HAHLIĆ: Bakandže i frižider

pisat ću malim slovima jer mi se neda pazit na te gluposti.
hehe smijeh na samu pomisao dana... krenuli u 10:30 na hahlićc preko mudne doli. dosta teška staza. ide se kroz kanjon kuda teče voda kada snijeg okopni. priroda je predivna. jesen, boje...ma nema opisa.
u poečtku je lagana staza. autom došli do baze (veliko odlagalište otpada) i od tamo pješke. zaista je lako koračati kanjonom, treba paziti da ne izvrnete nogu i da vas koze ne gađaju kamenjem. doslovno. ima divokoza koje ruše kamenje kad hodaju po vrhovima iznad vaših glava. imali smo sreće da nije bilo vode ni vjetra te da nam se jedna ogromna grota najavila i pala oko 5 m ispred nas.

nakon kojeg sata hoda ne sjećam se više dođe se na 2 velike stijene gdje su sajle. tu sam prvi put susreo zabetonirane stube u stijeni. priznajem da me ulovio strah jer se inače panično bojim visine.

http://img140.imageshack.us/img140/9308/dsc04145yk3.jpg


no uspio sam bez problema proć prvu, najtežu. stube jesu čvrste no fali nekakakv klin pred sam vrh..nema se za što uloviti a stijene su glatke kako ih je voda izgladila.
druga je odmah kraj prve, nakon par metara, no to nisu stube već samo sajla za pripomoć jer je stijena skliska i veoma strma.

put se nastavlja kroz korito. mjestimično smo susretali vodu gdje ima nekakva udubina u kamenu.
tu i tamo je zapuhao vjetar i nanio pokoju kap kiše.

nakon izvjesnog vremena izlazi se iz šume i počinje dosta strm uspon prema gore. tu je priroda još ljepša, popnete se iznad nivoa onih stabala koja rastu u koritu i gledate ih od gore.
vrhovi su uglavnom prekriveni travom koja je sad požutila i daje fantastičan osjećaj.

http://img152.imageshack.us/img152/4179/dsc04232kq4.jpg

(imageshack mi steka pa cu slike koji drugi put)

i tako hoda se po planinama pogled je super vidi se bakar, vidi se krk i most, more, učka....
oko pola sata prije doma nas je uhvatila kiša te smo se morali naoružat. ja sam imao kabanicu i kabanicu za torbu koju kad sam navukao na nju, frenda je podsjećala koda nosim frižider. da, bolesna ekipa.
a bakandže hehe su glavna sprdancija dana: frend nema gojzerice te je obuo neke cipele sasvim ok za po šumi. no kako je on napravio skandal oko ničega, dao nam je dobru temu za zajebanciju! bakanđe hehe! nema gluposti koje nismo izmislili u vezi njih... da nas je netko slušao...

i napokon došli smo u dom gdje su nas dočekali domar i domarka (?). ugodno smo popričali, ja napisao dnevnik i presvukao se. okrijepili se i pod planinu se vratili nazad. ona strana planine je sva izgorena od požara. žalosno!
sat vremena smo se spuštali kad je po nas došao frnedov tata jer je već pao mrak. to je bio kraj našeg planinarenja. bili smo presretni jer je postalo talak za nazad: nakon spuštanja s planine u nedogled se hoda bijelom cestom što je dosadno!!!

Lisina

Kkao u nedjelju vjerojatno idem na Hahlić, danas sam se zaputio na Lisinu kako bih malo nadogradio kondiciju. Moram priznati da sam je u potpunosti izgubio, jedva sam se popeo:(!
Slike nazalost nemam jer nisam uzeo fotic, no ovaj post sam zapravo napisao kako bih rekao da ljudi koji voze škumskim cestama nisu baš pri sebi. Skoro me jedna niva pokupila, tako je brzo ušla u krivinu da ju je pjesak zanijeo kad me vozač vidio. Jedva je ostao na cesti. Stoga, oprez i Bogu iza nogu!

Dom na Lisini je prekrasan, no zapušten unazad par godina. Opustošen je, uspio sam ući jednostavno otvorivši vrata. Unutra nema ništa. Neka su stakla porazbijana.
Ima jedna cesta što vodi iznad doma i na kamenu sam vidio da to vodi na Crni vrh, Šiju, Vodice, Planik i Učku.

