata sam
Da me oko vrata nosiš i rukama svojim miluješ
Nikada se dao skinuti ne bih
Dok isto tako sunce obasjava lice i vrat tvoj
A ruke tvoje daleko su
Samo plamen u grudima ostaje sada
Da sunčane zrake grije
Jer hladno je
A tvoje ruke daleko su
23.11
Izgubljen
U sivilu sto okružuje me
Izgubljen jer ne vidim te
Samo riječi tvoje što u glavi zvone
Samo osmijeh tvoj što čuvala si ga za me
Izgubljen sam
Snjegovi što padaju skrivaju mi put
Samo pokoja riječ sto od tebe dolazi
Ona plamen u grudima održava
I nadu u meni stvara
Da ipak neću još dugo da tražim put
Ka sreći svojoj
Izgubljen sam bez tebe
Izgubljen i sam
12.11 s najromanticnijeg mjesta
Budim je
zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je
zbog reci koje peku grlo
volim je usima
treba ici do kraja sveta
i naci rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari
koje lice na ove ovde
zbog ljudi
koji bez cela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reci, trgova
budim je
zbog manufakturnih pejzaza, javnih parkova budim je
zbog ove nase planete koja ce mozda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu
drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice
nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore koju budim
budim je
zbog zore, zbog ljubavi, zbog sebe, zbog drugih
budim je
mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
ta zena sa rukama deteta, koju volim
to dete koje je zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud, uzalud, uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas, voda protice, ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke
i pretvorite me u kamen
G.Lengyel
Kao kap u moru
Samo jedan od tisuće njih
Ima nešto u tebi
Da si toliko bolji od svih
Bože, otvori mi oči
Takav mi čovjek i ne treba sad
Da gubim dane i noći
Al što da radin, što da radim kad
Iz mojih misli ne izlaziš van
24 sata na dan
Znam da je uzalud to
Tu nema ljubavi za dvoje dovoljno
Iz mojih misli ne izlazis van
24 sata na dan
I da te ne volim dala bih sve
Al to je jače od mene
Da nije suđeno nama
Ja bih pobjegla dalje od svih
Sve i da ostanem sama
Za mene vrijediš ko tisuće njih
Bože, otvori mi oči
Takav mi čovjek i ne treba sad
Da gubim dane i noći
Al što da radin, što da radim kad
Iz mojih misli ne izlaziš van
24 sata na dan
Znam da je uzalud to
Tu nema ljubavi za dvoje dovoljno
Iz mojih misli ne izlazis van
24 sata na dan
I da te ne volim dala bih sve
Al to je jače od mene
ne znam cije su rijeci to
Noćas na krilima vjetra
Koje ime tvoje s mojih usana
Odnosi u daljine
Noćas krilima ranjenim
Pokušao sam vinuti se u visine
I put koji tebi vodi naći pratiti
Oluja strašna u nama ostavila je traga
I krila moja skupljena ostadoše
Grijući tijelo moje
I vjetar što prema tebi odlazi
Da kroz srce tvoje prođe
I led otopi
Krila moja zacijeli i u velike
Visine nas digne
Noćas……..
