Marketing
NAPOKON ja
Da znam, sve mi je jasno...propustila sam puno toga
jer kao i obično nisam ažurirala blog, pa ljudi više i ne navraćaju.
A šta ću...moja lijenost i nedostatak inspiracije će me pokopati
ako već nisu..."Obećajem da ću se popraviti i neću više griješiti!"
Ne, ne rugam se niti ismijavam već znam da bi se uistinu trebala
kajati za to što nisam ljudima koji možda i zalutaju čestitala ni
Božić ni Novu Godinu, a kamo li da sam se osvrnula na nedjelju
Svete obitelji ili Krštenja Isusova...nemar nemar...no čestitka
nije zbog toga izostala.
Već sam malo razmišljala što bi to uopće trebalo značiti "Sretan
Božić"? Jasno mi j ono što bi pod tim trebali čestitati: rođenje
maloga Božića, Isuseka koji se utjelovio i sada slavimo njegovo
rođenje te se podsjećamo da trebamo slaviti i hvaliti Boga koji
ga nam je poslao da nas otkupi i spasi! Dakle: "Sretan Božić" bi
značilo: Slavite i hvalite Boga ljudi jer nam je poslao Spasitelja
koji se rodio u štalici na slamici!"
Znam da neki uistinu misle baš to, no većina sretan Božić kaže
samo iz navike, iz običaja. A strašno je reći da vjerojatno ateisti
kao što su nekada prije i komunisti slave Božić, ne zbog rođenja
maloga Isusa, već zbog punog stola, neradnih dana i darova...
Isto tako znam da to što sam navela nije nikakvo opravdanje
da se ovaj veliki blagdan ne bi čestitao i da većina koja
navraća na blogove ovakvoga (religioznoga) tipa zna što je
u pozadini čestitke. Ali tada su i tako svi ljudi, barem većina
sretni i zadovoljni i čestitke su nešto uobičajeno, nešto što
se podrazumijeva. Sreće, idile, romantike tada ima posvuda
no pitanje je je li Isusu bilo isto tako sretno, idilično i romantično
u štalici? Zato se ne kajem što Vam nisam čestitala Božić, vjerojatno
su to mnogi umjesto mene učinili.
No sada vam želim čestitati što se proživjeli današnji dan i čestitam
Vam isto tako i na sutrašnjem danu! Jer svaki dan je borba između
dobra i zla, između obveza koje moramo učitini i ljenčarenja koje nam
je draže, između smijeha i tuge, radosti i veselja. Čestitam na
svakoj maloj pobjedi koju ste uspjeli ostvariti, na svakom smješku
kojim se razveselili tužnoga, na svakoj suzi koju ste prolili zbog
bližnjega u nevolji, na svakoj molitvi za djecu koja gladuju...čestitam
Vam običnost života koja nije ni malo idilična, romantična i ugodna..
I sebi čestitam nakon dugog vremena na vlastiom blogu NAPOKON ja
napisah nešto svoje, a ne copy/paste tuđe...ipak je ovo prvi post u
NOVOJ GODINI i to treba proslaviti iako možda neće biti poput
novogodišnjeg slavlja jer fali mi alkohola, no nastojat ću
biti opijena umorom današnjeg dana i srećom zbog sna koji
me čeka....
Post je objavljen 12.01.2007. u 00:17 sati.