ponedjeljak, 18.06.2007.
Na Thompsonovom koncertu više od 60 tisuća ljudi..
Jučer se napokon održao tako dugo očekivani koncert Thompsona. Kako je jedan moj prijetelj ustanovio: 'Grad je poluprazan jer su sve seljačine otišle na koncert.' Tako to izgleda iz kuta dvadesetogodišnjaka koji ne podnosi Thompsona.
Niti meni nije nešto drag. Zapravo, kada vidim tko sve ide na taj koncert i sa kakvim uvjerenjima, radije bih stala uz one koji bi dali zabraniti taj koncert. U petak kada je 'spektakl' bio otkazan zbog kiše, našla sam se u tramvaju punom pijanih dečkiju koji su se vraćali s Maklsimira, i nije mi bilo svejedno. Skakali su po tramvaju i cijeli se tresao, a meni je samo kroz glavu prolazilo- 'koje životinje'. Još više mi je zgražanja izazvala grupica od šestoro ljudi, koji su jučer ponosno hodali po trgu i nosili majice s natpisom 'Crna legija',a na leđima su imali neki tekst 'Mi i Njemci uvijek smo bili jedno..'.
Meni nikada neće biti jasno kako ti ljudi još uvijek mogu propagirati Pavelića i ustašstvo kada je to povjesno osuđeno i jasno označeno kao zločinačko. Kada razmišljam o toj polovici prošlog stoljeća i kada se prisjetim kako je Hitler svojom propagandom zaluđivao mase, jedino kako mogu objasniti postupke njegovih slijedbenika jest da su ti ljudi bili ispranog mozga. No danas kada je prošlo 60-ak godina i kada je jasno kao dan što su i kakve grozote nacisti, fašisti i ustaše radili, ne razumijem kako i dalje imamo tolike mase koje još uvijek žele takvu politiku, i takav poredak u svijetu, i takvu muziku!
Patriotizma, domoljublje, ustašstvo.. Njima je sve to isto. Pod krinkom domoljublja sve je moguće progurati. I pokrasti pola države.
Al vratimo se na koncert. Znam i sama neke ljude koji su tamo jučer išli. i ne bi bilo u redu svih 60 000 ljudi prozvati ustašama i seljačinama. Bilo je i onih koji su samo išli vidjeti spektakl.
A kažu da je upravo tako i bilo. Vatromet, zabijanje mača u zemlju, Thompson među ljudima.. Mora da je obožavateljima adrelin skakao. Zaista show! I čestitam Thompsonu što tako dobro obavlja svoj posao. Jer to njemu i je posao. A kakav je to posao? E onakav kakav ja ne bih radila niti za sve pare ovog svijeta!
Zašto? zato:
srijeda, 06.06.2007.
Previše ''Nemam pojma'', u N u 2
Milanović vs. Sanader.
Hm,...
Sanadera ne volim. S Milanovićem se tek upoznajem.
A Zoran se nije baš proslavio u Nedjeljom u 2. Naoko simpatičan čovjek. Iskren, jednostavan, bez velikih riječi. Zapravo, bez dovoljno riječi, kakvih god.
Prvo što sam primjetila kod novog SDP-ovog predsjednika su slabe retoričke vještine.. Sve mi ga je bilo žao gledati kako se ne zna izraziti, pa se ne može ne oteti dojmu da zapravo ne zna niti što bi rekao. Ivica nam je pokojni sporo pričao, a ovome je svaka druga bila 'nemam pojma'!Dok sam gledala emisiju, samo sam si razmišljala kako bi Sanader bio spretniji u odgovorima i lakše iznosio svoje stavove.
Eutanazija? Vjera? Vjeronauk u školama? ... sve teška pitanja, rekli bi.
Al nije mi jasno kako se nije bolje spremio, pa znao je da će ga to pitati.. to se uvijek pita.. Kada se netko novi pojavi u politici ili na nekom bitnom položaju, prvo se moraju rasvjetliti osnovne stvari i postaviti mu pitanja: Tko si, što si, što misliš, u što vjeruješ?
Imala sam osjećaj da je pao s marsa i da je sav u šoku od dana prije i funkcije koja mu je dodjeljena.
