LOGOS

PREDMET: Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini ( “Narodne Novine”, broj 170/03)


1. Predlagatelji predlažu pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini u Članku 1. st.1. točki 3, 5 i 6; jer Zakon u tim odredbama stavlja pojedince i skupine u nepovoljniji položaj te ugrožava prava dotičnih pojedinaca i skupina koja su zajamčena Ustavom RH (NN , broj 41/01)

2. Naime, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini je povrijedio Ustav i to u:

I. IZVORIŠNE OSNOVE

Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.

II. TEMELJNE ODREDBE

Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 5.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

III.ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

1. Zajedničke odredbe
Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Članak 49.

Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog us­tro­ja Republike Hrvatske.
Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja odre­đenog zakonom.

Članak 54.

Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.

3. Razlozi zbog kojih tvrdimo nesuglasnost Predmetnog Zakona u čl. 1. s Ustavom:

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini u čl.1. st.1. toč. 3. propisuje zabranu rada nedjeljom za prodavaonice: “ Nedjeljom, u dane državnih blagdana i neradnih dana određenih posebnim zakonom, prodavaonice ne rade. “, te tako propisuje nedjelju kao obvezujući dan tjednog odmora za sve prodavaonice tj. u praktičnom smislu za osobe.

U točki 5. Zakon propisuje mogućnost rada prodavaonica koje su “ dobile rješenje o dozvoli rada nedjeljom “ , međutim kao kriterij za odlučivanje o “rješenju o dozvoli rada nedjeljom” ne spominje se vjersko uvjerenje. Taj propust se očituje u točki 6. gdje se nalaže: “Odlukom iz stavka 5. ovoga članka rad prodavaonica u dane iz stavka 3. ovoga članka može se utvrditi samo tako da u jednom naselju radi jedna prodavaonica, a u većim mjestima jedna prodavaonica na 5.000 stanovnika. “

Vlada Republike Hrvatske je sklopila Ugovor pod imenom: Ugovor između Vlade RH i Evanđeoske ( Pentekosne ) crkve u RH, Kršćanske adventističke crkve u RH i Saveza baptističkih crkava u RH o pitanjima od zajedničkog interesa, koji je objavljen u Narodnim Novinama, broj 196/03.
U uvodu Ugovora stoji “ pozivajući se na odredbe Ustava RH; te međunarodne konvencije i standarde............u cilju uzajamne suradnje za dobrobit svih građana bez obzira na vjersko uvjerenje...”.
Nadalje, u Članku 22. Ugovora stoji: “Za Kršćansku adventističku crkvu biblijski dan odmora u tjednu je subota, u skladu s kojim se vjerniku pripadniku ove crkve priznaje pravo..........Na zahtjev, koji podnosi vjernik, određuje mu se individualni raspored......Ovaj članak neće se primjenjivati u slučaju neodloživih potreba, prirodnih nepogoda , te ratnih i humanitarnih kriza.”
Ovaj Ugovor je očito napravljen u skladu s Ustavom RH, što potvrđuje i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu ( NN, broj 114/03) koji unosi novi članak i novi naslov u radno zakonodavstvo i to članak 2. u kojem se propisuje “Zabrana diskriminacije” te se izričito zabranjuje diskriminacija između ostalog i zbog vjerskog opredjeljenja. Očito je da je i taj Zakon (ZIDZR/03) u skladu s Ustavom. U Republici Hrvatskoj 22.10.1997. proglašen je Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli br. 1.,4.,6.,7., i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar.nov.,br. 18/97) te se na osnovu Konvencije razvilo stajalište kako imovina, poduzetnička prava i dobit, nisu jedina imovinska prava. Uz njih je uključeno i pravo na rad ili pravo na zaradu.
Članak 50. Ustava propisuje:
“Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti. Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.”
Međutim, očito je da se ovaj članak Ustava ne može primijeniti na osporavani Predmetni Zakon, jer situacija u državi nije bila tako složena da se moralo donositi iz Ustavom predviđenih razloga novelu Zakona o trgovini. Problem prekomjernog iskorištavanja radne snage na koji se ukazivalo u kampanji koja je prethodila predmetnoj noveli Zakona o trgovini mogao se riješiti na drugi način koji ne bi bio protivan Ustavu RH. Uvjereni smo da je Zakonodavac donio taj Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini pod pritiscima te mu nije pristupio temeljito, već je isti donesen brzopleto i površno. Tako je poremećena ravnoteža između prava države da ipak ograniči pravo vlasništva i prava pojedinca na mirno (nesmetano) uživanje vlasništva.
4. Praktične posljedice primjene osporavanog Zakona:
Naime, Poglavarstvo ------------ 03.12.2003. upućuje Javni poziv za podnošenje zahtjeva za rad nedjeljom...........za 2004. godinu. Zahtjev uredno podnosi i --------------------- d.o.o. Poglavarstvo donosi odluku o godišnjem rasporedu. Na odluku godišnjeg rasporeda rada trgovina za 2004.g. vlasnica --------------------- d.o.o.----, ---------------------------------, dana 13.01.2004. podnosi Žalbu. U Žalbi navodi svoje vjersko uvjerenje kao razlog iz kojeg moli da se ono uzme u obzir te se njoj odredi drukčiji raspored. Budući da zbog vjerskih razloga ne radi subotom, --------------------- je do sada radio nedjeljom, jer je vlasnica vjernica Kršćanske adventističke crkve u RH. U Rješenju Općinskog poglavarstva ----- povodom Žalbe/Prigovora isto se u obrazloženju očituje na sljedeći način: “....budući da subota zakonom nije određena za dan dežurstva, niti je vjersko uvjerenje određeno za kriterij kod odlučivanja .....”. Poglavarstvo Općine ----- Zakon o trgovini tumači ispravno, jer zaista vjersko uvjerenje nije određeno za kriterij kod odlučivanja te je očit promašaj Zakona koji zanemaruje vjersko uvjerenje.
U PRILOGU: - dokumentacija glede tog slučaja ( Poziv, Žalba, Rješenje)
5. Predlažemo,
Ustavnom Sudu da postupi po čl. 45. i 55. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN, broj 49/02), jer držimo očitim da će odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini u praksi otežati primjenu članka 2. ZIDZR/03, te Ugovora između Vlade RH i Kršćanske adventističke crkve koji je dao neke smjernice razvoja prava za vjernike KAC u RH, jer će adventisti zaposleni kod trgovačkih društava ( ili kod traženja zaposlenja ) biti ( i jesu ) onemogućeni Predmetnim Zakonom odraditi slobodne subote nedjeljom na što imaju pravo po Zakonu o radu, po Ugovoru između Vlade i KAC i prema Kovenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Pravni položaj pripadnika Kršćanske adventističke crkve treba uskladiti sa Ustavom RH na način da kriterij kod izdavanja Rješenja o dozvoli rada nedjeljom bude između ostalog i vjerska pripadnost odnosno uvjerenje. Predlažemo Sudu da postupa u hitnom postupku kako ne bi nastale štetne posljedice za vjernike KAC, ali i drugih vjerskih skupina koje Predmetni Zakon stavlja u neravnopravan položaj.
Te u konačnici predlažemo Sudu da spriječi propisivanje nedjelje kao obvezatnog dana tjednog odmora Predmetnim Zakonom, ali i svakim drugim, jer bi to značilo stavljanje skupina hrvatskih građana u nepovoljniji položaj.