Dan osmi 22.7.

Danas je tjedan dana kako sam tu. Jutros nisam bila takav zombi kao jučer, ali usporenija sam no inače.
Spakirala sam sve svoje stvari za skorašnju selidbu u drugu sobu.

Mama i tata će doći sutra. Danas je bilo dobro na grupnoj terapiji s Modelom. I na relaksaciji s Veselom.
Počastila sam se nescafeom od čokolade, očekivavši neki učinak no nije ga bilo. Mislila sam da ću možda moći na wc obaviti veliku nuždu. Ništa od toga. Možda opet laksativ?

Zamolila sam roditelje da mi donesu pribor za crtanje, 2-3 male paštete i maslinovo ulje.


PRIČA O KINESKOM SELJAKU
Jednom davno živio je kineski seljak čiji je konj pobjegao. Te večeri, svi su se njegovi susjedi okupili ispred njegove kuće. Rekli su mi: Tako nam je žao što ti je konj pobjegao. To je velika nesreća. Seljak je na to samo rekao: Možda. Vidjet ćemo.

Nakon nekoliko dana seljakov konj se vratio. A s njim je došlo još sedam divljih konja. Te večeri seljani su se opet skupili govoreći: Kakva je to samo sreća, sada imaš 8 konja. Seljak je samo rekao: Možda, vidjet ćemo.

Sljedećeg dana seljakov sin je pokušao pripitomiti jednog od novih konja. Jašući ga, pao je i slomio nogu. Susjedi su se opet okupili žalujući zabog seljakovog sina, a on je rekao: Možda, vidjet ćemo.

Nakon nekoliko dana, vojnici su došli u selo regrutirati sve sposobne muškarce da idu u rat. Seljakovog sina nisu uzeli jer je bio ozlijeđen-. Susjedi su farmeru zavidjeli, govoreći mu kako je sretan jer njegov sin jedinac ne mora u vojsku. Seljak je na to rekao, pogađate: Možda, vidjet ćemo.
_____________________________________________________

Propala
Kako za nekoga vrijedi ono što ne vrijedi za tebe? I obrnutoj. Ja Propaloj govorim. da se ne ubije, da prihvati od života priliku koju dobiva svakog jutra kad se probudi, da nije zla osoba i da se ne treba kažnjavati.
Otišla je iz bolnice.

Donirat ću knjižnici neke svoje duple ili stare knjige.
Javit ću se sestri Cvjetnoj da se angažiram oko knjižnice. Ne smijem se ovdje navikavat na udobnost previše.
Kad razmišljam o odlasku vani, imam strahove oko toga kako ću funkcionirati. Ništa mi ne ne dostaje. Osim Njega, Male i nećaka.
Nikakvi prijatleji, druženja, eventi, grad, putovanja, gužva.. čak ni laptop.
Kiša je pa je i pušenje vani na klupi na silu. Ovdje stvarno ako nemaš zanimaciju teško je. I inače si sa svojim mislima, a ovako pogotovo. Mogu samo sjedit i pisat. Ni čitat mi se ne da.
Danas je osim situacije s Propalom bio zapravo ok dan. Ko zna šta će biti dalje.
Morat ću opet tražit laksativ.

Pokušavam opet početi slušati muziku, ali jako tiho jer me zvukovi smetaju.

MOŽE BITI I JEDNO I DRUGO

Tema: agresija = ispoljavanje bijesa, prepoznavanje bijesa
Bojim ga se. Bijesa.
Bojim se konflikta.

Izgubiti prijatelje zbog bolesti?