neka čudna žena
satkana od čudnog raspoloženja
sastavljena materijom
koju su moji roditelji smućkali
dišem
jutros uživam u suncu
i jutarnjoj kavi
ja sam jedna čudna žena
uživam u malom
al tražim veliko
ponedjeljak, 29.09.2008. u 09:37 |
][
2 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
ne budi me
ne budi me još
vani je hladna zima
a moj krevet topao
od ljubavi koju sam imala
za tebe
a šalica kave
koju mi donosiš
nedovoljna
da se uhvatim ukoštac s danom
nek moje kose
još ostanu sanjati
kad ne mogu ja
ponedjeljak, 29.09.2008. u 09:37 |
][
2 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
vrijeme je stalo
jer kao da sam jučer
ubrala tratinčicu
i dala je tebi
iako nikad
nismo šetali livadom
a taj trenutak
ostaje u meni
kao prvi snijeg u djetetu
u meni žive slike
nikad naslikane
nedjelja, 28.09.2008. u 18:32 |
][
0 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
moje nasljeđe
nasljeđujem vozilo za daleke putove,
par novčića za sreću na putu,
tijesne cipele mojih predaka
neki davno razbijen sivi vrč
smijeh moje majke sad kad je nema više
bore na licu mojeg oca
da ih mogu gledati u ogledalu moje prabake
i nesanicu
subota, 20.09.2008. u 16:33 |
][
0 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
nadam se
moje najdraže doba nije jesen
jer u njoj ima mnogo kiša
jer ti si moja kiša
jer si bio nekad ljubav
i opet će doći sunce
a s njim ćeš ti otići
a nadam se da se vratiti nećeš...
subota, 20.09.2008. u 16:17 |
][
0 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
moje ime izbriši
zaboravi šetnju trgovačkim centrom
crvena svjetla što su te zaustavljala na putu kući
krovove moga grada
i ulice isprane proljetnom kišom
mjesto za dvoje kraj male plaže
klupicu s predivnim pogledom
zaboravi da smo se ikada sreli
puteve kojima zajedno koračamo
ispiši zaboravom
i nestani
kao i uvijek bez pozdrava,
poput nečujnog nebitnog vjetrića
a moje ime izbriši
subota, 20.09.2008. u 16:07 |
][
0 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
stol za dvoje
stol za dvoje
čaše dvije
zdjela riječi neizgovorenih
sjedim kao da sam sama
ti ne znaš voljeti
subota, 20.09.2008. u 16:05 |
][
0 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
odrastam
ja ne sanjam više valove kako dodiruju obale
ja ne ljubim više nedostižne galebove,
ne zamišljam azurne zore udvoje
kamenje više nema ružičaste tonove
ne žudim ja više za toplim jugom,
jer znam da nisam slobodna ko ptice
ne volim više iako volim
ne volim kao prvi put
idilično
bezgranično
nesebično
odrastam
subota, 20.09.2008. u 15:58 |
][
1 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
tiho, na prstima da te ne probudim
tiho, na prstima da te ne probudim
ulazim u sobu grijeha
šuljajući, zapnem ti za oko
tu sam da ti budem lijepa
tu sam da me stisneš i zaspiš,
tu sam da budem žena
samo jedna od toliko,
ali žena
san sklopio plave oke,
stisnuta uz tebe,
tvojim rukama obgrljena
nestajem,
tiho na prstima da te ne probudim
izlazim iz sobe grijeha
šuljajući,
odlazim
subota, 20.09.2008. u 14:58 |
][
0 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
noćas
noćas bih hvatala vjetar
u uspomenu na tebe
pila bih vino sa vragom
da probudim anđele
noćas bi budila želju vatrom
pa bi je ledom zasula
pozvala vihore da te nađu
i molila boginje da mi te ukradu
pa bih te ljubila
pa okrenula leđa
noćas ti ne bih dala sna
porukama nečitljivim zasula
i kao prikaza nestala
četvrtak, 18.09.2008. u 23:53 |
][
0 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
sinoć sam bila dijete
sinoć sam bila dijete
tuđim rukama zavijena
primljena i zaštićena
iznevjerena od tebe
na postelji mjesečine
posuta zvijezdama
nekad davno skinutim
na krilima anđela
odletjeh na brežuljak
na našu klupicu
pomislih da mogu
preletjet cijeli grad
četvrtak, 18.09.2008. u 23:41 |
][
0 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
mrzim jutra
ponekad ne volim miris ranojutarnje kave
dok vjetar se igra lovice sa stablima
ustajem nespremna za nove svakodnevnice
mrzim jutra
tako su pospana, a užurbana
a ja neispavana
jutros sam voljela sve
jer uz mirise jutra
sa skrivenog broja
ti tražiš Marinu
četvrtak, 18.09.2008. u 23:27 |
][
1 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
moja pirova pobjeda
još u polusnu čujem alarm...to nije šum vode, nije tvoj...neka ruka primiče me k sebi i nečije usne na moje rame sletile kao leptir...sklapam oči ponovno mirna jer nije još vrijeme za ustati...zvoni taj alarm ponovno, glas me budi...to nisi ti...
sunce je obavilo svoj dnevni obilazak a ja ponovno zaspala na tuđim rukama...suza...trebali smo biti to ti i ja...trebala sam tako spavati na tvojim rukama...te oči što me gledaju nisu tvoje, to nisu crne oči...ljubav smo trebali biti mi, trebali smo se skupa buditi ali nismo jer ti ne znaš voljeti...
samo ponekad prije spavanja pitam se dal me se sjetiš, nedostajem li ti dok se privijam uz tog čovjeka i da li me mrziš...koga tvoje oči sad vide dok mene gledaju s njim...
još jedno buđenje u krevetu te moje pirove pobjede...budi me...a meni se još ne ustaje
utorak, 02.09.2008. u 22:59 |
][
1 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |