Naturaliter
nedjelja, 26.02.2006.
Spirala zla
U Nizozemskoj su sve glasniji zahtjevi za legalizacijom marihuane. Vidim da cak tamosnji premijer to zahtijeva smatrajuci kako ce time smanjiti stopu kriminaliteta jer on misli, i to ispravno, da ce time automatski prestati ilegalna prodaja lakih droga. Tomu se zahtjevu protivi pak tamosnji ministar pravosudja koji smatra kako ce legalizacije lakih droga dovesti do porasta stope kriminaliteta te navodi primjer Amsterdama gdje je jedan dosta fleksibilan odnos vlasti spram uzivanja lakih droga i prostitucije ucinio taj grad gradom u kojem cvjeta kriminal i u kojem se iz godine u godinu biljezi sve veci broj kriminalnih radnji. Dvojica politicara zapravo po mome sudu predstavljaju u sažetom obliku dva suprotna stava vezano uz legalizaciju lakih droga oko cega se vec duze vrijeme lome koplja i to ne samo u Nizozemskoj vec i u nekim drugim europskim zemljama. I dok jedni smatraju da ce se legalizacijom lakih droga zapravo rijesiti djela kriminala u zemlji, drugi pak drze da ce naprotiv to dovesti do porasta kriminala. U pokusaju da se odgovori na to pitanje mislim da je mjerodavno podsjetiti na jedan eksperiment koji su Svicarci prije kojih desetak i više godina proveli u svoja dva grada. Naime u zemlji koja se suocava s rastucim brojem ovisnika a u kojoj postoji visoki stupanj socijalne sigurnosti odlucili su provesti eksperiment koji se sastojao u tome da se u odredjenim dijelovima grada podignu svojevrsne komune u kojima ce ovisnici moci na legalan nacin doci do droge i opreme potrebne za ubrizgavanje droge. U istim se prostorima moglo cak odredjeno vrijeme boraviti, dobiti besplatan obrok pa cak i prespavati. Time su vlasti htjele bar dijelom doskociti ilegalnoj trgovini drogom, a s druge strane sprijeciti sirenje zaraze medju svojim gradjanima ovisnicima koje izazivaju upotreba rabljenih sprica i igala. Ima tu i odredjena financijska usteda, naime drzava bi time ustedjela na iznimno visokim troskovima lijecenja oboljelih ovisnika. Esperiment je dozivio potpuni fijasko. U dijelovima grada gdje je otvorena ta komuna vec nakon nekoliko mjeseci doslo je do strmoglavog porasta kriminalnih djela, medju kojima cak i ubojstava, a val istoga se vec bio poceo siriti i na okolne cetvrti zbog cega su vlasti bile prisiljene sve takve komune zatvoriti. Legalizacija droga tako se pokazala kao vrlo nesretno rjesenje kako u pogledu skrbi za ovisnike tako i u pogledu smanjenja stope kriminaliteta. Naprosto zlo ima svoju logiku, a jedna je od njegovih znacajki ta da jedno zlo za sobom povlaci drugo. Kao u nekoj beskrajnoj spirali.
P.S. Vec u prvim komentarima izbio je na moje veliko zadovoljstvo pravi sukob stavova. Feby zastupa stav da je rjecenje problema u novim lijekovima koji ce pomoći ovisnicima u odvikavanju. S tim u vezi nam donosi niz korisnih informacija kako trenutacno stvari stoje u svezi s novim eksperimentima na novim lijekovima. Nangaparbat pak veli kako je sve to iluzorno jer od izuma odredjene molekule lijeka i njegove primjene prodje katkad i vise desetaka godina i k tome je pitanje koliko ce se ovisnika uopce odluciti uzimati te lijekove, kolikogod da oni bili uspjesni. Ona se zalaze za legalizaciju i lakih i teskih droga i za ukidanje besplatnog lijecenja bilo kakvih ovisnosti i njihovih posljedica. Kao sto je poznato drzava izdvaja silna financijska sredstva za lijecenje ovisnika o alkoholu i drogama te se na taj nacin ipso facto uskracuju sredstva za lijecenje primjerice tecko bolesne djece, za koje drzava nema novaca pa su roditelji prisiljeni organizirati dobrotvorne akcije. S druge strane svi dosadašnji pokušaji borbe protiv droge dali su mrsave rezultate i ta je trgovina poprimila takve razmjere da je zapravo mozda jedino rjesenje da se droge naprosto legaliziraju. To je jednostavno stvarnost kako kod nas, tako i u svijetu! Ipak oba stava zavređuju pozornost. S jedne strane društvena se zajednica mora temeljiti na solidarnosti, a s druge ima li smisla voditi unaprijed izgubljenu bitku? Ljudi moji, ljudi moji, što reci!?
