needs
27.12.2007., četvrtak
topli dani
|
Iz mora filtriramo sol. Uz sunce, konzumiramo alkohol. Do mraka, već sam pet puta gol. Sad sa sebe, perem more i sol. Ležim na stini, noge pružam prema moru. Na hladovini, zahvaljujem visokom boru. Sad znam, da se neću niti mrdnut. Samo kad ribu s gradela, bude trebalo privrnut. Uz plavu ribu, bokal vina, i za oko ubit neka ravna stina. Reći ću ti da nije istina, ako kažeš da toga ima iza Knina. |
22.12.2007., subota
SNOT - Sad air
|
I m addicted period. you know. i mean like. and its weird because so many of the population, so much of the population is addicted or - or you know compulsive. and impulsive. im really, like, compulsive about shit. when i cant fix my head with, you know, with a certain drug or whatever ill clean something up. you know. or i'll, i get really like, fucking fidgety and uncomfortable and i get, i fly off the handle easy, you know. its like if its not, if I'm not gorging myself on, on, on one thing im fucking...im trying to fill that, that hole some other way, you know what i mean. its always this great feeling of need and it doesn't ne-necessarily have to be of anything in particular, its just something that you don't know what it is which drives you that much more insane sometimes. you know. and thats what a lot of people today, um, suffer from and a lot of people don't even realize it. you know. i don't profess to know everything about it but. u know. i don't know. i just uh. i know that theres that hole that needs to be filled. and uh. a lot of people die trying. |
21.12.2007., petak
proljeće
|
Metalom ograđena, kuća stara. U srcu ostala, ljubav mala. Jutrom zvana, za blista. Na ogradi, mala glista. Toliko borbe, do svježeg zraka. Širi svoja krila i izlazi iz mraka, Leptir sjajan. Osjećaj bajan. Zagrlit će cvijeće, jer je proljeće. |
19.12.2007., srijeda
Tibor i Luna
|
Pod stablom, na kiši. Skrivaše se maleni miši. Miran je, iz-prepadanoj rekao: "Diši"! Rupe je zatvorila kiša i ljudski stroj. Pri pomisli na budućnost, oblije ih hladan znoj. Tako zagrljeni, pored kišnih kapi. Shvaćaju, da njihova ljubav ne hlapi. Izdišući paru, oboje imaju nadu za sutra. Samo treba nekako izdržati do jutra. |
17.12.2007., ponedjeljak
* "Kakav krasan svršetak onoga ko u ljubavi umire."
|
kako ti samo reći? onako brzo u par riječi poput brzog vlaka, koji naivnu djecu gnječi. čuu čuu |
15.12.2007., subota
di je pivo?
|
Odmah pored zvijezda, sjedila je bijesna. Ona je htjela više, stolica je uvijek tijesna. Na sve bi rekla pih, da sam joj bio pre-tih. Nije se čulo ni vidilo, pa sam se zastidio. Sad sam na balkonu, gledam zvijezde, zalijepljene na plafonu. Govorim još tiše: "Idi puno-puno više". |
11.12.2007., utorak
traka
|
Kako je? Dosta je plavo. Znam, vidim te gradom, s oblakom nad glavom. Pa da. Htio bih izgovarati malo više, sve riječi što govore se tiše. Velika je želja. Smijeha i veselja. Ali, hodam ravnim putem koji nema smjera. |
10.12.2007., ponedjeljak
pljuga
|
Slušam, Sam u vodi, upirem prstom i kažem: "Ovo odi"! Pokazujem atlas i držim svijet na oku? Netko ima više. Netko ima manje. Kažem: "Isto sranje"! Ljudsko je bitno, samo znanje. Jer savatko je samo janje. Vijuga ispranih, nakon centrifuga. Grla ispranih, nakon cigara i cuga ili kako u ZG kažu: "Pljuga"! |
07.12.2007., petak
butterfly
|
I m blind and def inside, but i am a man and i got mind. You are the one, that makes me crazy. My eyes can see blue sky and my ears can hear birds fly, I kneel my knees and fly away. Ive got wings of butterfly. When i think of you it makes me cry, again. Set my wings on fire! I want to feel warm again! |
?
|
Sto pedeset dva, mala mrava, četvrta kruška plava, jedan svijet, jedna pojava, u svemu tome, moja mala glava? |
06.12.2007., četvrtak
franz
|
Zrak je ustajao. Dok on je odustajao. Svakog dana je gledao, što je postajao. Dok sjedi na travi, čekajući kišu. Na trenutak zaboravi, gradsku prišu. Padne prva kaplja i sve ostale kapi njene. Iz gasi se prva baklja i ostale vatre njene. On zaboravi svu sramotu i otkrije novi smisao u životu! |
05.12.2007., srijeda
kao nitko
|
Koliko dana? Svako jutro. Sjediš sama. Uvijek, među svima nama. Kaži tiše. Da voliš me više nego prije, da hladne noći, netko grije. Zašto ti i zašto ja? Nismo nikad do sada? Ostali sami i u svijetlu i u tami. Reci mi? Koliko dana? Svako jutro. Uvijek, Sjediš sama. Među svima nama. |
04.12.2007., utorak
pribor
|
Zabadajući kemijsku u kosu, svatih! Da upravo kemijsku u kosu zabih. Poslije toga, nikad više, kemijska neće da piše. Bacih kemijsku, zauvijek i vazda, nek se zna tko je gazda. Sada, drvena olovka piše, na vrhu i gumica briše. Svaki put kad siđe mi sa uma, ja se nagnem iza kantuna, tamo vidim mali koš u kojem kemijska stoji još? |
