Stišana oluja Mk 4,35-41
Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!" Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"
A ovo bi bila aktualizacija ovog odlomka evanđelja u mom slučaju….
Istoga dana kaže mi: „Prođimo i ovaj ispiti!“. Ja pozdravim svoje prijatelje i odlučim ponoviti gradivo dok ne dođem na red za ispitivanje. Ponavljali su i drugi. Najednom navali u meni žestoki strah, počeh se tresti i bijah sigurna da ništa ne znam jer taman bijah na redu da uđem unutra. A on spavaše oslonjen leđima na zid. Probudim ga i kažem mu: „Učitelju! Zar ne mariš što ću pasti?“ On se probudi, zaprijeti strahu i reče nesigurnosti: Utihni! Umukni“ I smiri se strah i nasta velika utiha! Tada mi reče: „Što si bojažljiva? Kako nemaš vjere? Ja se na tren prestrašim svoje malovjernosti, no znala sam da je Isus jedini kome se moj strah može pokoriti!
SVIM STUDENTIMA SRETNO NA ISPITIMA, NEKA VAS DUH SVETI OSNAŽI I POTAKNE NA UČENJE, A GOSPODIN NEKA NAGRADI SVAKI VAŠ TRUD I OSLOBODI VAS STRAHA I NESIGURNOSTI.
POŠTUJ OCA I MAJKU
Jedna mala grupa ljudi i njihova razmišljanja potakla su me na ovaj post..
Dolazim do žalosne činjenice kako često, vrlo često shvaćam svoje roditelje zdravo za gotovo.
Kao da oni moraju biti uz mene, kao da me moraju financirati, kao da se moraju brinuti za mene, udovoljavati mi…no realnost je da oni to ne moraju! Nitko ih na to ne tjera, onim savjesti i još više ljubavi prema meni koje možda i nisu svjesni pri svakom treptaju oka koji mi upute. Mislim da je u svakog tatu i u svaku mamu usađena briga za dijete, samo ovisi o tome koliko se oni tim brigama prepuste, koliko ih ozbiljno shvaćaju ili ih nastoje zatomiti u sebi i ubiti ljubav koja im je usađena. Oni su mi darovali život i bez njih ne bi me bilo na ovome svijetu. Mogla sam biti jedno od bezbroj pobačene djece koja nikada neće ugledati ovaj svijet. No moji roditelji su me odlučili imati i podizati. Nisam dovoljno zahvalna za to. I nikada ne mogu biti dovoljno zahvalna ljudima koji su mi poklonili većinu svoga života. Reći ćete možda pa to je normalno da majka rodi i brine se za svoje dijete zajedno s ocem. No ako se vratimo u stvarnost to danas nije normalno jer puno je djece bez roditelja, puno je djece ubijeno, puno djece nije osjetilo majčinsku ljubav i očevu brižnost. No što svojim roditeljima dajem za uzvrat. Nervozu, ljutnju, šutnju, stalno ponavljanje „nemam vremena“ ili „ne da mi se to sada“…ili ipak jedan veliki osmjeh zahvale, ljubavi, suosjećanja i radosti što imam baš tu majku i baš tog oca. Svjesna sam da ljubav ne može bez svađe, ljutnje, prebacivanja, no sve to treba biti s velikom dozom poštovanja prema onoj koja je bdjela uz mene nebrojene noći i prema onom čovjeku koji me hranio svojim radom i školovao svojim naporom. I žalosno mi se čini kada netko kaže da nema o čemu pričati sa svojom majkom ili svojom ocem, a još žalosnije mi je pomisliti kolike majke i očevi su u staračkim domovima i čeznu za posjetom svoje djece koja dođu jednom ili nijednom godišnje. Strašno mi se sjetiti da postoje i oni koja iz inata i ljutnje ne pričaju sa svojim roditeljima i slijepi su za svoju majku ili oca sada kad su stari, a ne shvaćaju da su ti isti roditelji svoju mladost dali baš za dijete i njegov ne samo dobar i udoban nego danas sve više komforan život bez obveza. A inat ili ljutnja izazvani su važnim stvarima: kome će pripasti kuća, kome vikendica, kome novac jer to je jako bitna stvar da se riješi, a što su još živi mama i tata stari i sami to je najmanji problem. Mi smo materijalisti i samo nam je bitno da imamo što više, što ljudi bez kojih ne bi ni ugledali svjetlo dana, umiru u suzama i samoći za svojom djecom je tako ne bitno jer to što ćemo sjedit uz smrtnu postelju svoje majke ili oca se ne plaća, a vrijeme je novac.