Komentari i sms poruke koje su slali gledatelji bile su većinom ohrabrujućeg tona. Svi su sretni da je netko mlad na čelu stranke, netko iz 'nove generacije', kažu. A i je mlad. Ima klinca od devet godina koji trenira nogomet.
Običan čovjek. Naš čovjek.
Ateist. Naš čovjek?
A u hrvatskoj toliko pobožnih katolika.
Vjeruje u uspjeh. Ali ne vjeruje u ništa.
Mnoge su me njegove izjave zbunjivale..
Al, sve u svemu, nije tako strašno.
Sviđa mi se ta njegova neopterećenost.. Mladost.. Ludost..
Jedino mi se čini da mu fali znanja.
Nov je on u ovim vodama i to se vidi iz helikoptera..
Držim mu fige! Možda uspije napraviti od SDP-a nešto.
utorak, 05.06.2007.
MI, biciklisti!
Prosječan sam vozač.
Pažljiva sam.
Ne volim brzinu.
Ne volim gužvu.
Ne gazim ljude po cesti.
Ne psujem kada netko pogriješi.
I svima smetam!!!!!!!
Jeste li se kada vozili po Zagrebu biciklom?
Ako jeste, neću vam reći ništa novo, ali slobodno otvaram ovo pitanje, pa ako imate kakvih frustracija, pridružite se!
Biti biciklist u Zagrebu je zaista hrabar pothvat. Odlučila sam ovog proljeća kupiti si bicikl jer mi je dosta gužvi s tramvajima, ne vozim auto, a i htjela bih si ojačati noge. Sve sami sebični razlozi.
Mi sebični biciklisti, koji imamo neznatan broj staza po kojima bismo se trebali vozili, smo zapravo krasni ljudi. Ako ništa drugo, pridonosimo smanjenju zagađenja. No ključni ljudi koji bi nam trebali omogućiti uvjete i izgraditi nam staze za vožnju, gledaju na nas kao čudovišta. i ne samo oni!
Ako se voziš po cesti: trube ti, smetaš, pitaju te zašto ne ideš tamo di su pješaci!
Ako se voziš s pješacima: psuju ti, ignoriraju te, ne žele se maknuti, ne daju ti po svome teritoriju!
Tko bi se uopće usudio voziti po cesti s vozačima koji su sve mlađi i koji svake godine izazovu sve više prometnih nesreća. Gledala sam neki dan Kirinovu izjavu kada su predstavljali MUP-ove spotove. Poludila sam kad sam čula kako treba poduzimati strože kazne za bicikliste i kako se oni nemaju pravo voziti tamo gdje hodaju pješaci, a posebno ne prelaziti zebru na biciklu. I za to će se početi naplaćivati primjerene kazne!
Kako divno! Najbolje bi bilo da nas izbace iz grada! Da ne smetamo!
Umjesto da se, kao što je trend u razvijenim zemljama, biciklizam potiče, oni nas sa ovakvim prijetnjama samo sputavaju. Ma užas.
Po gradu tu i tamo možeš naići na biciklističku stazu, ali su mahom u Novom Zagrebu.( Zapravo, ima i tamo čudnih staza. Ako idete u N. Zagreb preko mosta šta se nastavlja od Držićeve, onda ćete naići na zanimljivu situaciju. Imate stazu do mosta, a onda je pothodnik! i stepenice! Silazne, pa uzlazne! I tako par puta. Nema nikakve druge mogućnosti, osim da stavite bicikl na leđa i penjete se! NIje li to ludost? Napravit stazu do mosta, a na mostu nitko ne živi, pa se čovjek pita di ta staza vodi. i takvih je primjera bezbroj) Što se tiče centra i moje podsljemenske zone, stanje je katastrofalno.
Taj Kirin stvarno nema pojma o životu. I bavi se potpuno krivim pitanjima. Zašto se i dalje vozim po gradu? Makar zna biti glupih situacija i makar su uvjeti katastrofalni, svejedno uživam i baš mi je gušt.
Voljela bih čuti kako se vi snalazite u Zagrebu kao biciklist? ili vozač, pješak s biciklistima?
