četvrtak, 31.05.2018.
Zapetljani u mreži
Brojimo prave prijatelje na prstima jedne ruke jer to su oni koje smo upoznali u vremenu dok društvene mreže nisu zavladale svijetom. Ironija ovog posta je da to pišem ja koja imam i facebook i instagram profil, a odnedavno i ovaj blog. No nisu društvene mreže loše dok god im ne dozvolimo da preuzmu cijeli naš život. Izreka modernog doba postala je: " Što nije na facebooku/instagramu nije se ni dogodilo. " I tako svaki izlazak, putovanje, pa čak i obična jutarnja kava i odlazak u trgovinu osvane kao objava sa hastagom, tagom i check-inom. Jer ako toga nema, smatra se da nema ni nas. Nigdje. Nikada. Ne izlazimo iz sobe, ne družimo se, ne zabavljamo se, ne živimo. Stvarno? Ma ne! Naprotiv, mislim da oni koji najmanje objavljuju, najviše i žive. Tko se uopće sjeti stavljati objavu ako se tako super zabavlja u izlasku ili na putovanju? Ima još jedna izreka modernog doba, ta mi je nekako draža, a kaže : " Najbolji provod je onaj kad idući dan nemate niti jednu sliku. " Tako nekako. I tu se slažem. Bilo je puno takvih provoda i ostale su jako lijepe uspomene. Vrijednije od bilo koje slike sa 1000+ lajkova i nekoliko stotina komentara. Svima je to danas bitno. To je postao osnovni dokaz prihvaćenosti u ovom našem društvu. Toliko smo zapetljani u toj mreži da smo izgubili pojam o stvarnosti. Nema komunikacije oči u oči, nema ispijanja kava jer smo se stvarno htjeli vidjeti nego jer kafić ima wifi, a Vi ste baš "kratki" s megabajtima. Možete reći da pretjerujem, ali to je tako. I bit će sve gore. Tehnologija se razvija, a mi ju pratimo kao očarani, kao da smo ovisni. Pa pomalo i jesmo. Sve je to u redu, u granicama. Ali granice nesvjesno prelazimo. Da ljudi, ovisni smo. Svaka čast onome tko još ima snage stisnuti log out i izaći van pogledati u Sunce i udahnuti svježeg zraka. Ja još mogu, a ti? Ne smijemo izgubiti prave vrijednosti, ne smijemo se još više zapetljati. Stvarno ne bi htjela da moje dijete jednog dana kaže da mu je najbolji prijatelj "pero1436" . Mi možemo biti sretni sa tim prijateljima koje brojimo na prste jedne ruke i nadati se da će i buduće generacije imati bar toliko. Mogla bi pisati o tome još. Ali ne želim. Imam bolju ideju. Zove se "log out" . Lajkaš? 
- 20:00 -