Gospodine, molim te iz dubine svog ožalošćenog srca, blagoslovi moju majku i moga oca, daruj im mir, zadovoljstvo i radost u ostatku njihovog života.
Mene osnaži za više ljubavi, više poštovanja i više žrtve prema onima koje si mi darovao za roditelje.
Molim Te još više za osamljene majke i očeve u staračkim domovima, postani im utjeha svojom boli i neka nikada ne umre nada u njihovim srcima. Marija ih okrijepi svojom patnjom dok je gledala raspetog Sina i neka im bude smiraj i zagovornica u molitvama.
Zagovaram i za djecu koja su izgubila osjećaj ljubavi prema svojim roditeljima, daruj im srce od mesa u kojem će se naći barem poštovanje i sućut za njihove stare i nemoćne.
A sve neka bude na Tvoju slavu Kriste, jer Ti si nas otkupio za vječni život kojega s nestrpljenjem očekujemo zbog mira i radosti koje oko nije vidjelo i uho nije čulo. Amen!
Vlak "Nepoznato o nepoznatima" kasni par dana....
Nažalost vlakić koji je krenuo od Borca zakasnio je par dana..ali nikad nije kasno
pa evo
1. MORE - najdraže na svijetu, odmah bi se preselila da mogu, more i ja smo povezani nevidivim nitima, i ne mislim ovdje na ljeto i ljetne avanture...već more kao takvo dok se talasa obasjano suncem ili mjesečinom..vauu i šum valova..aaaaaa
2. PJEVANJE - od 2. osnovne pjevam u malom zboru, pa u crkvenom zboru i dan danas, pa od 5. razreda u velikom zboru, pa sad na faksu..stalno la la la, volim pjevat i šansonice i klasične pjesmice i zabavne i narodne ...sve po raspoloženju i prigodi
3. PUTOVANJA - bilo kada i bilo gdje...volim odlazit od kuće ali se ne volim vraćati, kad negdje putujem kao da odlazim od obveza, a kada dolazim kući kao da im se vraćam..ovdje ne računam Osijek-Đakovo iako i to vjerojatno podsvjesno ima neke veze, jer ne bi se svaki dan drndala u busu da nije
4. PLES - iako ne plešem često jer nemam prilike volim se razbacat, to me opušta i kao da svu negativnu energiju izbacim iz sebe, zato sam u prošlosti i išla na party-e - plešeš i baš te briga jer nitko te okolo ne konta, svi su previše ubijeni od različitih kemikalija..ali nije zabavno gledat takve ljude oko sebe
5. ŠETANJE - ali ne sama, moram bit jako raspoložena da bi sama sa sobom mogla hodat na duge staze, a posebno odlaske pješke u Aljmaš ili Dragotin uvijek dobro društvo pa lagano nogu pred nogu
AJDE DA UVEDEMO JOŠ NEŠTO...NAPIŠITE I 5 STVARI KOJE NAJVIŠE NE VOLITE!!!!!!
