needs
09.03.2008., nedjelja
pričamo i divimo se nebu hodamo ruku isprepletenih prstima stežemo si ruke htjela si da pišem u prozi otvoreno si to rekla šutimo i mislimo o nebu o nebu i svemu iza njega radosti koje daje sunce boli koju skrivaju oblaci htjela si da pišem u prozi otvoreno si to rekla sada sam hodam gradom znam da nema smisla pjevušiti onu koju pjevušim često ispod glasa ispod mosta htjela si da pišem u prozi naglasila si to i da ljut sam na sebe na tebe nas na silu jer udre gdje boli najviše počnem posustajati i onda se naljutim još više jer znam da želiš da pišem u prozi naglasila si to znam da ćemo se zajedno diviti nebu jer je naše i sunce i oblak svaka munja samo nam ubrza korak ispreplest ćemo ruke i diviti se nebu jer je naše jer smo željeli to |