Riječka šetnica- Trsat-Izvor Rječine

Bilo je to 17,11, ove godine, stara ekipa optimista zaputila se na Rječinuuu... legende.
Krenuli smo na Trsatu kod dvorane i po nekoj šumi se spustili na cestu za Grobnik.




Markacije koje se lijepo vide, opet nas vode dolje u kanjon u šumu, gdje je nekad Rječina tekla. Tu se nalazi stari mlin Žakalj. Prekrasna ruševina koja odiše prošlošću, izgleda kao neki prastari, pun priča zamak.
Tu smo se dosta zadržali dok smo sve pregledali, obišli smo i unutrašnjost i okolne, također razrušene objekte.







Naišli smo i na neke tunele, u jedan se nije moglo ući jer je ulaz od staze dijelila nekakva udubina u zemlji, a naše akrobatske vještine i nisu nas previše zanimale.

U drugi smo ušli par metara, veoma sablasno... te nakon što je frend zagazio nogom u mulj i što smo se uzajamno pošteno isprepadali, izašli smo van:)!




Nastavili smo dalje i počeli se penjati prema cesti. Dio smo hodali cestom te se opet vratili u šumu, kraj nekih kuća. Ima brdo ljekovite kadulje (žalfije, kuša...) te sam si uzeo par biljčica da zasadim u vrt.
Opet smo se spustili u kanjoj, iako je staza vodila po šumi, dio smo hodali po kamenju radi gušta.




Staza uz Rječinu je uglavnom bijela cesta pretrpana smeća, dosita ima previše smeća te se nisam ni trudio iskupiti vrećicu i baciti je kao obično jer nebih ništa napravio. Po granama iznad toka rijeke ima zaglavljenih vrećica,stare robe, a uz sam put možete naći što god želite. Doslovno.




Hodajući dalje dolazimo do brane. Tu smo izgubili markacije jer smo se divili(?) brani te smo morali jedan neugodan nagib proć po toku. Jedva smo se popeli nazad jer je teren sklizak i odronjava se. Kasnije smo skužili markacije na drugoj strani toka. No nema veze, bilo je zanimljivo.




S lijeve strane brane, kuda smo došli nema nimalo vode, dok s desne strane ima. Prekrasan prizor no ožalošćuje činjenica da je ta voda ukroćena:(!




Kako ima vode, ima i slapova! Čudo! No nijedan nije prirodan i nismo se previše divili....bezveze! Uz onaj najveći sjeli smo uz jelo i piće i odmorili se.





Kraj našeg pohoda bio je u Lukežima jer se frendici žurilo nazad. Do izvora imali smo još oko 2h. Do Lukeža smo hodali 5 h, koliko treba do izvora no puno smo se zadržali kod mlina, pa dok smo tunel proučili, pa ovo, ono...
Dan je bio lijep iako je ugođaj kvarilo smeće i ukroćena voda. No svejedno smo se dobro zabavili usprkos tim "sitnicama"(?)!