Pusti neka svjetlost teče
Niz lica nam i laži sve
Mreža bačena na oči
Sakrila je slike te
Poput pijeska rasuti smo ostali
I vjetrom nošeni
Kroz godine duge povijesti
Skriven u kutu bola
Opijam se riječima
Što čitaju mi suze
I govore nam šapatom
Poput pijeska rasuti smo ostali
I vjetrom nošeni
Kroz godine duge povijesti
S dlana Boga pala si
I anđelu si krala mir
Kao kiša rasula kapi sve
U pehar skupljam tvoje riječi,
Tvoj pogled
I tvoj prah
Čije lice tvoje ruke sada miluju
Čije usne tvoje usne sada ljube
Tko daruje ti sitnice sve
Kada meni ti si sve
Čije srce uz tvoje srce sada tiho kuca
Čija duša sada radi tebe sretna je
Kome u snove dolaziš
Kada za te dao bih sve
Za jednu noć sam bio
A sada noćima budan sam
Sada samo u mislim si ti
Srce moje ne želi drugu
Zora svaka na licu budnom mom osvane
Zora najvjernija prijateljica moja je
Svi me tješe i govore
Uzalud volim te
10.12.2006 na povratku s cigaretama
Nošen krilima u dane hladne
Tople struje tražim
Da vrate me u visine
Tople struje ispod teških oblaka tmurnih
Ne mogu da nađem
Nema ih da u visine dignu me
Kako bih u blještavilu svome
Uputio se k suncu
I vječito putovao s njime
Krila moja sve teža su
Ka zemlji vuku me
Pogled moj tračak svijetlosti traži
Samo mrvu malu koja put pokazati će mi
Ruke pruži
Ruke tople i krilima mojim snagu i lakoću vrati
Sunce na perju mome zaslijepiti će sve
A nebo za nas vječito vedro će biti
Polje 236 red 5, treća klupa, 5.11
Posljednja ruža vene poklona tvoga
Sve moje čežnje sad srcu donose bol
Ljubav moja si bila i radost života mog
Bez tebe prazni su svi moji dani
Odleti ptico bijelih krila, odnesi glas da volim je ja
Kaži joj da su noći duge,
puste bez nje I ljubavi
Prolaze tužne noći, sumorni dani
Dok suze očima daju blistavi sjaj
Mome životu ti si odnijela radost I tugu
Od svega ostade sad uvela ruža
Odleti ptico bijelih krila, odnesi glas da volim je ja
Kaži joj da noći su duge,
puste bez nje i ljubavi
Vjetar što jedra moja puni
Vjetar taj k tebi me gura
U zagrljaj tvoj u luku mirnu
Ali luka za me zatvorena je
Oluja lomi jedra moja
Vjetar i dalje gura me
Vjetar i ja skitnice smo
Jer mirne uvale nema
Prati me svuda i tebi me šalje
Mjesec koji nas prati
Samo mi se smije
Jer zna da sunca u uvali tvojoj
Za me ne postoji
Vjetar i dalje puni jedra moja
Ali ostajemo samo vjetar i ja
danas na putu po cigarete
Cvijeće odavno uvelo je
Iz daljine gledao sam
Najljepši pupoljak kako nestaje
Ne mogu da cvijetu ništa više da dam
Uvela trava na suncu jarkom
Uvela i nema je više
Sada bez ciljno lutam mrakom
A sreća moja sa cvijetom diše
Tuga nad snovima mojim
Sve veća je jer nema ga više
I sada se sve više bojim
Da cvijeta nikada ne vidim više
4.11
tragovi sto ostaju oni su ucinili da odem,
tragovi duboki koje covjek ostavlja
kroceci brdima prekrivenim snjegom,
tragovi duboki ostaju iza nas i u nama.........
tragovi ti su koji ce nas jednom nekada vratiti natrag,
ali tada tragovi novi biti ce jos
dublji,dublji i dublji,
samo nasi tragovi koji nas vracaju
postati ce bljeda slika tragovima novim,
tragovi nasi jos svjezi su i lagano kopne
kako jugu priblizavam se ja.........
16.09.2006
u nebeske visine vini se
iznad oblaka leti sama ako tako treba
sve do dana jednoga
kada pored sebe ugledas par krila
ne vodi ih mozda put ne znas
ne sljedi ih jer zalutati ces
krila vasa
neka zajedno put nebeskih visina prati
kada suncu dodete blizu
pogled ne skrecite
zajedno radosno letite
i pozdravite ga za mene
5.12.2006
sudba tako htjela je
da daleko sam
sudba luda kaze mi
samo nadaj se
jer veliki zid je izmedu nas
ruke stalno pruzam
a uvijek je korak dalje
hodam ponosno
krocim naprijed
ali ipak u sjeni sam njenoj
ne zastajkuje
jer zna da u sjeni krijem se
prije koju minutu kao odgovor
kada se osvrnes oko sebe u mraku ces me naci
sjenka tvoja biti cu u sjeni tvojoj i za tobom u novi zivot cu poci
sretno lice tvoje uvjek cu naci, u svakoj zvijezdi vidjeti cu tvoj lik
kada pomislis da niko na te ne misli znaj da u stopu pratim te
nemoj me traziti jer necu se dati vidjeti skrivati cu
oci moje pune tuge i zelje za tobom
u grudima mojim kucati ce samo za te
plamen vjeciti goriti ce
sumom trcati cu trazeci tebe srno
ali niakda blizu doci ti necu da te ne preplasim
kada dana jednoga pozelis da vatru raspalis okreni se i stani
ruke pruzi i iz sjene cu ja izaci
a u ocima nasim samo radost ce blistati...........
