još nismo rekli sve ne zatvaraj knjigu našu
nismo još rekli sve ni popili zadnju čašu
ne odlazi draga moja nemoj biti uspomena
popijmo još koju kap jer nisu nam prazne čaše
odlaziš sada ti ni pjesma mi nije ista
odlaziš sada ti u očima suza sada blista
kako srce smiriti kraj druge
kada ti si postala moja uspomena
gledam i šutim istine se bojim
osjećam da gubim
a znam da te volim
nauči me najljepše te molim
kako tebe iz duše da sklonim
prošlih dana kako da se branim
oprosti mi što sam zaplakao noćas
kad su našu pjesmu svirali svirači
htio sam otići il' sakriti suze,
a od mene bol je bio jači
gledamo se kradom drugi je kraj tebe,
nitko ne zna što znamo nas dvoje
što me život gazi pitam samog sebe,
zašto moralo je tako biti
Post je objavljen 25.11.2006. u 12:44 sati.