Kada je izašla, nije bilo nikakvog traga plača! Nije mi smetalo što mi laže, i ja sam njoj u mnogo prilika! Prošle smo kroz dugi hodnik, spustili se s trećeg kata u prizemlje, prešle igralište i ušle u auto. Vozile smo se otprilike 15ak minuta, u potpunoj tišini. Došle do kuće, parkirale se u garaži i otišle u kuću. Odmah sam potrčala prema sobi i zaključala se unutra! Mama me nije zaustavila! Pa, prošle su 2 godine istog ponašanja! Nisam imala ništa za raditi, pa sam plakala! Opet sam plakala. I opet zaspala plakajući. Probudila sam se usred noći. Nisam mogla zaspati, pa sam upalila svijetlo. Otišla sam do ormara. Tamo se u kutu nalazila kutija. Uzela sam je i otvorila. Prva stvar je bio album pun slika Anne i mene. Polovica je slika bila s zadnjeg ljetovanja. Bile smo na Šolti. Smijale smo se i zabavljale.
Razmišljala sam što bi Anna sada radila da sam ja mrtva. Nisam našla odgovor. Otišla sam do prozora i otvorila ga. Bila je hladan noć,oko ponoći, mislim. Stajala sam tamo i razmišljala. Često sam to radila, razmišljala mislim. Tako sam se osijećala bolje.
Sve je prošlo tolikom brzinom. Trebala sam potporu. Moji su me slali u dosta psihologa i psihijatra. Trebali su mi pomoći, ali svi su imali istu prognozu:»Vaša kćer je imala jako teško razdoblje. Proći će s vremenom.''
Stajala sam tamo još malo, a onda zatvorila prozor. Otišla sam do kreveta. Zamalo sam i zaspala, a onda me trgnuo zvuk. Ponovio se. Nisam mogla razaznati što je. Zvučao je kao daleko zavijanje i tihi šum. Razgledala sam se okolo. A onda je nešto prošlo pokraj mene. Osijetila sam po hladnijoj temperaturi na lijevom obrazu. Pogledala sam prema lijevoj strani.
Prvo nisam vidjela ništa od jakog svijetla,a onda se polako sve smirilo. Kada sam vidjela što mi se nalazi pred mojim očima. Bilo je tako nevjerojatno, tako nemoguću, ali se svejedno nalazilo meni pred očima.
Bila je to Anna. Sklopila sam oči i ponovno otvorila. I dalje se nalazila tamo. Pokušala sam ponovno, čak sam ih protrljala rukama. I dalje se nalazila tamo. Digla sam se i krenula prema njoj. Pružila ruku prema njoj. Prošla je kroz nju. Ali se svejedno nalazila tamo. Drhtavim sam glasom rekla:
''Anna?''
Klimnula je jednom za potvrditi. Očekivala sam nešto više, ali Anna se nalazila pred mnom, pa sam držala jezik za zubima.
'' Što se događa? '' pitala sam je.
'' Pa, vratila sam se!''- rekla je smješeći se, kao da mi se ruga, a tada je nastavila nekako prestravljeno ''Isuse, ali čini se da je kriva umrla! Užasno si blijeda. Reci mi još, kad si zadnji put oprala kosu? A jela? Ha? Kada si zadnji put jela? I ne zovi me Anna, to je izlizano. Sada sam Arija'' nastavljala je. Bila je užasno zabrinuta, ali ja sam se smijala. Zapravo samo smiješila.
''Što je smiješno? Ako ti ne smeta, molim te, podijeli sa mnom!'' rekla je malo uvrijeđenim tonom.
''Smiješna si mi ti! Sada se 'digneš' iz mrtvih i počmeš mi solit pamet o izgledu!''
''Ma daj, ovo nije smiješno. Moja zabrinutost je stvarna! Sada ćeš se lijepo dignuti, otići u kupaonicu i oprati! Nakon toga ćeš sići i napraviti nešto za večeru!
Podigla sam se iz kreveta i bez riječi otišla u kupaonicu. Tamo sam se pošteno istuširala i dobro oprala kosu! Dugo sam bila unutra. Kao das sam izbjegavala izaći van! Nakon dugotrajnog kupanja, spustila sam se u kuhinju gdje sam napravila sendvič poštene veličine! Uzela tanjur i laganim korakom uputila se prema sobi!
''Bilo je i vrijeme! Sijećam se ja kada bi sve ovo napravila u manje od pet minuta...'' počela je Arija.
'' Ma, smiri doživljaje. Nigdje ne gori, jel' da?''
Pogledala sam na sat. Bilo je šest sati. Krenula sam prema stolici da uzmem odjeću koju sam nosila skoro tjedan dana. Arija me uhvatila za zglob i rekla
''Ne, nećeš! Ovo sam ti pripremila dok si se ti tuširala'' pokazala je prema krevetu. Tamo se nalazila crvena majica na debele naramenice, crni prsluk bez rukava i crne hlače od elastina. Čak su se i moje marte i čarape nalazile tamo.
''Što je ovo?'' pitala sam je. ''Čak si i čarape pomno odabrala!''
''Ma, što je tebi? Jesi li ti ...'' govorila je okrećući prema krevetu. I onda je stala ''Čini se da si u pravu, ali što ćeš protiv toga?''
Obukla i spustila dolje. Otišla sam u kuhinju i napravila Engleski doručak za ostatak ukućana, koji su imali tijelo. Nije dugo prošlo, a prostrani stol namijenjen osmorici ljudi sada je bio prepun prženih jaja na oko, slanine, kobasice, prženog kruha, tosteva i palačinka. Prvi se probudio tata, a mama je pojavila sekundu nakon njega. Prvo što je primjetila bio je stol, a nakon toga mene kraj njega. S velikim osmijehom. Čim me vidjela tako, odskočila je. Ja sam se samo nastavila smijati. Prvi je cijeli šok prevladao tata koji je sjeo za stol i probao moje kobasice. Rekao je da su izvrsne. U cijeloj zbrci, spustio se i Sandro. Uzviknuo je ''Palačinke!'' i bacio se na njih. I mama je sjela i doručkovala. Ja sam se popela na kat, otvorila krevet da se razrači i rekla Arji:
''Ne diraj ništa! Danas nema Androjevićke, pa imamo samo četiri sata! Dolazim nakon toga!''
Post je objavljen 05.04.2007. u 19:41 sati.