....Zivot se ne broji sekundama, vec trenucima koji su ti oduzeli dah....
08.10.2006., nedjelja
život ide dalje
 jučer sam opet plakala.... osjećala sam se nekako... ma ne znam ni sama.... ni tužno ni sretno... nekako bezveze....nemam riječi kojom bi to opisala.... došla sam do jedne spoznaje koja mi je napokon odzvonila u glavi... shvatila sam da je zbilja vrijeme da neke stvari padnu u zaborav... jučer sam ga opet vidjela, pričali smo, dopisivali se.... ja sam malo izazivala i tako.... shvatila sam da je možda ipak bio u pravu kada je još na početku rekao kako nismo iz istih svjetova.... iako je moja ljubav prema njemu mogla nadjačat tu razliku to sada nije bitno... bitno je to da krećem dalje, ali ovaj put za stvarno... shvatila sam da mi više nije toliko ni stalo... ono jučer je bio zadnji pokušaj da na neki neizravan način pokušam nešto postić, da više nemam što izgubit i kad sam shvatila da više nema smisla sama sam sebi rekla da je gotovo.... ne znam šta je s tim čovjekom... u čemu sam pogriješila... ne znam i ostat ću u neznanju, ali nema veze... ova priča u mom životu je gotova, ne potpuno jer smo i dalje "frendovi" i neka ostane na tome... neću više biti ona stara, ona koja se boji da mu ne kaže neku krivu riječ, ona koja se boji zapalit cigaretu pred njim jer je on zakleti nepušač, a sve to da bi ostavila što bolji dojam o sebi.... ooooo ne... to doba mog života je završilo.... život se nastavlja i to bez njega ovaj put.... u biti ono jučer mi je samo pomoglo da dođem do nekih zaključaka, da se napokon opametim i krenem dalje... jer zašto bi ja trošila svoje vrijeme, svoju mladost i najbolje godine na nekoga kome to ne znači ama baš ništa.... u biti znam zašto sam plakala.... plakala sam iz razloga što svi, ali baš svi mi govore da između mene i njega ima nešto više od prijateljstva... i to me izluđuje... zašto svi vide da postoji nešto više a to više se nikad ne pokaže... uvijek su to strogo prijateljski odnosi... i ništa od toga "više" što svi vide između nas.... dosta mi je svega toga i okrećem novi list.... više niti jedna jednina suza iz moga oka neće past zbog njega... ne zaslužuje on to... od mene može dobiti samo neko nazovimo prijateljstvo, ali i to je više ono površno nego istinsko.... sutra ionako ponovo idem za rijeku, a doma ću bit eventualno svaki drugi vikend i provodit ću ga sa svojom mamom, frendicama, sekom i ljudima do kojih mi je stalo i koji zaslužuju svu moju pažnju.... i sigurna sam da će jednom naići netko tko će dobiti svu moju ljubav i tko će mi uzvratiti na isti taj način.... jedna frendica mi je rekla da će mu na kraju bit žao kad shvati što je mogao imati... ne znam hoće li... ali čak mi nije ni stalo do toga da žali.... neka taj period ostane u zaboravu... nekih stvari ću se sjećati kao lijepih uspomena na jednu zaboravljenu nesretnu ljubav i to je sve što će od nas ostati..... eto još je jedno razdoblje u mome životu završilo.... krećem u novi samostalni život, i zaboravljam stare patnje, ostavljam sve iza sebe i krećem u nove izazove.... nadam se da će mi biti sa srećom.... pusa Ne daj mi da Sve sam dala zar je to hvala to nisam zasluzila i tebe krivim sto tako zivim k'o da sam prokleta Crta na dlanu, sad ostala je i znam bez tebe jos trajat ce svijet Suze i bol nista vise od tog ti kriz si zivota mog Ref. 2x Ne daj mi da, ne daj mi da da ti jos jednom sve oprostim ja jer vide svi kao i mi jedno za drugo nismo rodjeni Ova zena prevarena ne spava nocima jer tvoje lice varalice jos mi pred ocima Ref. 2x Crta na dlanu sad ostala je i znam bez tebe jos trajat ce svijet Suze i bol nista vise od tog ti kriz si zivota mog |
