četvrtak, 31.05.2018.
Zapetljani u mreži
Brojimo prave prijatelje na prstima jedne ruke jer to su oni koje smo upoznali u vremenu dok društvene mreže nisu zavladale svijetom. Ironija ovog posta je da to pišem ja koja imam i facebook i instagram profil, a odnedavno i ovaj blog. No nisu društvene mreže loše dok god im ne dozvolimo da preuzmu cijeli naš život. Izreka modernog doba postala je: " Što nije na facebooku/instagramu nije se ni dogodilo. " I tako svaki izlazak, putovanje, pa čak i obična jutarnja kava i odlazak u trgovinu osvane kao objava sa hastagom, tagom i check-inom. Jer ako toga nema, smatra se da nema ni nas. Nigdje. Nikada. Ne izlazimo iz sobe, ne družimo se, ne zabavljamo se, ne živimo. Stvarno? Ma ne! Naprotiv, mislim da oni koji najmanje objavljuju, najviše i žive. Tko se uopće sjeti stavljati objavu ako se tako super zabavlja u izlasku ili na putovanju? Ima još jedna izreka modernog doba, ta mi je nekako draža, a kaže : " Najbolji provod je onaj kad idući dan nemate niti jednu sliku. " Tako nekako. I tu se slažem. Bilo je puno takvih provoda i ostale su jako lijepe uspomene. Vrijednije od bilo koje slike sa 1000+ lajkova i nekoliko stotina komentara. Svima je to danas bitno. To je postao osnovni dokaz prihvaćenosti u ovom našem društvu. Toliko smo zapetljani u toj mreži da smo izgubili pojam o stvarnosti. Nema komunikacije oči u oči, nema ispijanja kava jer smo se stvarno htjeli vidjeti nego jer kafić ima wifi, a Vi ste baš "kratki" s megabajtima. Možete reći da pretjerujem, ali to je tako. I bit će sve gore. Tehnologija se razvija, a mi ju pratimo kao očarani, kao da smo ovisni. Pa pomalo i jesmo. Sve je to u redu, u granicama. Ali granice nesvjesno prelazimo. Da ljudi, ovisni smo. Svaka čast onome tko još ima snage stisnuti log out i izaći van pogledati u Sunce i udahnuti svježeg zraka. Ja još mogu, a ti? Ne smijemo izgubiti prave vrijednosti, ne smijemo se još više zapetljati. Stvarno ne bi htjela da moje dijete jednog dana kaže da mu je najbolji prijatelj "pero1436" . Mi možemo biti sretni sa tim prijateljima koje brojimo na prste jedne ruke i nadati se da će i buduće generacije imati bar toliko. Mogla bi pisati o tome još. Ali ne želim. Imam bolju ideju. Zove se "log out" . Lajkaš? 