To bi izgledalo ovako:
1. LICEMJERJE - ne volim kad ti je netko u lice fin, a kad se okrene čuješ pravu istinu
2. U ZADNJI TREN - spontanost u organizaciji mi je strašna, jer onda dobijem čir na želudcu od muke kako će nešto ispast
3. NEOZBILJNOST - u stvarima kada se traži ozbiljnost i odgovornost - tu znam baš bit okrutna
4. ISPITI - veliki sam paničar i umirem od straha prije svakog ispita, posebno onaj osjećaj kad čekaš ispred vrata i znaš za sljedeći trebaš ući...na faksu se zezamo da za svako čekanje na ulaz ostarimo 10g.
5. BUĐENJE - užas, kad mi zvoni mobitel ujutra najrađe bi ga zaljepila o pod..buuu
Aplikacije - mail, blog, google, katolici na internetu, skac
Vlakić ide dooo...
vtk.blog.hr
isusevolimte.blog.hr
erma.blog.hr
NAPOKON ja
Da znam, sve mi je jasno...propustila sam puno toga
jer kao i obično nisam ažurirala blog, pa ljudi više i ne navraćaju.
A šta ću...moja lijenost i nedostatak inspiracije će me pokopati
ako već nisu..."Obećajem da ću se popraviti i neću više griješiti!"
Ne, ne rugam se niti ismijavam već znam da bi se uistinu trebala
kajati za to što nisam ljudima koji možda i zalutaju čestitala ni
Božić ni Novu Godinu, a kamo li da sam se osvrnula na nedjelju
Svete obitelji ili Krštenja Isusova...nemar nemar...no čestitka
nije zbog toga izostala.
Već sam malo razmišljala što bi to uopće trebalo značiti "Sretan
Božić"? Jasno mi j ono što bi pod tim trebali čestitati: rođenje
maloga Božića, Isuseka koji se utjelovio i sada slavimo njegovo
rođenje te se podsjećamo da trebamo slaviti i hvaliti Boga koji
ga nam je poslao da nas otkupi i spasi! Dakle: "Sretan Božić" bi
značilo: Slavite i hvalite Boga ljudi jer nam je poslao Spasitelja
koji se rodio u štalici na slamici!"
Znam da neki uistinu misle baš to, no većina sretan Božić kaže
samo iz navike, iz običaja. A strašno je reći da vjerojatno ateisti
kao što su nekada prije i komunisti slave Božić, ne zbog rođenja
maloga Isusa, već zbog punog stola, neradnih dana i darova...
Isto tako znam da to što sam navela nije nikakvo opravdanje
da se ovaj veliki blagdan ne bi čestitao i da većina koja
navraća na blogove ovakvoga (religioznoga) tipa zna što je
u pozadini čestitke. Ali tada su i tako svi ljudi, barem većina
sretni i zadovoljni i čestitke su nešto uobičajeno, nešto što
se podrazumijeva. Sreće, idile, romantike tada ima posvuda
no pitanje je je li Isusu bilo isto tako sretno, idilično i romantično
u štalici? Zato se ne kajem što Vam nisam čestitala Božić, vjerojatno
su to mnogi umjesto mene učinili.
No sada vam želim čestitati što se proživjeli današnji dan i čestitam
Vam isto tako i na sutrašnjem danu! Jer svaki dan je borba između
dobra i zla, između obveza koje moramo učitini i ljenčarenja koje nam
je draže, između smijeha i tuge, radosti i veselja. Čestitam na
svakoj maloj pobjedi koju ste uspjeli ostvariti, na svakom smješku
kojim se razveselili tužnoga, na svakoj suzi koju ste prolili zbog
bližnjega u nevolji, na svakoj molitvi za djecu koja gladuju...čestitam
Vam običnost života koja nije ni malo idilična, romantična i ugodna..
I sebi čestitam nakon dugog vremena na vlastiom blogu NAPOKON ja
napisah nešto svoje, a ne copy/paste tuđe...ipak je ovo prvi post u
NOVOJ GODINI i to treba proslaviti iako možda neće biti poput
novogodišnjeg slavlja jer fali mi alkohola, no nastojat ću
biti opijena umorom današnjeg dana i srećom zbog sna koji
me čeka....
