
naslov nema veze s ničim osim što je dans taj famozni petak 13.
kod mene vam je sve po starom, svakim danom mi se nešto novo zamjeri u ovoj rijeci, da mi dođe da se vratim doma isti tren....
jučerašnji događaj je bio ono, katastrofa, frendica i ja oko 11 legle u krevet i počele gledat film na laptopu, i tako u međuvremenu meni zazvoni mob pa sam klafrala nekih 20 min tako da film nisam ni pratila a ni njoj baš nije bio neki pa smo na kraju ugasile komp i legle spavat... i tak mi pričamo prije spavanja.... i taman komentiramo kako je zgrada poprilično mirna, i kako ne znamo šta bi da smo u zgradi gdje je jedna cura iz našeg bivšeg razreda gdje neki narkić ide po vratima i lupa.... i nije prošlo ni 5 minuta, a nama netko zvoni na vrata... prvi put nismo mogle vjerovat, frendica me pita jel to nama, reko da... ali ponovi se i drugi i treći put... katastrofa.... sjedimo u krevetu u onoj mračnoj sobi i tisuću nam misli prolazi kroz glavu... naravno nismo otvorile, toliko smo se udrvenile od straha da nismo bile u stanju izać iz kreveta a kamoli iz sobe... utihnule smo i osluškivale svaki idući zvuk.... eto večer nam je bila totalna katastrofa.... možda se mi ne bi toliko uplašile da mi poznamo nekoga ovdje, da nama ima tko zvonit... ali ovako, nove u ovom velikom gradu, bez ikoga svoga, dvije cure same u stanu i netko zvoni poslije ponoći.... e pa nije nam baš bilo svejedno... danas nismo ni na fax išle.... nije nam se dalo... ja bi imala matku 15 min, i morala čamit čekajući još sat i pol da nju pričekam, a ona bi imala predmet koji sam ja već imala tak da može od mene prepisat... i tako.... veseli su nam ovi riječki dani...
jučer sam upoznala i jednu curu s bloga, dosta dugo se čitamo pa smo odlučile iskoristit priliku pošto smo u istom gradu i upoznat se, cura je jako simpatična i draga, upravo onakva kakva je i preko bloga.... pozdrav ivy:)
na faxu je ok, još nismo uspjele sredit da frendica i ja budemo u istoj grupi, ali budemo idući tjedan.... uz sve te šokove još da idemo odvojeno s faxa i na fax, no thank you.... prvi kolokvij mi je krajem idućeg mjeseca i tak... nadam se da neću imat previše problema s tim faxom.... možda....
šta se njega tiče, ne znam, glupa sam po tom pitanju.... zbilja ga želim prebolit, ali svaki put kad donesem ovako čvrstu odluku nešto se dogodi da me poljulja.... nadam se da ovaj put neće uspjet, možda samo otežat ali ne i ponovo preokrenut moje misli na njega.... uglavnom ovaj tjedan smo se skoro svaki dan čuli.... igrali neke igrice on line, ja naravno pobjeđivala i tako... ne mogu reć da ostajem hladna kad mi se javi, jer je to nemoguće ipak je još sve presvježe, ali trudit ću se svakim danom sve manje mislit na njega, i pokušat ga izbit iz svoje glave jednom...
danas nam dolaze mame pa krečimo stan ovaj vikend i tako, imamo radne akcije... a idući vikend idemo doma, jedva čekam!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
eto toliko.....
pozzzzz
Sto si ti meni
Sto si ti meni, da l' suza sto slatko boli
il' netko tko lazno voli i prevrtljivo
ljubav je moja nevina, njezna, cista
iskra sto s neba blista, al' ti to ne vidis
Ref.
Jer drazi su ti oni sto pricaju lazno
i kupuju ti stvari, da, to ti je vazno
a ja te volim tako da ne znam sto reci
i svakog dana pisem pjesme bez rijeci
I pjevam ti u dusi dok usta mi sute
i poklanjam ti vjecnost, a drugi minute
al' drazi su ti oni sto pricaju lazno
da, to ti je vazno, da, to ti je vazno
Od srece do srece posrcem jako cesto
ma, evo ti moje mjesto pa voli uzalud
i sto si ti meni, Boze, treba mi svjeza nada
napada tuga sada jer shvatio sam sve
|