27.03.2006
Barku lome olujni vali
Valjaju je tamo amo
Ponosno izranja
Čas je na vrhu čas na dnu
I dalje plovi nemirnim morem
Vjetri što tjeraju je od luke
Vjetri strašni što kosti mrznu
Ne mogu joj ništa
Bacana valovima ponosno plovi
Oluja je tjera na pučinu sivu
Gdje nema vjetra ni vala
Pluta mirno bez pravca
Čeka vjetrić mio
Koji u uvalu mirnu odvest će je
U uvalu sigurnu koja nosi ime tvoje
Ni traga vjetru toplome nema
Samo hladnoća što kosti ledi
Barka i dalje ponosno plovi
2.11.2006
Zid
Zid straha
Bola i nevjerice
Što podigla si između nas
Zid taj srušen biti može
Samo jedna riječ i nema ga više
Zid taj ružni u most preko
Mora naših života pretvara se
Most koji blistati će u svim olujama
Zid i dalje ponosno stoji
I čeka samo jednu riječ
Sve pretvara se u sjaj
Sjaj sreće, radosti
Ali zid ponosno držiš danima
I sve većim ga za me stvaraš.
nakon šetnje uz tisuće svijeća i bezbroj cvjetova na najromantičnijem mjestu.........
1.11.2006
Prijatelji stari skitnice moje
Gdje ste,
Čekaj te me jer ja nemam kamo poći,
Ceste sve moje izgubljene su
I lišće žuto prekrilo je svaki trag
Kišne kapi natapaju put taj
I sjećanja o sretnim trenucima
Proljetna zora da se vrati
Sretno buđenje sunca
Bili bi poput oka i suze
Jer jedno bez drugog ne ide
Zoro vrati se
Da skitnice svojim putem
Kroče bez mene
28.10
noc u ocima mojim,
noc bez traga svjetlosti,
plamen mali koji iznutra grije
samo on me od hladnoce stiti
samo zar sto krije se
to sada imam ja
bezciljna lutanja u proslost
bezcilja u buducnost krocim
a onda da zar u plamen pretvori se
samo nada ostaje...........
27.10
mate miso kovac
Odavno već nisam
mislio o tebi
među nama dani i godine stoje
nikada te više pronašao ne bih
da se jučer nismo
vidjeli nas dvoje
Stigao sam kasno
stajao na cesti
i slućajno tebe
ugledao tada
ni slutili nismo
da ćemo se sresti
pod svjetlima ovog
bezimenog grada
Pričaš mi o svemu
hodamo polako
odavno se nismo isplakali tako
ostala si uvijek ista
I ove suze na licu tvom
ostala si uvijek ista
jedina žena na putu mom
ostala si uvijek ista.
Dan , noć, zora, večer
Za mene ne postoje
Kada tebe upoznao sam
Sve u svitanje radosno
Pretvorilo se
Sada samo noć
Noć oko mene
Sve tamnija je
Jer nema tebe
Budan danima lutam
Lutam svijetom ovim
U nadi da ćeš meni
Ipak doći
Svitanja razna
Al' nisu kao tvoja.
