Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

ovo je priča način razmišljanja mojih snova i zamisli. govoriti će se o stvarima većim negli ih možete zamisliti,pa nemojte ovo čitat ako ste jedan od nevjernika.


Lino


Amber Jo Lennon-dark angel

O meni

Ja u priči - Darija






Neke Životinjice

nedjelja, 22.04.2007.

5. San

U školu sam došla nasmiješena, najvjerojatniji razlog je Anna koja je zahtijevala da je zovem Arija u budućnosti. Kada su me vidjeli onako, nasmiješenu, blistave kose i nove odijeće počeli se su došaptavati. Nisam marila za njih, i sjela sam na kraj dvoriša, na klupicu za dvoje. Osijetila sam mraz na desnom obrazu i okrenula se prema tamo, a ono Arija, sjedi kraj mene.
''Što radiš ovdje?'' pitala sam je.
''Nije mi se dalo stati u praznoj kući, pa sam te došla posjetiti!'' odgovorila je.
U tom je trenutku prolazila skupina cura. Sve su se lagano smiješile i pokazivale prstom prema meni.
'' Dobro.'' rečem ja otegnuto.
''Ne mogu me vidjeti, ni čuti, pa misle da pričaš sama sa sobom!'' objasni mi Arija ''Slušaj, ako budeš trebala pomoć oko nećega u školi, samo počeši lijevo rame i ja ću ti šapnuti '' nastavi ona.
''Ali, ja znam sve. Sve sam predmete naučila u dva tjedna. Sve knjige. Znaš, dok tebe nije bilo nisam imala ništa za raditi, pa sam učila!''
''Svejedno, počeši lijevo rame ako budeš trebala pomoć.''
U tom je trenu zvonilo. Prvi nam je sat bio sat razrednika. Gđa Bižić se potrudila učiniti ga zanimljivim i dala nam da se prepucavamo bi li trebali imati mobitele ili ne. Ja sam po običaju stala kraj strane i gledala kako se ostali sramote. Drugi sat bila je matematika. Ponavljali smo za kontrolini koji je trebao biti sutra dan. Treći i četvrti je bila zadaćnica od tri teme: Put, San i Zima, ja sam odabrala San.

Pisala sam o snu koji sam sanjala svake večeri već mjesec dana. Ležala sam na snijegu, ali nije mi bilo hladno. Gledala sam u nebo koje je bilo puno crnih oblaka, ali nisam se micala. Kao da sam znala da kiša neće pasti. Imala sam crno-smeđu haljnu koja me grijala, od nekog lažnog krzna, ali se meni činila kao odjevni predmet. Leđa su me malo žuljala, a kad sam se okrenula vidjela bi prekrasna, velika, pernata, bijela krila. U snu sam osijećala prazninu. Prazninu i ništa više. Odjednom bi mi se počeo približavati vuk. Iako sam negdje u dubini duše znala da trebam bježati, nisam se makla s mjesta. Došao je do mene u svoju njušku ogurao u moju ruku. Tada bi nebo potamnilo, a iza mene bi se nalazila tvrđava. Velika, crna tvrđava koja je posijećala na romanički stil.
Jedva sam čekala da škola završi, a kad je zvonilo i kad sam izašla iz škole, Arija mi se pridružila na put.
''Poznajem mjesto koje si opisala u zadaćnici, možda ti ga jednom pokažem!'' – rekla je nekako odsutno, a zatim nastavila ''Brza si, nikad nisam vidjela da netko tolikom brzinom završava testove iz matematike. Kako ti je to uspijelo?''
''Učila sam, sijećaš se!'' rekla sam joj.
''Ali ovo je stvarno bilo brzo, učenjem ne možeš postići ovoliku brzinu.'' nije se dala.
''Svejedno!''

