četvrtak, 31.05.2018.
Da sam deset mlađa
Tako nekako je i D.Merlin otpjevao jedan od svojih hitova. Ja ne pišem hit, ja maštam o vremenima kada je sve bilo jednostavnije. Ali ne želim se vraćati u to doba i mijenjati stvari. Samo bi htjela toj deset mlađoj sebi reći da neka više uživa u životu, a manje brine. U tim godinama svaki se problem činio ogroman i teško rješiv. Sjećam se da mi je majka nebrojeno puta rekla da ne brinem, da me pravi život tek čeka. Sad ju razumijem. No nije ovo, iako možda tako izgleda, jedan od onih tmurnih postova. Mislim da su nam životi svima dovoljno sivi i da ne želimo još i čitati o tome. Samo Vam želim reći da ni u jednom periodu života ne treba brinuti. Naša briga ne rješava niti jedan problem, naprotiv ona ga "hrani" i time on postaje samo veći i tek onda ne vidimo nigdje rješenje. I umjesto da se jednog dana žalimo da smo previše brinuli, trebamo se sada okrenuti lijepim stvarima i živjeti. Vjerujem da nitko od nas ne želi za deset godina opet žaliti za mlađim danima. Zato treba živjeti sad, imali Vi 15, 25, 35 ili 50. Nebitno. Bitno je kako se nosite sa životom i njegovim "testovima" u svakom od tih perioda. Netko će sad možda reći da izigravam nekog "lifecoacha" , i to je ok. Svatko ima pravo protumačiti si moj tekst kako želi. Ja samo iznosim svoje misli i pišem ono što mi se tog dana mota po glavi. Danas je to ovo, sutra će biti nešto drugo. Ja ću se potruditi pisati Vam što češće jer, koliko vidim, čitate. Nadam se da Vam se i sviđa moj rad i da se bar malo poistovjećujete samnom. Ako ne, opet dobro. Pisat ću za svoju dušu, kao i do sad. Danas sam, silom prilike, morala pisati na mobitelu. Onda znate koliko sam ustrajna. I tmuran je neki dan, nemam inspiracije, ali post je tu. Kakav takav, iz moje glave je. Možda sutra bude bolje. Možda bude sunčanije. Možda mi računalo proradi. Sve je moguće. Osim da postanem deset mlađa. Ma neka meni mojih 25, dobro se slažemo ..
- 14:11 -
