Dan deseti, 24.7.

ponedjeljak , 26.07.2021.

(Uz kašnjenje kao posljedica loših dana)

Snovi:
-Prijatelji, ja i psi. Lijepa šuma, šetnja, biljke. i PREDIVNI PSI.
-Mama, tata, brat i ja u nekoj avanturi, pokušavamo se sakriti od kiše i ulazimo u neki centar, trebamo ići kupiti cipele i ja se ne mogu spustiti dolje po stepenicama od straha, a oni me tjeraju.. i na kraju sjedimo na stepenicama i tata i ja i on mi kaže da je ok, da možemo ići dalje...

On this day, a year ago - kaže Facebook.
Bila sam na festivalu, treštala je muzika, zabavljala sam se. Danas.. danas sam u bolnici. I to na psihijatriji. Kako je to moguće? Što je moja stvarnost?
Danas je moja stvarnost. On THIS day.

----

Negativne i crne slike koj se kao bljeskovi prikazuju, svi mogući scenariji mog života koji su onda predmet analiziranja i emotivnog naboja i doslovno mi rovare po glavi, duši, tijelu...
Spremam se na sve što se može dogoditi, jer ako sam to već u glavi prošla - onda će mi bit lakše kad se zaista i dogodi.
A u međuvremenu strahujem od svih tih stvari.. I blokira me, opsjeda, čini tjeskobnom.
Danas sam se izložila na grupi i krenule su suze. Prvi put u 2 mjeseca. Kratko, ali nešto je negdje krcnulo.
----

Osjetila sam promjenu u terapiji jer sam opet počela bit fizički nervozna, treskavica, svrbež, nemir...
----
Da nisam uzela Xanax popodne ne znam kako bi se smirila.
Evo opet.
Dokle?