Taj sam dan samo pričala s Arijom. Razlog njenog dolaska ovamo je bio moje ponašanje. Način na koji sam se ja nosila s njenom smrću, udaljenje od obitelji i prijatelja. Kada sam je pitala zašto nije došla prije, rekla je:
''Bi ja, samo sam morala dovršiti školu. Zamisli, čak i nakon smrti ima škole!''
S količinom ironije u tim riječeima, počela sam se smijati. Jednostavno sam prasnila i jedva sam prestala.

Nakon večere, otišla sam u krevet, jer sinoć nisam dovoljno spavala.
Probudila sam se oko tri navečer. Arija je spavala na vreći. Došuljala sam se tiho do stola i iz jedne fascikle izvadila bilježnicu. U toj sam bilježnici stvarala svoj svijet. Crtala i pisala sve. Prolistala sam nekoliko stranica i napravila jednu curu naslonjenu na žicu ispred škole. Imala je dugu smeđu kosu i prekrasne zamagljeno smeđe oči. Na sebi je imala rebatinke i ljubičaste starke, ljubičasu maicu i svijetlo ljubičasti mantil. Nacrtala sam joj i diskmen u ruci. U dnu sam joj apisala ime. Isabella.
Zanimljivo je da nikad nisam nacrtala sebe. Barem sam mislila tako. Nakon što sam napravila crtež počela sam listati još malo. Na zadnjim stranama nalazili su se: djevojka iz sna i ona velika tvrđava. Brzo sam zatvorila knjižici i vratila se u krevet u nadi da je sve to samo san.

četvrtak, 05.04.2007.

4. Anna/Arija

Kada je izašla, nije bilo nikakvog traga plača! Nije mi smetalo što mi laže, i ja sam njoj u mnogo prilika! Prošle smo kroz dugi hodnik, spustili se s trećeg kata u prizemlje, prešle igralište i ušle u auto. Vozile smo se otprilike 15ak minuta, u potpunoj tišini. Došle do kuće, parkirale se u garaži i otišle u kuću. Odmah sam potrčala prema sobi i zaključala se unutra! Mama me nije zaustavila! Pa, prošle su 2 godine istog ponašanja! Nisam imala ništa za raditi, pa sam plakala! Opet sam plakala. I opet zaspala plakajući. Probudila sam se usred noći. Nisam mogla zaspati, pa sam upalila svijetlo. Otišla sam do ormara. Tamo se u kutu nalazila kutija. Uzela sam je i otvorila. Prva stvar je bio album pun slika Anne i mene. Polovica je slika bila s zadnjeg ljetovanja. Bile smo na Šolti. Smijale smo se i zabavljale.
Razmišljala sam što bi Anna sada radila da sam ja mrtva. Nisam našla odgovor. Otišla sam do prozora i otvorila ga. Bila je hladan noć,oko ponoći, mislim. Stajala sam tamo i razmišljala. Često sam to radila, razmišljala mislim. Tako sam se osijećala bolje.

Sve je prošlo tolikom brzinom. Trebala sam potporu. Moji su me slali u dosta psihologa i psihijatra. Trebali su mi pomoći, ali svi su imali istu prognozu:»Vaša kćer je imala jako teško razdoblje. Proći će s vremenom.''

Stajala sam tamo još malo, a onda zatvorila prozor. Otišla sam do kreveta. Zamalo sam i zaspala, a onda me trgnuo zvuk. Ponovio se. Nisam mogla razaznati što je. Zvučao je kao daleko zavijanje i tihi šum. Razgledala sam se okolo. A onda je nešto prošlo pokraj mene. Osijetila sam po hladnijoj temperaturi na lijevom obrazu. Pogledala sam prema lijevoj strani.

Prvo nisam vidjela ništa od jakog svijetla,a onda se polako sve smirilo. Kada sam vidjela što mi se nalazi pred mojim očima. Bilo je tako nevjerojatno, tako nemoguću, ali se svejedno nalazilo meni pred očima.