- 20:00 -
Da sam deset mlađa
Tako nekako je i D.Merlin otpjevao jedan od svojih hitova. Ja ne pišem hit, ja maštam o vremenima kada je sve bilo jednostavnije. Ali ne želim se vraćati u to doba i mijenjati stvari. Samo bi htjela toj deset mlađoj sebi reći da neka više uživa u životu, a manje brine. U tim godinama svaki se problem činio ogroman i teško rješiv. Sjećam se da mi je majka nebrojeno puta rekla da ne brinem, da me pravi život tek čeka. Sad ju razumijem. No nije ovo, iako možda tako izgleda, jedan od onih tmurnih postova. Mislim da su nam životi svima dovoljno sivi i da ne želimo još i čitati o tome. Samo Vam želim reći da ni u jednom periodu života ne treba brinuti. Naša briga ne rješava niti jedan problem, naprotiv ona ga "hrani" i time on postaje samo veći i tek onda ne vidimo nigdje rješenje. I umjesto da se jednog dana žalimo da smo previše brinuli, trebamo se sada okrenuti lijepim stvarima i živjeti. Vjerujem da nitko od nas ne želi za deset godina opet žaliti za mlađim danima. Zato treba živjeti sad, imali Vi 15, 25, 35 ili 50. Nebitno. Bitno je kako se nosite sa životom i njegovim "testovima" u svakom od tih perioda. Netko će sad možda reći da izigravam nekog "lifecoacha" , i to je ok. Svatko ima pravo protumačiti si moj tekst kako želi. Ja samo iznosim svoje misli i pišem ono što mi se tog dana mota po glavi. Danas je to ovo, sutra će biti nešto drugo. Ja ću se potruditi pisati Vam što češće jer, koliko vidim, čitate. Nadam se da Vam se i sviđa moj rad i da se bar malo poistovjećujete samnom. Ako ne, opet dobro. Pisat ću za svoju dušu, kao i do sad. Danas sam, silom prilike, morala pisati na mobitelu. Onda znate koliko sam ustrajna. I tmuran je neki dan, nemam inspiracije, ali post je tu. Kakav takav, iz moje glave je. Možda sutra bude bolje. Možda bude sunčanije. Možda mi računalo proradi. Sve je moguće. Osim da postanem deset mlađa. Ma neka meni mojih 25, dobro se slažemo ..
- 14:11 -
utorak, 29.05.2018.
Pokušaj 1258 ...
Pokušaj 1258 da krenem pisati blog. Ok, priznajem, nisam stvarno brojala. Ali, zapravo, cijeli život (a tek mi je 25
) nešto "piskaram" . Mislim da kad bi sad malo prekopala po stanu, točnije po ladicama, našla bi gomilu svojih bilježnica punih pokušaja da napišem nešto. Ima tu i priča, pjesama, dnevnika, putopisa, šrakopisa i tko zna čega sve još. A o blogu da ne pričam. Pokušavala sam, naravno. Mislim, tko nije. Zadnjih par godina svi bi htjeli biti blogeri, pisci, svi žele da ih se po nečemu primijeti i zapamti. Pa nekako mi se čini da to nije loše. Zar nije bolje da Vam dijete jednog dana kaže kako želi početi pisati blog, nego da do jutra sjedi u nekoj lokalnoj "birtiji" i dovršava bocu nekog lošeg alkohola? I ja bi radije da do jutra sjedi za računalom i piše. O sebi, o ljudima, o događajima, o svemu što ga muči ili veseli i to želi podijeliti sa svima nama, a ne sa likom s druge strane šanka. No dobro, ovo stvarno nije trebala biti tema za danas. Moje isprike, ali to sam ja. Često ispadam iz teme, i u pisanju i u životu. Krenem jednim putem pa završim negdje gdje nisam planirala. Tako je i danas. Imala sam cijeli tekst u glavi kako ću ovo svoje blogersko putovanje započeti. Doslovno mi se ispisao u mislima dok sam rashlađivala glavu pod tušem i analizirala svoj život. Da, znam, ljudi obično pjevaju pod tušem. A ja, analiziram, kalkuliram, rastavljam svoje probleme na proste faktore, oduzimam, zbrajam itd. Ali nije mi matematika nikad bila jača strana, pa i to moje rješavanje životnih problema baš i nije uspješno. No dobro, možda sutra krenem s tom temom koja je trebala biti danas. A možda mi sutra dođe neka bolja ideja ili opet počnem pisati samo ono što mi je u tom trenutku na pameti, kao i danas. To Vam je onaj šrakopis gore spomenut. Ipak, na kraju krajeva, to su samo moje misli. Ne pokušavam nikoga zadiviti niti postati velika blogerica preko noći. To je to od mene za danas. Lijepi pozdrav Tebi koji/koja si ovo čitao/čitala i hvala Ti. Obećajem temu idući put. Smislenu. Dosljednu. Ipak mi je ovo 1258 pokušaj (stvarno nisam brojala). Biti će i od mene nešto. Ljubim vas ..
- 16:29 -
