LOGOS

Sada bi po slijedu logike trebalo zaključiti kako svaki pojedinac po svojem izboru pristaje uz Isusa ili uz Adama tj. novozavjetnim rječnikom rečeno uz “svoju staru narav”. Stvari nisu jednostavne, zaključuje svatko tko je to probao. Odlučiti slijediti svoju predstavu Krista još je i moguće, ali zaista stvarno ju slijediti, ne. Nije moguće slijediti Krista zbog nemogućnosti analiziranja, procjenjivanja i djelovanja u svakoj situaciji posebno, niti u velikim odlukama. Čovjek ne može kao pojedinac biti svjestan svojeg položaja u Čovjeku. Stoga je Isus ne samo Začetnik, već i Završitelj toga spasenja. On iz svoje božanske sfere utjecaja može pravilno prosuđivati uzimajući sve parametre u obzir te svrsishodno djelovati. U Isusa se vjeruje na dva načina. Prvo, kao u onoga koji je stvarno bio i koji je Temelj nade i vjere, a drugo , je kao u onoga koji jeste sada jednak Bogu i koji djeluje kao Bog. Znači, Isus je djelovao kao čovjek i otpočeo mogućnost spasenja, a Isus sada djeluje kao Bog i to isto spasenje ostvaruje vodeći računa o svakom pojedincu. Vjerovati i prizivati Isusa ima spasenjski značaj za pojedinca. Isus koji može davati sve što je davao i kao čovjek na zemlji, i sada može i više od toga, zdravlje, mudrost, znanje, vodstvo....... Pismo kaže u Rim 10. poglavlju: “..kako će prizvati onoga za koga nisu čuli, a kako će čuti bez propovjednika”. U svijetu je stalni nedostatak prizivanja Isusa i to pravilno shvaćenog. Zbog toga je sablazan nejedinstva u kršćanstvu strašan. Razdori i međusobna proklinjanja samih kršćana uzrok su odbacivanja Isusa kao živog Spasitelja. Kršćansko nejedinstvo je najveći grijeh, jer je bacilo ljagu na “jedino ime s kojim se može spasiti”. Isus je ime koje se sve manje veže u njegovo pravo značenje. To nije čudno s obzirom da je ono najvažnije. Iz toga razloga je ekumenizam od presudnog značenja i iskaz je žaljenja kršćana zbog sablazni koje su obilježile povijest.