Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

ovo je priča način razmišljanja mojih snova i zamisli. govoriti će se o stvarima većim negli ih možete zamisliti,pa nemojte ovo čitat ako ste jedan od nevjernika.


Lino


Amber Jo Lennon-dark angel

O meni

Ja u priči - Darija






Neke Životinjice

nedjelja, 22.04.2007.

5. San

U školu sam došla nasmiješena, najvjerojatniji razlog je Anna koja je zahtijevala da je zovem Arija u budućnosti. Kada su me vidjeli onako, nasmiješenu, blistave kose i nove odijeće počeli se su došaptavati. Nisam marila za njih, i sjela sam na kraj dvoriša, na klupicu za dvoje. Osijetila sam mraz na desnom obrazu i okrenula se prema tamo, a ono Arija, sjedi kraj mene.
''Što radiš ovdje?'' pitala sam je.
''Nije mi se dalo stati u praznoj kući, pa sam te došla posjetiti!'' odgovorila je.
U tom je trenutku prolazila skupina cura. Sve su se lagano smiješile i pokazivale prstom prema meni.
'' Dobro.'' rečem ja otegnuto.
''Ne mogu me vidjeti, ni čuti, pa misle da pričaš sama sa sobom!'' objasni mi Arija ''Slušaj, ako budeš trebala pomoć oko nećega u školi, samo počeši lijevo rame i ja ću ti šapnuti '' nastavi ona.
''Ali, ja znam sve. Sve sam predmete naučila u dva tjedna. Sve knjige. Znaš, dok tebe nije bilo nisam imala ništa za raditi, pa sam učila!''
''Svejedno, počeši lijevo rame ako budeš trebala pomoć.''
U tom je trenu zvonilo. Prvi nam je sat bio sat razrednika. Gđa Bižić se potrudila učiniti ga zanimljivim i dala nam da se prepucavamo bi li trebali imati mobitele ili ne. Ja sam po običaju stala kraj strane i gledala kako se ostali sramote. Drugi sat bila je matematika. Ponavljali smo za kontrolini koji je trebao biti sutra dan. Treći i četvrti je bila zadaćnica od tri teme: Put, San i Zima, ja sam odabrala San.

Pisala sam o snu koji sam sanjala svake večeri već mjesec dana. Ležala sam na snijegu, ali nije mi bilo hladno. Gledala sam u nebo koje je bilo puno crnih oblaka, ali nisam se micala. Kao da sam znala da kiša neće pasti. Imala sam crno-smeđu haljnu koja me grijala, od nekog lažnog krzna, ali se meni činila kao odjevni predmet. Leđa su me malo žuljala, a kad sam se okrenula vidjela bi prekrasna, velika, pernata, bijela krila. U snu sam osijećala prazninu. Prazninu i ništa više. Odjednom bi mi se počeo približavati vuk. Iako sam negdje u dubini duše znala da trebam bježati, nisam se makla s mjesta. Došao je do mene u svoju njušku ogurao u moju ruku. Tada bi nebo potamnilo, a iza mene bi se nalazila tvrđava. Velika, crna tvrđava koja je posijećala na romanički stil.
Jedva sam čekala da škola završi, a kad je zvonilo i kad sam izašla iz škole, Arija mi se pridružila na put.
''Poznajem mjesto koje si opisala u zadaćnici, možda ti ga jednom pokažem!'' – rekla je nekako odsutno, a zatim nastavila ''Brza si, nikad nisam vidjela da netko tolikom brzinom završava testove iz matematike. Kako ti je to uspijelo?''
''Učila sam, sijećaš se!'' rekla sam joj.
''Ali ovo je stvarno bilo brzo, učenjem ne možeš postići ovoliku brzinu.'' nije se dala.
''Svejedno!''

Taj sam dan samo pričala s Arijom. Razlog njenog dolaska ovamo je bio moje ponašanje. Način na koji sam se ja nosila s njenom smrću, udaljenje od obitelji i prijatelja. Kada sam je pitala zašto nije došla prije, rekla je:
''Bi ja, samo sam morala dovršiti školu. Zamisli, čak i nakon smrti ima škole!''
S količinom ironije u tim riječeima, počela sam se smijati. Jednostavno sam prasnila i jedva sam prestala.

Nakon večere, otišla sam u krevet, jer sinoć nisam dovoljno spavala.
Probudila sam se oko tri navečer. Arija je spavala na vreći. Došuljala sam se tiho do stola i iz jedne fascikle izvadila bilježnicu. U toj sam bilježnici stvarala svoj svijet. Crtala i pisala sve. Prolistala sam nekoliko stranica i napravila jednu curu naslonjenu na žicu ispred škole. Imala je dugu smeđu kosu i prekrasne zamagljeno smeđe oči. Na sebi je imala rebatinke i ljubičaste starke, ljubičasu maicu i svijetlo ljubičasti mantil. Nacrtala sam joj i diskmen u ruci. U dnu sam joj apisala ime. Isabella.
Zanimljivo je da nikad nisam nacrtala sebe. Barem sam mislila tako. Nakon što sam napravila crtež počela sam listati još malo. Na zadnjim stranama nalazili su se: djevojka iz sna i ona velika tvrđava. Brzo sam zatvorila knjižici i vratila se u krevet u nadi da je sve to samo san.