Nekoj ženi

četvrtak, 30.11.2006.

Trepavica

Samo ti spavaj moja trepavice biti ću ti stražar

ti budi pahuljica u postelji u zlatu ne dam te ljudima u ovom glupom ratu
probuditi ću te
kad procvjetaju šafrani biti ćeš dobra vila
kad napravim kolibu za nas istu onakvu i na istom mjestu gdje je bila
kad čovjek više ne bude samo jedan od brojeva u nizu
probuditi ću te
i biti ćeš ista i biti ćeš mi blizu donijeti ću ti rosu poljskih trava na usnama
i biti mali
da je pobjednik u ratu je onaj koji ostane živ
i to ću ti reći jer to mrtvi nisu znali
samo ti spavaj moja trepavice biti ću ti stražar
i sanjaj premda nismo ni snovima gospodari
sanjaj da neće biti dugo da te probudim
a probuditi ću te prije zore jer znaš da ne volim biti sam
sanjaj samo ti spavaj moja trepavice biti ću ti stražar
sanjaj premda nismo ni snovima gospodari
sanjaj da neće biti dugo da te probudim
a probuditi ću te prije zore jer znaš da ne volim biti sam
spavaj

30.11.2006. u 19:22 • 0 Komentara • Print • #

Stranice davno pisane

Stranice blijede polako žute
Stranice što bol u grudima stvara
Sve teže ih okrećem
Snage da okrenem novu
Čistu, snježno bijelu nemam
Ubija me svaka napisana
Ubija me ne završena priča
Priča koju oboje pisali smo
Sada samo stranice žute
Bol nanose
Bol što nemir u meni stvara
Samo ona spokoj u meni stvarala je
A sada samo paučina
Prekriva stranice stare i žute

30.08.2006

30.11.2006. u 19:14 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 29.11.2006.

Sječanja

Topot teških umornih koraka
Prigušuju šumi vala
U ritmu disanja
Polako, sporo
Da sporije ne može da bude

Miris soli na mjesečini
Koja obasjava vale
Vali brišu tragove moje
Tragova nema u pijesku
Osvrt iza i oči moje
Vide kao val po val
Tragove briše
Samo umorna duša
Vidi mjesto gdje
Oni su bili

Poput zrnca toga
Što val i vjetar ga nose
Poput mrvice te
Ja sam u vremenu ovom
Umorna lica kročim
Boreći se sudbom svojom
Dok vali sve sporije
O obale tuku
Obale života moga

Pustoš i praznina
Iza mene ostaju
Ispred mene nalazi se isto
Samo moji koraci nenadani
Oni buru života donose
Pijesak pod umornim nogama
Otpor stvara
Govori mi ti me ometaš
Sve isto biti će
S tobom il' bez tebe

Samo snovi koji
Blijede svakim udisajem
Mojim, samo oni
Naprijed tjeraju me
Ali na nebu samo
Mjesec koji put
Ne pokazuje mi
Zvijezde blistave
Nema na vidjelu

A pijesak uz vala šum
Vrača se na mjesto svoje
Dok ledeni povjetarac
Ostavlja tragove
Na licu mome
Tragove te nema
Tko da makne
Tragove te nositi ću vječno

A pijesak, vali i vjetar
Zauvijek će da ostanu
Govoriti će samo siječanja
Da jednom bio sam ovdje

17.09.2006

29.11.2006. u 19:21 • 0 Komentara • Print • #

Jesen

Dosla si nenadano u kasnu jesen, cekao sam da jesen u zimu prijede,ali u meni proljece probudila si i jako sam sretan zbog toga, mislio sam da nikada vise nece suncana zora u meni svanuti,svanula je i sada drago mi je zbog toga. Zao mi je sto eto tako je i sto nemogu smoci hrabrosti da se tebi javim, ne zelim da smetam u zivotu tvome ne zelim da te ometam i sputavam, zelim ti srecu svu koju mogu da ti dam......