25..10.2006
Zazeli zelju i suti, dok gitara svira
Pusti nek' te pjesma opija i dira
Samo sklopi oci, nemoj nista reci
Sasvim polagano stihovi ce teci
Ja te volim i nedam nikom da te dira
Ljubim te i cuvam, dok gitara svira
Ja te volim i nedam nikom da te dira
Ljubim te i cuvam, dok gitara svira
Ooooo, dok gitara svira
Ooooo, dok gitara svira
volio sam život više nego išta
pjesmu, vino, tambure
al’ kad tebe sretoh, bilo mi je jasno
da sad živim za tebe
sinoć ja sam sanjao
da sam tebe ljubio
ali to je bio san
to je bio samo jedan divan san
bila si sva nježna, k’o nijedna prije
lijepa k’o najljepši cvijet
tvoje oči plave k’o sunce su sjale
bile su mi cijeli svijet
sinoć ja sam sanjao
da sam tebe ljubio
ali to je bio san
to je bio samo jedan divan san
prolazili dani teški srcu mome
sanjajući tebe rad
nisam mog’o čekat ni trenutka više
rek’o sam ti sav svoj jad
sinoć ja sam mislio
da sam opet sanjao
da te ljubim noć i dan
ali nije bio više samo san
Damir Bačić
Oprosti mi kriv sam
Oprosti mi sto želim
da znaju svi
što srcu mome
značiš ti
Oprosti mi što
Tajnu ne smijem
da otkrijem
Oprosti mi ali za te
Dao bih sve
Oprosti mi što
Od tebe se krijem
Oprosti mi
Kriv sam za sve
Oprosti mi
U meni neki osjećaj čudan i jako lijep
U meni skriva se osmijeh tvoj
Skriva se i strah moj
Skriva se strah da snivam preveliki san
Kukavica još veća postao od kad su
Oči moje ugledale tvoje
Otvoriti srce hrabrosti nemam
Iz sebe da pustim osjećaje svoje
Učiniti korak neki bojim se
Srcu mome ti tema jedina postade
Ti ta jesi zbog koje svijet ovaj ugledao sam ja
Udišem zrak ovaj samo radi tebe
Vrisak ludi u grudima govori
U svoju budućnost polako kroči
Nek' vrijeme pokaže svoje što biti će
Stihove razne samo za te stvarane pisao bih ti
Duša moja samo za te i svakog dana stvara
Želja u meni golema je da se nešto lijepo nama desi
Na dlan tvoj položio bih svoje srce
Dušu svoju uz tvoju blizu bih postavio
U meni strah je da te ne povrijedim
Na brzinu ništa od te ne želim
Lagano i mirno samo
I nek' srca naša zajedno kucaju
Postanimo svakoj pjesmi tema
Svakoj bajci kraj lijepi
Postanimo jedno ti i ja
To san bijaše moj
To strahovi u mene govoriše
< | prosinac, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vedra ljetna noć, obasuta zvijezdama, ti i ja sami šećemo stazama, a gro svijeće nam obasjavaju put, a mirisi bez broja cvijeća u nosnice nam se uvlače, ti se stišćeš sve više uz mene dok srce tvoje sve jače i jače udara, a udisaji tvoji sve kraći i plići, oko nas tišina samo koraci naši odjekuju uz zvuke srca i udisaja tvojih. Oko nas pun ku*** ljudi nigdje žive duše.
pjesma ?
što to je?
hrpu razbacanih slova
koje riječi tvore
riječi u nizu
u nekom čudnom smislu
samo onom koji ih piše
i za koga pisane
znan smisao je taj
Svak koji trag ostavio je da je bio ovdje, svakog posjetim i pročitam što za reći ima, zato molim da ne ostavljate dođi i posjeti me, ako imam neki komentar rado ću ostaviti ga, ali najčešće to biti će dobronamjerna kritika da još bolji budete.
Dobro došli, jer svak u prostor moj
optimistički : donosi radost i veselje, netko svojim dolaskom, a netko svojim odlaskom.
pesimistički : donosi bol, jad, tugu i žalost, netko svojim dolaskom, a netko svojim odlaskom.
Hvala čitatelju na strpljenju i nadam se da barem nekom će riječi pisane na ovom ćudnom papiru i ćudnim perom pomoći.
Jedna od rodendanskih cestitki
Zasto GAD Wikpedia ima dva znacenja:
prvo
drugo
Engleski : tumarati / skitati se / klin.
Počeo sam visiti na ovoj stranici.
Zahvaljujem se na nagovoru vlasnici ovog bloga, što me je ponukala da krenem s blogom, jer tamo gdje sam ovo radio počeo sam da smetam i ometam pa se selim na mjesto ovo.
U nadi da osoba koju ometam neće navratiti ovdje.
Moram malo da poradim na dizajnu, ali s vremenom će da i on se popravi.
Kontakt