Naturaliter
utorak, 18.10.2005.
Du ju spik inglish
Nešto mi ne da mira, a htjedoh to dodati no nisam znao kako uklopti u prethodni post pa evo istoga dana jos jedan post. Ah, vidim da mi definitivno treba ovaj blogic za praznjenje od elektriciteta induciranog snaznim strujama nezdravog nam okruzenja. Nedavno sudjelovah na medjunarodnoj konferenciji na najvisoj razini. Tema vrlo privlacna - EU i pridruzivanje novih clanica. Skupila se svita vrhunskih strucnjaka, politicara, uspjesnih poduzetnika, predstavnika europskih i americkih (?) sveucilista... E sad, sluzbeni jezik - engleski!!! Hm, ma nemam ja nista protiv toga jezika i nemam nista protiv toga da se isti uci u skoli, ali da to bude sluzbeni jezik u nekoj drugoj, u mojoj zemlji? Ne znam kako bih to uopce objasnio, jesmo li mi to postali engleska kolonija? Pa zar bi Talijan dopustio da sluzbeni jezik na nekom skupu bude bilo koji drugi osim talijanskoga. Ajaj, eto vec na startu s losih pozicija krenusmo. To je moje uvjerenje potvrdilo i nekoliko govornika, sve iz reda pregovaračkog tima RH za pregovore sa EU. Ma vidi se, nema sumnje, da su se to pozavrsavali razni strucni masteri, da su tate dale silne pare u njihovu izobrazbu, no nazalost uocio sam i jedan veliki nedostatak sirine pogledu u sagledavanju gospodarskih i politickih prilika, onako iz "pticje perspektive" sto bi se reklo, iz koje se vidi cijeli svijet, cjelokupne međunarodne prilike. Uh sto mrzim to ucenje iz skripti (prisutno tako ocito kod nasih divnih pregovaraca), onako napamet bez pokusaja, za sto je potrebno uloziti dodatni napor, da se nadidju strogi okviri odredjenog znanstvenog pogleda ili strucnog pristupa te se pogled izdigne malo sire. Ma mislim, sto cemo mi to ponuditi Europi u pregovorima s takvim pregovaracima koji su samo nabubali ono sto ovi s druge strane vec odavno znaju. Ali da im se podastre jedan strucni, nas, originalni pogled, primjerice, na nase vidjenje medjunarodnih gospodarskih prilika, e to bi vec bilo nesto, tada bi mi nastupili kao zemlja koja ima vlastitu strategiju, koja misli vlastitom glavom, koja je originalna. I dok sam tako slusao izlaganje u meni je rastao sve veci strah da su to ljudi koji ce pristati na sve sto im se podastre za pregovarackim stolom. Ako tomu bude tako to ce biti vrlo zalosno. To niti jedna zemlja dosadasnja kandidatkinja nije ucinila. Ima naprosto nekih pozicija s kojih se ne odstupa, s kojih se brani vlastiti identitet (Irska i Malta su tako izborile pravo da zadrze strogi zakon o zabrani pobacaja). Sve je zapravo vrlo jednostavno i tako je to opcenito u zivotu - nece tebe nitko cijeniti, ako ti samoga sebe ne cijenis. Uff, sto smo mi Hrvati beskicmenjaci!