Sve moje sretne misli tebi saljem to najmanje je sto uciniti za te mogu......jer kada srecu pruziti ti ne mogu ne zelim uskratiti je......ne zelim da na licu mome vidis tugu......

Dana jednoga kada nasi putevi ponovo se sretnu , moci cemo sjesti i pricati poput dva posljeratna druga, ali sada koliko god da sretan sam sto uz tebe stojim ja, toliko i jos vise boli srce moje sto usreciti ne mogu te ja.....oprosti mi molim te sto hrabrosti i snage nemam vise sto gorim i izagaram i lagano u sjenu se pretvaram......

Hvala ti sto pokazala mi jesi da ipak srce moje nije ko stijena, hvala ti na tome, hvala ti na javljanjima koje u meni su radost stvarali, hvala ti na svemu i hvala ti sto postojis, ali molim te oprosti mi........

29.11.2006. u 12:50 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 28.11.2006.

Spas u nadi

Tisina koja dijeli nas i sve vise razdvaja nas
Tisina ta koja ubija me, sve jace i jace boli,
Ali sto da kazem kada, ni ono kako si ne sjetim se
Sto da ucinim kada misliti vise ne umijem
Samo gledam kako da prebrodim i da pobijedim
Kao da samog sebe savladam i da jak postanem
Sada kada blizi se godisnjica kada prvi puta zacuo sam tvoj glas
Sada kada blizi se godisnjica kada oci moje ugledase tvoje
Sada kada nakon toliko vremena sve u glavi vrtim
Sada kada shvatih koliko sam toga propustio uciniti
Sada napokon znam sto si uistinu znacila mi i sto znacis mi
Uvijek bol ta je sto nas na srecu minulu podsjeca
Samo sjena u zivotu ostaje iza nas, sunce ispred put obasjava
Kada noc u zivotu dode tada tek shvatimo tko je bio taj
Tko nas je tjera naprijed i kog zanemarili smo tada kada trebalo nije
Rijeci ove sto sada pisem znam da procitati ti ces
Ali isto tako znam da kasno za njih je
Oboje bjezimo i oboje skrivamo se od pomracina sunca nasih
Oboje trazimo spas u nadi
Oboje samo krivi za sve jer oboje bojali smo se………

24,05,2006

28.11.2006. u 19:17 • 0 Komentara • Print • #

Oluja

U oblacima sivila brdo se skriva,
Skriva život u sebi i čeka, čeka da proljeće k njemu dođe,
Poput planine neke hrabro i čvrsto stoji odupire se olujama raznim,
Proljeće nikako da njemu dođe i ne dolazi danima i sivilo
Se navlači još veće crni olujni oblaci dolaze i nagla oko njega se navlači

Grmljavina strašna, oluja sve jača a proljeća nema i nema,
Život što u brdu se skriva uvlači se sve dublje i dublje….
Pokoja zraka sunca do brda se probija i daje nadu da proljeće će ipak njemu doći,
Izvori vode polako presušuju poput kapi kiše niz strmine klize sve manje i manje

Lede se potoci sve se steže a u dubini tlo podrhtava pod naletima
Izvora koji se ne daju i ne mire sa zimom ovom jer sve je teže i teže dočekati
Vjesnike sreće nošene na povjetarcu blagom tiho ali snažno prikradajući se
Dubini brda toga da ponovo vatru u njemu zapali,
Tišina, sve veću hladnoću donosi tišina sve više bol nanosi i probada
Vjetrovi strašni na površini ostavljaju vidljive duboke bore,
Dok one bolnije i još dublje nitko vidjeti ne može
One se skrivaju zajedno sa životom i pokojim izvorom u dubini načetog brda
A ono se i dalje ponosno bori protiv oluja strašnih i nada se da proljeće vratiti će se
Snagu za borbu traži u blijedim i rijetkim prodorima zraka sunca kroz teške i crne oblake
Magla se pojavljuje i nestaje ali nikako da ode i ne vrati se pa da sunce rastjera oblake guste

28.11.2006. u 12:49 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 27.11.2006.

