Dan petnaesti 29.7.

Danas je točno 14 dana kako sam tu. Ne osjećam veliku želju za komunikacijom s ljudima. Veselim se grupi s dr. Svetom, imam potrebu se malo misaono angažirati u ovim emocijama i stanjima, pa makar šutjela.
--
Iz bolničkog kreveta plaćam režije internet bankarstvom. What a time to be alive, a niti trošim tu vodu, niti znam kako je trenutno u stanu, čak ga i teško zamišljam...
---
Sanjala sam neke proteste po Zagrebu, nasilje, zauzimanje za sebe, vrtnju u krug, bila je Mala, On, Visoki Tip iz Srednje, dida, neka žena s posla, nepoznata - kojoj ja govorim da imam F dijagnoze.
Probudila sam se nekako mamurna.
---
Htjela bih danas ne jesti kruh. Vražje su ove tablete. Neke te tjeraju da se treseš, neke da se trpaš smećem, neke da ne možeš ni pomislit na hranu.
---
Koliko god mi je drago kad dođu Roditelji ili On i zahvalna sam im što mi donose stvari i pomažu - često mi bude preintezivno i skroz mi poremeti dnevni ritam.
Oni su i simbol vanjskog svijeta i života, od kojeg sam odvojena. A kao da nisam još prihvatila da je ovo sada moj život i da su i oni dio njega, takvog kakav je. On kaže da je naš potencijal to što nismo fiksirani i može biti i ovo i ono, iako um ima potrebu da sve fiksira.
---
Jutros mi je vilica bila stisnuta toliko da nisam mogla otvarati usta.
Na kavi sam popila 2 nescafea s brdo šećera. Hoće taj olazepin šećer, majkumu.
---
Grupa sa sestrom Facom je bila o strahu, sramu, krivnji i osudi.. Zahtjevno. Ali i utješno što smo svi podijelili, čovjek se u tome pronaše (koliko je ovo klišej izraz!?), čuješ da nisi sam... Ali teško je sve te savjete usvojit i prihvatit za sebe.
Danas dolaze Roditelji donijeti još neke stvari. Stalno otkrivam šta bi mi još dobro došlo dok sam tu. Kao da se gnijezdim, kućim...
----
Bila sam jako tužna kad su bili Roditelji. Dolaze mi misli: "a ja njima tako vraćam.." što se liječim na psihijatriji. Da, mislim da sam ja kriva za svoje stanje. Za bolest?
I još su se držali za ruke kada su odlazili, bilo je dirljivo i tužno. Radije bih da ne dolaze da me ne gledaju tužnu i sjebanu.