petak, 27.04.2007.
Ipak Zeleno!
''Svi saborski klubovi podržali su danas prijedlog potvrđivanja Kyotskog protokola, ali i pozvali na veća ulaganja u obnovljive izvore energije i podizanje svijesti u javnosti o potrebi zaštite okoliša. Hrvatska će tako postati 170. zemlja u svijetu koja će ratificirati taj važni međunarodni sporazum. Prema Kyotskom protokolu, industrijski razvijene zemlje, među koje je svrstana i Hrvatska, trebale bi od 2008. do 2012. smanjiti emisiju stakleničkih plinova za oko pet posto u odnosu na baznu 1990. Kako neslužbeno doznajemo, Ministarstvo zaštite okoliša priprema Strategiju smanjenja stakleničkih plinova s prijedlogom niza mjera koje zahvaćaju široko područje djelatnosti. '' (ostatak članka http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2007,4,27,protokol_kyoto,72058.jl )
Evo u prošlom postu sam kritizirala, a sad malo da oprezno pohvalim Hrvatsku jer se ipak ide prema 'Zelenom'. Eto, baš mi je drago da smo potpisali, odnosno ratificirali ovaj protokol, pa ćemo ga se valjda i držati. Pitam se ja, kao i uvijek, je li ekipa iz sabora zainteresirana zaista za okoliš, ili je ovo još samo jedno ispunjenje zahtjeva za ulazak u EU koje im nije teško palo kad se eto tako jednoglasno odlučilo!
A nije mala stvar taj protokol. Obvezuje puno!
Ja se baš dobro osjećam kad vidim da se nešto u tom smjeru događa. Neka samo potpisuju i zakonski se obvezuju na smanjenje zagađenja... Bit će nešto od toga.
nedjelja, 22.04.2007.
Dan planeta Zemlje- Jeste li spremni imati zelenog premijera?!!!
Kratki uvod i inspiracija:
http://vijesti.hrt.hr/ShowArticles.aspx?ArticleId=25569
Što mislite: Ima li Sanader možda koji sat na kojemu se odbrojava koliko još vremena imamo dok Lijepu Našu ne pretvorimo u pustinju? ...
Kad bi ga imao, zasigurno bi mu već alarm zvonio i pozivao ga da se nešto napravi u Hrvatskoj po pitanju ekologije i zaštite prirode. Ne znam je li se to možda i vama koji put dogodilo, ali ja sam puno puta čula od ljudi da pred izbore kažu: Ma pusti ti političare, ja ću glasati za Zelene! Meni se isto to uvijek činio kao dobar izbor da ti glas ne propadne. No danas kada teško prihvaćam bilo koju činjenicu a da se ne zapitam zašto je to tako, postavljam si ovo pitanje: Značili to zapravo da su Zeleni 'opcija bez greške', ili su toliko neozbiljno shvaćeni da davanje glasa njima gotovo izjednačujemo s neodlaskom na izbore?!
Na izborima 2003. sudjelovalo je nekoliko 'zelenih stranaka', kao što si npr.
ZEL Zelena ljevica Hrvatske
ZS Zelena stranka
Zeleni - SND Zeleni - stranka novog doba
Zeleni HR Zeleni pokret Hrvatske
No rezultati glasovanja su daleko od saborskih stolica. Čini se da je hrvatska javnost slabo zainteresirana za probleme okoliša i ne razmišlja u kakvom će svijetu sutra živjeti njihovi unuci. I hoće li tog svijeta uopće i biti? A zasigurno neće, ne ovakvog kao što je danas, niti kao što je bio jučer.. jer se stanje u prirodi očigledno narušava, i napreduje u krivom smjeru. No nekako kao da nas se to ne tiče. Tamo u nekom karlovcu je neka pivnica malo izljevala otrove u potok.. i tak.. malo ljudi umiru od toga.. al, nije tak strašno... I tako, malo poreženo cijelu šumu jer nam trebaju novci, a opet nemamo novaca da zasadimo novu, al nađe se koji milijunček da umjesto šume posadimo desetak urbanih vila. Bez građevinske dozvole. Nije tak strašno. Pa što, ako se radioaktivni otpad vozi kroz Hrvatsku. Kome to smeta?
Ipak, ne može se reći da mi nismo ekološki osvješten narod! Mi toliko brinemo o okolišu da kopamo po koševima i vadimo boce za reciklažu iz smeća!!Ne, nije to socijalna sramota Hrvatske, to je ekološka osvještenost! Šteta samo što je većina onih koji kopaju po smeću na margini društvenih skupina i što nema dom, pa nije evidentirana u glasačkim listama, jer oni bi zasigurno glasali za Zelene i reciklažu! Neka se sve reciklira! Mogli bi i premijera reciklirati!
Za 50 lipa.
No slabo naši političari shvaćaju da je 'zeleno' imperativ za budućnost!
Nadam se da je bar na današnji dan neki političar ozbiljno o tome razmišljao, al čisto sumnjam.
utorak, 10.04.2007.
Subotnji izlazak, rock, punk, generali, politika i alkohol..
Mjesto; jedan zagrebački klub. Vrijeme; jedna subota.
Ovogodšnju fiestu zagrebačkih studenata na kojoj sudjeluju mladi alternativni bendovi pamtit ću po detalju koji je izostavljen u kritikama muzičkih portala (npr. terapija.net) odnosno, po detalju koji je na sreću pojedinaca, bio zasjenjen odličnim nastupom ostalih sudionika.
Kada je atmosfera bila dovoljno zagrijana, a publika dovoljno alkoholizirana, frontman jednog od bendova odlučio je podjeliti svoja politička uvjerenja s ostatkom svijeta. I tako je on s mikrofonom u ruci, manipulativno izrekao svoje stajalište, po pitanju heroja i ljudi koji poštuju i cijene heroje, masi srednjoškolaca i studenata koja je s oduševljenjem odobravala što god joj je bilo rečeno, ne shvaćajući snagu riječi koja im je bila upućena, ali niti ne mareći za stavove koji se iznose. Ali i ta nezainteresiranost je bila opravdana jer bila je to subota i koncert, i ljudi su se bili došli proveseliti,a ne slušati političke govore. Zašto manipulativno? Iz jednostavnog razloga, jer je on imao mikrofon i mogao reći što god misli, a nekolicina nas koja nije bila ni malo oduševljena činjenicom da naš kolega pod herojima nabraja naizmjenično hrvatske i srpske generale, nije mogla u tom trenutku ništa reći. Naime, fizički je nemoguće nadglasati nekog čija riječ prolazi razglasom. No bilo je ipak onih koji su odmah reagirali. Redar je odmah po završetku nastupa u backstageu fizički i verbalno izrazio ljutnju koja je bila izazvana nastupom benda, i to istu onu ljutnju koju je osjetilo još nekoliko nas jer su naši nacionalni osjećaji bili povrijeđeni i jer nismo mogli vjerovati da se tako olako i ironično izjednačava agresor i žrtvu rata. Da, postoji sloboda izražavnja mišeljenja! Ali ne znači li to da i ona druga strana treba dobiti svoj prostor da izrazi što ona po tom pitanju misli. Bar bi tako stvari trebale funkcionirati. No, ova priča koja je već povukla jednu žešću raspravu među bendovima i njihovim prijateljima, samo nam dokazuje tezu da je politika zaista svuda oko nas, katkad prikriveno, a katkad je pojedinci hrabro i javno guraju tamo gdje joj i nije mjesto.