Noć

Tama oko mene, crna točka u daljini
Od sunca što zorom polako izlazi
Bježim i odlazim, ostavljam ga iza sebe
Ne vidim ništa oko sebe, samo mutni obrisi

Sunce sve više diže se, ali nije za mene
Sjena što ga stvara moje lice krije
Sjena samo veću tamu stvara
Sve više hladno mi je, sve dalje i dalje sam

Sunce do mene ne dopire, u tami se krijem
Mrazi rani pojavljuju se i sustižu me
Na licu u tami duboki tragovi su
Sto vrijeme ostavilo ih je

Vrijeme kada sunce grijalo je lice moje
Vrijeme to na licu ne vidi se danima već
Sunce opet izlazi, ali ne za mene
Sunce davno zašlo je

Umor u tijelu mome sve veći je
Odmor tražim od borbe sulude
Boriti sam nisam se mogao
Da sunce jedan drugome budemo

Odlazim u tamu nadajući se
Da sunce iza oblaka krije se
Samo ceste mračne i prekrivene
Snjegovima vidim, ali nadam se……….

22.09.2006

27.11.2006. u 19:15 • 3 Komentara • Print • #

Kad bi htjela ti da budeš
moja luka, moje more
moja ljubav, zauvjek
kad bi htjela ti da budeš
moje noći, moje zore
moja sreća, zauvjek

Ja bih znao da te vodim
putem nježnosti i snova
da te vodim zauvjek
ja bih znao da te volim
ovim srcem sve do bola
da te volim zauvjek
Nedostaješ mi ti
i ove noći
nedostaješ mi ti
tvoj smjeh, tvoj glas i oči
nedostaješ mi ti
a noć je duga
nedostaješ mi ti
za san, za mir, za ljubav

Oliver Dragojević

27.11.2006. u 12:47 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 26.11.2006.

Sukob

Poput zrnca pijeska nošen sam valima i vijetrima
Uzburkanim morskim prostranstvima života mog
Vali i oluje strašne koje prekaljenim moreplovcima
Strah i jezu u kosti unose to put je moj
Negdje u daljini vidim uvalu sigurnu i mirnu
Nadajući da to ti jesi
Poput jutarnje rose na paukovoj mreži blistam
Kada uhvatim pogled tvoj u očima svojim
Grmljavina i oluja stvarju se u meni kad nema te
Godina duga prođe od kada ugledah prvi znak tvoj
Poput stoljeća dugog, dani nebrojni u samoći,

Čekam kada vjetrovi hladni kosti lede
Čekam i ako svima čekanje dojadilo bi već,
Jer vjerujem da ćeš mi doći
Pitao sam se kuda srce i duša moja kročile su
Dok te upoznao nisam srećo moja,
Tko i što sam u svijetu ovome bio pitam se
Sada poput niti nošene na dašku vjetrića
Ja tvoj put presijecam i oko nogu tvojih motam se
A ti prolaziš i ne vidiš da postojim,
Oka tvoga sjaj sada više nisam,
Sada sam samo tvoja tužna sjena

Godina duga i bolna za nama sada ostade
Godina duga od prvog sukoba našeg……

24.05.2006

26.11.2006. u 19:13 • 0 Komentara • Print • #

Kuća

Niz pročelje kuće
Slijevaju se hladne kapi kiše
Brišu svaki trag prošlosti
U toplini sobe ona krije se
Krije se i grije
A kapi kiše njeno ime dozivaju
Svaka kap što tragove briše
Svaka kap ugasiti vatru pokušava
Mrazi rani na krovu vide se
I samo sretne dane spominju
Toplina doma pokušava ih otopiti
Al' mrazi i kiša ne daju se
Samo sjeta i tuga u dvorištu vlada………

sada

26.11.2006. u 18:19 • 0 Komentara • Print • #

KNJIGA MOG ŽIVOTA

Knjiga mog života sad se piše,
to je knjiga velika i draga,
O ljubavi kakve nema više,
za mnom mora ostaviti traga,
Zlatnim perom zlatno slovo,
počinjemo sve ponovo

