Marketing
POŠTUJ OCA I MAJKU
Jedna mala grupa ljudi i njihova razmišljanja potakla su me na ovaj post..
Dolazim do žalosne činjenice kako često, vrlo često shvaćam svoje roditelje zdravo za gotovo.
Kao da oni moraju biti uz mene, kao da me moraju financirati, kao da se moraju brinuti za mene, udovoljavati mi…no realnost je da oni to ne moraju! Nitko ih na to ne tjera, onim savjesti i još više ljubavi prema meni koje možda i nisu svjesni pri svakom treptaju oka koji mi upute. Mislim da je u svakog tatu i u svaku mamu usađena briga za dijete, samo ovisi o tome koliko se oni tim brigama prepuste, koliko ih ozbiljno shvaćaju ili ih nastoje zatomiti u sebi i ubiti ljubav koja im je usađena. Oni su mi darovali život i bez njih ne bi me bilo na ovome svijetu. Mogla sam biti jedno od bezbroj pobačene djece koja nikada neće ugledati ovaj svijet. No moji roditelji su me odlučili imati i podizati. Nisam dovoljno zahvalna za to. I nikada ne mogu biti dovoljno zahvalna ljudima koji su mi poklonili većinu svoga života. Reći ćete možda pa to je normalno da majka rodi i brine se za svoje dijete zajedno s ocem. No ako se vratimo u stvarnost to danas nije normalno jer puno je djece bez roditelja, puno je djece ubijeno, puno djece nije osjetilo majčinsku ljubav i očevu brižnost. No što svojim roditeljima dajem za uzvrat. Nervozu, ljutnju, šutnju, stalno ponavljanje „nemam vremena“ ili „ne da mi se to sada“…ili ipak jedan veliki osmjeh zahvale, ljubavi, suosjećanja i radosti što imam baš tu majku i baš tog oca. Svjesna sam da ljubav ne može bez svađe, ljutnje, prebacivanja, no sve to treba biti s velikom dozom poštovanja prema onoj koja je bdjela uz mene nebrojene noći i prema onom čovjeku koji me hranio svojim radom i školovao svojim naporom. I žalosno mi se čini kada netko kaže da nema o čemu pričati sa svojom majkom ili svojom ocem, a još žalosnije mi je pomisliti kolike majke i očevi su u staračkim domovima i čeznu za posjetom svoje djece koja dođu jednom ili nijednom godišnje. Strašno mi se sjetiti da postoje i oni koja iz inata i ljutnje ne pričaju sa svojim roditeljima i slijepi su za svoju majku ili oca sada kad su stari, a ne shvaćaju da su ti isti roditelji svoju mladost dali baš za dijete i njegov ne samo dobar i udoban nego danas sve više komforan život bez obveza. A inat ili ljutnja izazvani su važnim stvarima: kome će pripasti kuća, kome vikendica, kome novac jer to je jako bitna stvar da se riješi, a što su još živi mama i tata stari i sami to je najmanji problem. Mi smo materijalisti i samo nam je bitno da imamo što više, što ljudi bez kojih ne bi ni ugledali svjetlo dana, umiru u suzama i samoći za svojom djecom je tako ne bitno jer to što ćemo sjedit uz smrtnu postelju svoje majke ili oca se ne plaća, a vrijeme je novac.
Gospodine, molim te iz dubine svog ožalošćenog srca, blagoslovi moju majku i moga oca, daruj im mir, zadovoljstvo i radost u ostatku njihovog života.
Mene osnaži za više ljubavi, više poštovanja i više žrtve prema onima koje si mi darovao za roditelje.
Molim Te još više za osamljene majke i očeve u staračkim domovima, postani im utjeha svojom boli i neka nikada ne umre nada u njihovim srcima. Marija ih okrijepi svojom patnjom dok je gledala raspetog Sina i neka im bude smiraj i zagovornica u molitvama.
Zagovaram i za djecu koja su izgubila osjećaj ljubavi prema svojim roditeljima, daruj im srce od mesa u kojem će se naći barem poštovanje i sućut za njihove stare i nemoćne.
A sve neka bude na Tvoju slavu Kriste, jer Ti si nas otkupio za vječni život kojega s nestrpljenjem očekujemo zbog mira i radosti koje oko nije vidjelo i uho nije čulo. Amen!
Post je objavljen 25.01.2007. u 00:59 sati.