Orah stari svoje umorne grane širi
Na hladnome vjetru ponosno stoji
Snjegovi rani trag ostavljaju
Sam stoji i s tugom se bori
Grane njegove pripovijedale bi priču
Ali srž ne dozvoljava
Svaki udar vjetra samo bol povećava
Lišće njegovo davno poispadalo
I novoga lišća više biti neće
Orah stari u tamburu pretvoriti će
Uz žice priču pričati će
O jednoj djevi što pod njegovoj krošnji
Jednom nekada spas od sunca je našla
Ostavila je traga
Sada orah stari s tugom se bori……
Post je objavljen 21.12.2006. u 19:01 sati.