Što je bilo nek' se briše,
što će biti nek' se piše,
Što je bilo nek' se briše,
što će biti nek' se piše,

Knjigu mog života piše duša,
koja pamti neke tužne dane,
O prošlosti ne želi da sluša,
sad se pišu neke nove strane,
Zlatnim perom zlatno slovo,
počinjemo sve ponovo

Što je bilo nek' se briše,
što će biti nek' se piše,
Što je bilo nek' se briše,
što će biti nek' se piše,

Knjigu mog života kada shvate,
iz nje će se uzimati riječi,
I davati svima koje pate,
samo će teške da izlijeći,
Zlatnim perom zlatno slovo,
počinjemo sve ponovo

Što je bilo nek' se briše,
što će biti nek' se piše,
Što je bilo nek' se briše,
što će biti nek' se piše

Ž.Ž.

26.11.2006. u 18:04 • 0 Komentara • Print • #

Ima dana,kada ne znam sta da radim,
Jer mi ova pjesma stvara bol.
Ja te volim tako silno da umirem,
Ja te volim, ali ti ne znas to

Ima noci, ka da ne znam gde da lutam,
Zbog ljubavi sto mi stvara bol.
Ja te volim tako silno da umirem,
Ja te volim, ali ne znam sto….

Ako grijeh je u zivotu ljubit strasno,
Ja klececi molim oprostaj
Vrati meni pisma, slike sto ti dadoh,
Vrati meni zivot moj……

ne znam čija je

26.11.2006. u 12:45 • 0 Komentara • Print • #

subota, 25.11.2006.

bio sam

bio sam uporan sada samo sam sjena sto tumara ulicama
bio sam mozda i naivan kada sam joj vjerovao
bio sam svasta nesto
sada sam samo sapat vjetra
sto polako gubi se u krosnjama drveca
bio sam i mogao sam biti sve
a sada sam samo sjeta................

25.11.2006. u 19:09 • 0 Komentara • Print • #

Knjiga

još nismo rekli sve ne zatvaraj knjigu našu
nismo još rekli sve ni popili zadnju čašu
ne odlazi draga moja nemoj biti uspomena
popijmo još koju kap jer nisu nam prazne čaše
odlaziš sada ti ni pjesma mi nije ista
odlaziš sada ti u očima suza sada blista
kako srce smiriti kraj druge
kada ti si postala moja uspomena

gledam i šutim istine se bojim
osjećam da gubim
a znam da te volim
nauči me najljepše te molim
kako tebe iz duše da sklonim
prošlih dana kako da se branim
oprosti mi što sam zaplakao noćas
kad su našu pjesmu svirali svirači
htio sam otići il' sakriti suze,
a od mene bol je bio jači
gledamo se kradom drugi je kraj tebe,
nitko ne zna što znamo nas dvoje
što me život gazi pitam samog sebe,
zašto moralo je tako biti

25.11.2006. u 12:44 • 3 Komentara • Print • #

petak, 24.11.2006.

tuga do tuge u olujnoj noći
sam za stolom sjedim umoran od kiše
što me noćas pratila po cesti
gledam kako vani vjetar grane njiše
što baš tebe morao sam sresti
nadam se i pitam dali ćeš mi doći
dođi, dođi ljubavi ruku mi pruži
mirisni pupoljci cvatu za tebe
u vrtu ljubavi zbog jedne žene
mirisni pupoljci čekaju tebe
svijaju se s tugom zbog jedne žene
želim te, želim minutu da vidim
minutu makar zbog tebe da poživim
želim te, želim u hladnim noćima
želim malo sunca u mojim očima

u mom srcu jeseni su duge
idu kiše ja sam list na vjetru
nemam kuda pobjeći od tuge
tebe nema ja sam sam na svijetu
a godine idu lete prošla je i trideseta
tražiti ću te
jer zbog tebe pošao bih na kraj svijeta
kad bi došla htjela me naći
biti opet moja zvijezda sreće
kad bi znala koliko mi značiš
u mom srcu jeseni su duge
proljeća su s tobom izgubljena

24.11.2006. u 19:07 • 1 Komentara • Print • #

četvrtak, 23.11.2006.

