srijeda, 18.09.2024.
Navika iz djetinjstva
Interesantno je kako nikakvi užasi stanovništva Pojasa Gaze i Zapadne obale ne mogu muslimanske zemlje poput Irana, Libanona, Sirije, Jemena ili Turske natjerati na krajnju reakciju, no ako bi samo Izrael odlučio podići Treći hram na području današnje džamije Al-Aksa u Jeruzalemu, sav bi se muslimanski, što arapski što nearapski svijet diljem svijeta i galaktike, digao na noge i bez sekunde razmišljanja krenuo u odmazdu bez presedana, uključujući, dakako, i Saudijsku Arabiju. Toliko je religija, ta bizarna iracionalna komponenta u umu čovječanstva, snažna i vibrantna! U ime Boga najlakše je ratovati, manipulirati, mobilizirati mase, vladati masama, organizirati mase, upravljati emocijama i motivima masa. Ono što se čini nemogućim, ako se samo učini u ime Boga - postaje mogućim, čak i zastrašujuće laganim. Evo sad je Izrael tisuće ljudi u Libanonu teško ozlijedio pejdžerima, mnoge od njih i usmrtio, među njima i liječnike, a mnogi će od posljedica ozljeda umrijeti u narednim satima i danima, no ako ste pomislili da je to kap koja je prelila čašu, varate se. Hezbolah će uzvratiti, no zapravo se neće dogoditi ništa nemoguće za izraelsku obranu.
Ni za jednu vjerski fundamentalističku muslimansku zemlju uopće nisu od naročitog značaja ljudske žrtve, one su tek umnažanje mučenika a time i nacionalne slave u očima Alaha. No ako bi netko odlučio dići u zrak Al-Aksu, e onda bismo vidjeli belaj bez premca! A navodno postoji neko proročanstvo koje kaže da će kraj Izraela nastupiti u trenutku kad on odluči izgraditi Treći hram na mjestu Al-Akse. To isto proročanstvo kaže da se Treći hram ne nalazi i ne treba nalaziti i ne smije nalaziti u vanjskome svijetu, da se on nalazi u ljudskome srcu, itd. Interesantno je da tijekom povijesti Židovi zapravo diljem Europe i nisu inzistirali na bogomolji kao velebnoj građevini (za razliku od kršćana, naročito katolika). Zbog toga danas ni nema značajnih arhitektonskih zdanja kao židovskih bogomolja. Ona je uvijek bila tek mjesto gdje se odvija bogoslužje, bilo koja zgrada, kuća, stan. U novije su vrijeme, dakako, židovske bogomolje dobile na značaju i ljepoti u bogatom, tzv. zapadnom svijetu, no to je samo zbog utjecaja vremena i društvenog konteksta i zapravo je svojevrsno odnarođenje ili odstupanje od duše vjere. Prvi (Solomonov) i Drugi (uništen par desetljeća nakon Isusovog raspeća) hram bili su, naravno, velebna arhitektonska i umjetnička zdanja, no otad se u kolektivnom umu Židova ipak mnogo toga promijenilo.
Danas se Židovi grubo mogu podijeliti u tri kategorije. Prvu čine sekularni Židovi kako u Izraelu tako i diljem svijeta, naročito Zapada. To je kategorija izdašno blagoslovljena visokim stupnjem inteligencije, kreativne moći i zdravoga razuma. Diljem modernoga svijeta sekularni su Židovi bili pokretači ogromnog broja naprednih društvenih tendencija pa je čak i Superman kao Kal-El, jedan od Elohim, proizvod dvojice njih, Jerryja Siegela i Joea Shustera. :)) Drugu kategoriju čine Židovi-vjernici, bilo da se radi o većinskim Aškenazima ili manjinskim, umjetnički nastrojenim Sefardima. Unutar tih zajednica tijekom povijesti su nastale dodatne podjele (pa su im se pridružile i druge narodnosne skupine poput Hazara tursko-mongolskog porijekla, koji su oko 740. godine prešli na judaizam), a u samom Izraelu Židovi-vjernici u priličnom postotku pokazuju stav otklona od vojske i oružja, od pojma obrane pred neprijateljem pa čak i od same Države Izrael, za koju smatraju da nikada nije trebala nastati. Treću i najmanju kategoriju čine militantni Židovi koji priželjkuju Treći hram na mjestu Al-Akse, današnje glavne muslimanske bogomolje u Jeruzalemu i trećeg najsvetijeg mjesta islama. Katkad demon u meni poželi da ta treća židovska skupina konačno realizira svoje vlažne pubertetske snove pa da nastane biblijski fajt koji će odkristalizirati ili demineralizirati ili kao u kakvom kamenolomu raskameniti sva ta u-nebo-vapijuća mentalna sranja u glavama milijuna. Netanyahu i njegovi pobočnici, među kojima ima i puno radikalnijih od njega samoga, čine neku deformiranu četvrtu kategoriju, u koju spada i pokojni Ariel Sharon, mračan lik koji je svojim posjetom kompleksu Al-Aksa na Brdu hrama izazvao Drugu intifadu. Sve skupa zaista treba "demineralizirati", ali kako? Možda se nakon deset tisuća godina stvar sama od sebe nekako razgradi, kad padnu u zaborav Jahve, pardon, Adonai, te Krist i Alah, te besprizorne etikete ljudske zloće.
Naravno da bi bezazleni i čestiti vjernici tih triju abrahamskih pizdarija, pardon, religija, nastalih na temelju priče o Abramu iz Ura, mogli negodovati nad mojim bogohuljenjem. Jer kako se usuđujem govoriti išta protiv onoga čemu su oni podučavani od djetinjstva?! Hej, od djetinjstva! Jedan moj prijatelj jednom se preda mnom pomolio i prekrstio prije prvog zalogaja pizze iako je od vremena adolescencije buntovni ikonoklast, skroz-naskroz sekularno orijentiran uz zadržano vjerovanje u parapsihološke fenomene. Kad sam ga u čudu pitao čemu sam to upravo svjedočio, uz smijuljenje mi je objasnio da je to navika iz djetinjstva. Molim?! Ali eto, navika iz djetinjstva. Nemojmo dalje u to dirati. Djetinjstvo pojedinca i djetinjstvo čovječanstva na neki su čudan način izjednačeni, jednako su svetinje u koje se ne smije dirati.