Bila je to Anna. Sklopila sam oči i ponovno otvorila. I dalje se nalazila tamo. Pokušala sam ponovno, čak sam ih protrljala rukama. I dalje se nalazila tamo. Digla sam se i krenula prema njoj. Pružila ruku prema njoj. Prošla je kroz nju. Ali se svejedno nalazila tamo. Drhtavim sam glasom rekla:
''Anna?''
Klimnula je jednom za potvrditi. Očekivala sam nešto više, ali Anna se nalazila pred mnom, pa sam držala jezik za zubima.
'' Što se događa? '' pitala sam je.
'' Pa, vratila sam se!''- rekla je smješeći se, kao da mi se ruga, a tada je nastavila nekako prestravljeno ''Isuse, ali čini se da je kriva umrla! Užasno si blijeda. Reci mi još, kad si zadnji put oprala kosu? A jela? Ha? Kada si zadnji put jela? I ne zovi me Anna, to je izlizano. Sada sam Arija'' nastavljala je. Bila je užasno zabrinuta, ali ja sam se smijala. Zapravo samo smiješila.
''Što je smiješno? Ako ti ne smeta, molim te, podijeli sa mnom!'' rekla je malo uvrijeđenim tonom.
''Smiješna si mi ti! Sada se 'digneš' iz mrtvih i počmeš mi solit pamet o izgledu!''
''Ma daj, ovo nije smiješno. Moja zabrinutost je stvarna! Sada ćeš se lijepo dignuti, otići u kupaonicu i oprati! Nakon toga ćeš sići i napraviti nešto za večeru!

Podigla sam se iz kreveta i bez riječi otišla u kupaonicu. Tamo sam se pošteno istuširala i dobro oprala kosu! Dugo sam bila unutra. Kao das sam izbjegavala izaći van! Nakon dugotrajnog kupanja, spustila sam se u kuhinju gdje sam napravila sendvič poštene veličine! Uzela tanjur i laganim korakom uputila se prema sobi!
''Bilo je i vrijeme! Sijećam se ja kada bi sve ovo napravila u manje od pet minuta...'' počela je Arija.
'' Ma, smiri doživljaje. Nigdje ne gori, jel' da?''
Pogledala sam na sat. Bilo je šest sati. Krenula sam prema stolici da uzmem odjeću koju sam nosila skoro tjedan dana. Arija me uhvatila za zglob i rekla
''Ne, nećeš! Ovo sam ti pripremila dok si se ti tuširala'' pokazala je prema krevetu. Tamo se nalazila crvena majica na debele naramenice, crni prsluk bez rukava i crne hlače od elastina. Čak su se i moje marte i čarape nalazile tamo.
''Što je ovo?'' pitala sam je. ''Čak si i čarape pomno odabrala!''
''Ma, što je tebi? Jesi li ti ...'' govorila je okrećući prema krevetu. I onda je stala ''Čini se da si u pravu, ali što ćeš protiv toga?''

Obukla i spustila dolje. Otišla sam u kuhinju i napravila Engleski doručak za ostatak ukućana, koji su imali tijelo. Nije dugo prošlo, a prostrani stol namijenjen osmorici ljudi sada je bio prepun prženih jaja na oko, slanine, kobasice, prženog kruha, tosteva i palačinka. Prvi se probudio tata, a mama je pojavila sekundu nakon njega. Prvo što je primjetila bio je stol, a nakon toga mene kraj njega. S velikim osmijehom. Čim me vidjela tako, odskočila je. Ja sam se samo nastavila smijati. Prvi je cijeli šok prevladao tata koji je sjeo za stol i probao moje kobasice. Rekao je da su izvrsne. U cijeloj zbrci, spustio se i Sandro. Uzviknuo je ''Palačinke!'' i bacio se na njih. I mama je sjela i doručkovala. Ja sam se popela na kat, otvorila krevet da se razrači i rekla Arji:
''Ne diraj ništa! Danas nema Androjevićke, pa imamo samo četiri sata! Dolazim nakon toga!''