Naturaliter
nedjelja, 05.02.2006.
Bloganje i blogersko prigovaranje
Želim se osvrnuti na blog kao jedan vrlo zanimljiv fenomen u on line komunikaciji. Takvo veliko i iznenadno zanimanje ljudi u cijelom svijetu za taj potpuno novi oblik komunikacije iznenadio je mnoge strucnjake s podrucja medija koji pokusavaju odgonetnuti u cemu se krije tajna uspjeha bloga. Zadovoljavajuci odgovor na to pitanje nikako da nadju a morali bi jer je to ocito nesto sto polako ali sigurno zauzima sve vaznije mjesto unutar velikog spektra komunikacija putem Internet medija, pa i putem medija opcenito. O tomu, medju inim, svjedoce i podaci koje su nedavno iznijeli tvorci hrvatske inacice bloga, medju kojima svakako najvecu pozornost plijeni podatak da hrvatski blog vec sada ima vise korisnika od bilo koje tiskovine u Hrvatskoj (jos da malo pojacaju server kako bi ta usluga bila sto kvalitetnija, no netko rece kako je usluga besplatna a poklonjenom se konju ne gleda u zube, zato se necu evo buniti). Uvjeren sam kako «tajnu bloga» zele otkriti prije svega medijski magnati kako bi i to sredstvo, kao i sve ostale medije, stavili pod vlastitu kontrolu i rabili za provodjenje vlastitih gospodarskih, politickih i drustvenih interesa. Osobno mislim da ce im to tesko poci za rukom, a svoj cu stav objasniti naknadno. Prije toga treba reci kako je do «blog revolucije», po mome skromnom sudu, doslo iz vise razloga. Jedan od najvaznijih je reakcija na ozracje u suvremenom drustvu u kojemu ljudi uslijed sve prisutne otudjenosti osjecaju sve usamljenijima i liseni drustva, sve manje imaju vremena jedni za druge i za jedan otvoreni i iskren dijalog. Kada se covjeka toga lisi, lisava ga se zapravo jedne bitne dimenzije koja je nuzna za njegov autenticni rast i postojanje. Drugi je razlog taj sto su ljudi umorni od manipulacija i lazi koje nam svakodnevno plasiraju mediji. I premda su mnogi raskrinkali to pogubno djelovanje medija nemocni su pred tim ogromnim mocnim zmajem sa sedam repova kojim upravljaju razni mocnici. Blog im s jedne strane pruza nacin da imaju aktivni udio u medijskoj sceni. S druge strane putem toga medija prosiruju krug poznanika i tako nerijetko pobjedjuju otudjenost i samocu, stjecu nova i vrlo kvalitetna znanja i to još k tomu besplatno, razmjenjuju informacije, jacaju kulturu dijaloga te dok citaju o raznoraznim iskustvima listajuci autore raznih blogova na odredjeni (posredan) nacin stjecu nova iskustva. Vazno je spomenuti da u blogu nema cenzure, a to nekako ohrabruje covjeka da se pouzda u to sredstvo priopcivanja Upravo toj jednoj neposrednost i otvorenosti krije se po meni osnovni razlog vrtoglavog uspjeha bloga i ujedno razlog zbog cega medijski magnati nece nikada blog (bar u ovom obliku) staviti pod vlastitu kontrolu jer im je zbog same naravi bloga kao medija manevarski prostor za manipulacije bitno skucen, pa mogu cak slobodno reci da slobodni prostor za manipulacije tu cak niti ne postoji. Ako je ovo sve tocno, a moglo bi biti, ljudi su konacno (i jos jednom) izborili pobjedu nad lazima i opsjenama koje im nude drustvo, politika i mediji te pronasli mjesto u kojem vladaju neka druga pravila ciji su tvorci oni sami, a mozda su cak i zadali presudan udarac zlu kojim je okuzen medijski prostor u nas i u svijetu. Ako je tomu tako onda ce se ponovno potvrditi ona vjecna maksima da istina (ipak) na kraju pobijedi.
Gledam malo i ovaj svoj blog i vidim da sam u njemu otkrio mnogo toga o samome sebi. Zapravo ruku na srce nisam baš ni mislio svoj identitet obaviti velom potpune tajnosti, stoga sto spontano sto namjerno kroz svoje tekstove otkrivam dio svoga identiteta. No što zapravo znaci nekoga poznavati? Kada bih rekao kako se zovem, koliko imam godina, što radim, ne bih li time otkrio tek nekolio statistickih podataka koji bi prije mogli zavesti na krivi put no predstaviti lik i identitet autora ovih redaka. Ne kanim te podatke skrivati (i jednom cu ih vjerojatno otkriti), jer smatram da me oni koji prate moje postove bolje poznaju od mnogih ljudi iz moje najblize okoline pa i prijatelja.
Moram jos nesto reci sto je mene osobno posebno zadivilo na blogu: prava i duboka prijateljstva koja se ovdje sklapaju te potpore na koje covjek tu nailazi kada se nalazi u nekoj teskoj situaciji. Za primjer cu spomenuti Goldeneyeov blog. On naime opisuje kako su on i Kljun (veteran) bili na ukopu Rajnina supruga. Tada su se prvi put upoznali s Rajnom. Istice on tako kako je Rajni njihova prisutnost posebno mnogo znacila, a i sami su bili duboko ganuti. Uz to Rajna je u povodu smrti supruga na blogu dobila 99 poruka potpore i sucuti. To nisu tek prazne rijeci, obrasci koji se obicno u tim prigodama onako napamet istresu,. Vecina od tih poruka je sadrzajno bogata i sto je najvaznije iz njih zraci nada, a sto covjeku u tome trenutku moze najbolje pomoci od nade da to nije kraj, da smrcu sve ne zavrsava, ili, kao sto lijepo rece Mysteries, da je «zivot pocetak bez kraja». A kada ti je netko toliko prisutan s takvom snaznom potporom nije li to potvrda plemenitosti uspostavljenog odnosa i dubokog prijateljstva. Uspostavljenog putem bloga. No to je tek jedan od primjera... A takvih bi se moglo nabrojati mislim na tisuce, stovise mislim da je svatko od nas na stranicama vlatitoga bloga dozivio potporu tih dragih ljudi koji te prate duz zivotnog puta ciji pisani trag ostaje zapisan u postovima. Sve to po meni pokazuje kako blog zapravo nadilazi jednu čisto virtualnu dimenziju i pomaže stvarnom povezivanju ljudi u realnom, a ne samo virtualnom svijetu.
