PREDMET: Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini ( “Narodne Novine”, broj 170/03)
1. Predlagatelji predlažu pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini u Članku 1. st.1. točki 3, 5 i 6; jer Zakon u tim odredbama stavlja pojedince i skupine u nepovoljniji položaj te ugrožava prava dotičnih pojedinaca i skupina koja su zajamčena Ustavom RH (NN , broj 41/01)
2. Naime, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini je povrijedio Ustav i to u:
I. IZVORIŠNE OSNOVE
Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.
II. TEMELJNE ODREDBE
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Članak 5.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
III.ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA
1. Zajedničke odredbe
Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Članak 49.
Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.
Članak 54.
Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
3. Razlozi zbog kojih tvrdimo nesuglasnost Predmetnog Zakona u čl. 1. s Ustavom:
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini u čl.1. st.1. toč. 3. propisuje zabranu rada nedjeljom za prodavaonice: “ Nedjeljom, u dane državnih blagdana i neradnih dana određenih posebnim zakonom, prodavaonice ne rade. “, te tako propisuje nedjelju kao obvezujući dan tjednog odmora za sve prodavaonice tj. u praktičnom smislu za osobe.
U točki 5. Zakon propisuje mogućnost rada prodavaonica koje su “ dobile rješenje o dozvoli rada nedjeljom “ , međutim kao kriterij za odlučivanje o “rješenju o dozvoli rada nedjeljom” ne spominje se vjersko uvjerenje. Taj propust se očituje u točki 6. gdje se nalaže: “Odlukom iz stavka 5. ovoga članka rad prodavaonica u dane iz stavka 3. ovoga članka može se utvrditi samo tako da u jednom naselju radi jedna prodavaonica, a u većim mjestima jedna prodavaonica na 5.000 stanovnika. “
Vlada Republike Hrvatske je sklopila Ugovor pod imenom: Ugovor između Vlade RH i Evanđeoske ( Pentekosne ) crkve u RH, Kršćanske adventističke crkve u RH i Saveza baptističkih crkava u RH o pitanjima od zajedničkog interesa, koji je objavljen u Narodnim Novinama, broj 196/03.
U uvodu Ugovora stoji “ pozivajući se na odredbe Ustava RH; te međunarodne konvencije i standarde............u cilju uzajamne suradnje za dobrobit svih građana bez obzira na vjersko uvjerenje...”.
Nadalje, u Članku 22. Ugovora stoji: “Za Kršćansku adventističku crkvu biblijski dan odmora u tjednu je subota, u skladu s kojim se vjerniku pripadniku ove crkve priznaje pravo..........Na zahtjev, koji podnosi vjernik, određuje mu se individualni raspored......Ovaj članak neće se primjenjivati u slučaju neodloživih potreba, prirodnih nepogoda , te ratnih i humanitarnih kriza.”
Ovaj Ugovor je očito napravljen u skladu s Ustavom RH, što potvrđuje i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu ( NN, broj 114/03) koji unosi novi članak i novi naslov u radno zakonodavstvo i to članak 2. u kojem se propisuje “Zabrana diskriminacije” te se izričito zabranjuje diskriminacija između ostalog i zbog vjerskog opredjeljenja. Očito je da je i taj Zakon (ZIDZR/03) u skladu s Ustavom. U Republici Hrvatskoj 22.10.1997. proglašen je Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli br. 1.,4.,6.,7., i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar.nov.,br. 18/97) te se na osnovu Konvencije razvilo stajalište kako imovina, poduzetnička prava i dobit, nisu jedina imovinska prava. Uz njih je uključeno i pravo na rad ili pravo na zaradu.
Članak 50. Ustava propisuje:
“Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti. Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.”
Međutim, očito je da se ovaj članak Ustava ne može primijeniti na osporavani Predmetni Zakon, jer situacija u državi nije bila tako složena da se moralo donositi iz Ustavom predviđenih razloga novelu Zakona o trgovini. Problem prekomjernog iskorištavanja radne snage na koji se ukazivalo u kampanji koja je prethodila predmetnoj noveli Zakona o trgovini mogao se riješiti na drugi način koji ne bi bio protivan Ustavu RH. Uvjereni smo da je Zakonodavac donio taj Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini pod pritiscima te mu nije pristupio temeljito, već je isti donesen brzopleto i površno. Tako je poremećena ravnoteža između prava države da ipak ograniči pravo vlasništva i prava pojedinca na mirno (nesmetano) uživanje vlasništva.
4. Praktične posljedice primjene osporavanog Zakona:
Naime, Poglavarstvo ------------ 03.12.2003. upućuje Javni poziv za podnošenje zahtjeva za rad nedjeljom...........za 2004. godinu. Zahtjev uredno podnosi i --------------------- d.o.o. Poglavarstvo donosi odluku o godišnjem rasporedu. Na odluku godišnjeg rasporeda rada trgovina za 2004.g. vlasnica --------------------- d.o.o.----, ---------------------------------, dana 13.01.2004. podnosi Žalbu. U Žalbi navodi svoje vjersko uvjerenje kao razlog iz kojeg moli da se ono uzme u obzir te se njoj odredi drukčiji raspored. Budući da zbog vjerskih razloga ne radi subotom, --------------------- je do sada radio nedjeljom, jer je vlasnica vjernica Kršćanske adventističke crkve u RH. U Rješenju Općinskog poglavarstva ----- povodom Žalbe/Prigovora isto se u obrazloženju očituje na sljedeći način: “....budući da subota zakonom nije određena za dan dežurstva, niti je vjersko uvjerenje određeno za kriterij kod odlučivanja .....”. Poglavarstvo Općine ----- Zakon o trgovini tumači ispravno, jer zaista vjersko uvjerenje nije određeno za kriterij kod odlučivanja te je očit promašaj Zakona koji zanemaruje vjersko uvjerenje.
U PRILOGU: - dokumentacija glede tog slučaja ( Poziv, Žalba, Rješenje)
5. Predlažemo,
Ustavnom Sudu da postupi po čl. 45. i 55. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN, broj 49/02), jer držimo očitim da će odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini u praksi otežati primjenu članka 2. ZIDZR/03, te Ugovora između Vlade RH i Kršćanske adventističke crkve koji je dao neke smjernice razvoja prava za vjernike KAC u RH, jer će adventisti zaposleni kod trgovačkih društava ( ili kod traženja zaposlenja ) biti ( i jesu ) onemogućeni Predmetnim Zakonom odraditi slobodne subote nedjeljom na što imaju pravo po Zakonu o radu, po Ugovoru između Vlade i KAC i prema Kovenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Pravni položaj pripadnika Kršćanske adventističke crkve treba uskladiti sa Ustavom RH na način da kriterij kod izdavanja Rješenja o dozvoli rada nedjeljom bude između ostalog i vjerska pripadnost odnosno uvjerenje. Predlažemo Sudu da postupa u hitnom postupku kako ne bi nastale štetne posljedice za vjernike KAC, ali i drugih vjerskih skupina koje Predmetni Zakon stavlja u neravnopravan položaj.
Te u konačnici predlažemo Sudu da spriječi propisivanje nedjelje kao obvezatnog dana tjednog odmora Predmetnim Zakonom, ali i svakim drugim, jer bi to značilo stavljanje skupina hrvatskih građana u nepovoljniji položaj.