Znaš ti znaš

Riječi te što srce moje zbori
Riječi te što glazbu tvore
Iza njih vječito stajati ću
Misli moje bistre su
Dok srce moje kuca za te
Najdraže biće
Srce moje za to otvoreno je
I samo za te mjesta u njemu ima
Srce moje od komadića se tvori
Koliko kapi u vodopadima svijeta ima
U svakoj kapi ime je tvoje
Znaš ti znaš što za me značiš ti….

danas prije 20 min

23.11.2006. u 22:19 • 0 Komentara • Print • #

Vodilja

Odsjaj svjetionika
Na moru mirnom
Samo on povremeno
Pojavljuje se
Oko mene ništavilo
Mir tišina
Na nebu ne vidi
Se ni mjesec ni zvijezda

Nema vodilje moje
Kroz buru života
Nema ničega
Samo tišina
Kamo pogled doseže
Sve je mirno

Samo kamena građevina
Svjetionika ponosno stoji
Odolijeva svim nedaćama
Poput velikog hladnog
Zida između nas dvoje
On opet ponosno stoji
I s vremena na vrijeme
Svjetlost svoju pokazuje

U olujama ja ga ne vidim
Samo znam da blizu je
U magli opet ga nema
Nema ga za mene
On i dalje hladan je kamen
U vedrini dana
Vidim ga

Prema njemu polako idem
Ali on se sakrije i nestane
Za mene nedostižan je
Mom moru svjetionik treba
Treba da stalno blista
I da put pokazuje mi
Ja svjetioničar biti ću
Svjetioniku mom
U morima života

Svjetionika nema i nema
Od mene bježi,
I za mene je hladna
Kamena građevina
Oblaci, tišina i magla
Mene okružuju bez njega
Svjetionik budi mi Ti……

18.09.2006

23.11.2006. u 19:11 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 22.11.2006.

Stražar

Noc, kao strazar na nocnoj strazi
Stojim budan i sam
Tisina i mrak oko mene se kriju
Cekaju jutro da sunce osvane
Nestati ce mrak tisina
Samo u srcu strah biti ce
Jer daleko sam od tebe
Samo zvuci radosnih ptica
Odagnati moze misli mracne
Samo pjesma koju srce tiho svira
Samo ona drzi me budnima
Nad snovima tvojima
Samo pjesma ta nas vezuje
Jer noci oboje se bojimo
Srca nasa ne zelimo prepustiti
Da uzivaju jedan uz drugoga
Nocima cu starzariti nad snovima tvojim
Odagnati ti misli crne i svu radost podariti ti
Samo to zasluzujes nista manje za te srce ne zeli

22.11.2006. u 19:24 • 1 Komentara • Print • #

Vječiti putnik

Kažu da se nikada doma vratiti nećeš moći,
I da ako moraš lutati živiš u samoći,
Kažeš mi da ne smijem ovo osjećati,
Dok gledam te u oči.
Al' nek' te onda ne čudi,
Što si mi u snima skoro svake noći!
Već sam tako dugo ja na ovoj cesti što u daljine vuče,
Ali nešto u tvome osmijehu mi kaže,
Da skoro sam kod kuće!
Bio sam izgubljen u mraku sasvim sam,
Dok mi nije svijetlo u oku tvome reklo, da dom je blizu,
Dom je tamo gdje je srce, a srce moje s tobom putuje.
I ostati će na putu, ako tako treba,
Sve do jedne noći, kada će k meni doći,
Toplo svijetlo ljubavi tvoje!

davni dana pisano

22.11.2006. u 19:01 • 0 Komentara • Print • #

Sljedeći mjesec >>