pričamo i divimo se nebu
hodamo ruku isprepletenih
prstima stežemo si ruke
htjela si da pišem u prozi
otvoreno si to rekla
šutimo i mislimo o nebu
o nebu i svemu iza njega
radosti koje daje sunce
boli koju skrivaju oblaci
htjela si da pišem u prozi
otvoreno si to rekla
sada sam hodam gradom
znam da nema smisla
pjevušiti onu
koju pjevušim često
ispod glasa ispod mosta
htjela si da pišem u prozi
naglasila si to
i da
ljut sam
na sebe
na tebe
nas
na silu
jer udre gdje boli najviše
počnem posustajati
i onda se naljutim još više
jer znam da želiš
da pišem u prozi
naglasila si to
znam da ćemo
se zajedno diviti nebu
jer je naše
i sunce i oblak
svaka munja
samo nam ubrza korak
ispreplest ćemo ruke
i diviti se nebu
jer je naše
jer smo željeli to
Post je objavljen 09.03.2008. u 02:12 sati.