Ispred doma nalazi se hrpa porušenih bukvi. Šteta, jer mjesto im je u šumi!

http://img153.imageshack.us/img153/9053/92276156fm4.jpg

Platak-Risnjak-Lazac-Snježnik-Platak

Dogovor za trasu pao je u nedjelju na večer, kada smo sjedili u Picassu i čekeli da nekoga od nas izvuku kao dobitika Citroena Picasse. Dobili smo šipak.
Bilo nas je 5. Prvobitni dogovor bio je da idemo na 2 dana i da spavamo na Risnjaku, gore u domu. No kako nisu svi mogli dogovorili smo se na 1 dan, na ubitačnu turu.
Ujutro oko 8 smo već bili na Platku. Prije doma izašli iz auta na onaj vidikovac, ili što je već. Ima čeka koja se ljuljala od snažnog vjetra. Ne da je puhalo...kosti je probijalo. Skoro smo se razuvjerili no hrabro smo navukli puno robe na sebe i krenuli pravo na Risnjak.
Šuma je prekrasna, osjeća se gotovo zimski zapuh. One gorostasne bukve ponosno su uzdizale svoje gole, vijugave grane prema nebu.
Tlo je bilo prekriveno debelim slojem lišća...
Dosta staze ide se po bijeloj cesti što je dosadno i monotono. Tada smo došli na raskrižje G Jelenje-Platak-Risnjak- još je nešto bilo ne sjećam se. Negdje sam pročitao ime tog mjesta (Medvjeđe nešto..) ali se ne sjećam pa ako netko zna neka komentira.
E tu je staza mnogo uzbudljivija ide se po šumskom putu a uskoro se dođe i na dio gdje se ide po šumi (nema kozjeg puta). Mjestimično je puhao jak i hladan vjetar, no hrabro smo koračali dalje. Pratila nas je magla, kao iz bajki...










Popeli smo se i na Vidokovac no nismo nista vidjeli od magle. Negdje 10 minuta skrene sa glavne staze.

Prije samog doma Risnjak izlazi se iz šume i dolazi na predio gdje ima dosta jelvi i nekog raslinja koje pokriva tlo, isto zimzeleno, ne znam što je to. Visoko je preko pola metra isto neki bor.... Nakon penjanja po stijenama silazi se sa staze i dolazi na livadicu gdje je smješten dom. Ugodno sam se iznenadio jer se dom ne vidi sa staze, osim kad se stupi na livadu. Prekrasan je, samo mi se činio manji nego sa slika koje am gledao. Ušli, najeli se i popili po čaj.
Dom je lijepo uređen no osjeti se zapuh iz wc-a L.



Platili upad u park, spremili se i krenuli se penjat prema samom vrhu. Dosta je strmo ali prekrasno! Nakon 15ak minuta bili smo gore. Moram priznati da sam prije vrha sreo sajle za pomoć prvi put i da mi je to dodatno uzbudilo uzbuđenje.


Napokon smo došli na vrh i tada se već bilo razmaglilo. Pogled na nizinu i okolne vrhove super je a još ljepši dolje na dom.




Gore smo se zadržali oko pola sata, spustili se do doma i krenuli prema Snježniku. U početku to je staza kojom smo došli sve do Griča, vrha koji je ujedno i raskrižje za Risnjak, za Snježnik i za Lazac. Krenuli prema Lascu, to je u biti spuštanje po šumi. Oko 1:45 min ako se dobro sjećam. Prije samog izlaza iz šume ulazi se u crnogoričnu šumu koja daje potpuno novi dojam. Zatim se izađe na veliku ravnicu gdje je neka kuća. Već smo bili dosta umorni i nije nam se dalo ići da vidimo što je to. Na cesto za Gerovo je.








Prešli je i opet se počeli penjat prema Snježniku. Došli do Srebrnih vrata i odlučili se na kraću varijantu puta, 30 min.




Umrli do gore, došli do napuštenog domaL. Prekrasan je, stvarno šteta da propada. Čitao sam da se izdvojila određena količina novca i da će se počet nešto radit po njemu. Prava stvar.
Od nas 5, samo nas se 3 popelo na sami vrh. Kako je puhalo.... bilo je stvarno prehladno. Žig je zabetoniran gore alki je u jako lošem stanju. Treba ga dobro namočiti i jako pritisnuti obilaznicu da se išta razazna...vidjeli Risnjak, Učku i susjedni vrh Guslicu. Gore je kako sam čuo neka vojna kuća, napuštena.




Put do auta bio je mukotrpan i nadasve dosadan. To je uglavnom hodanje po širokoj bijeloj cesti bez kraja. Prema Risnjaku smo krenuli u 8:25 a u dom ušli u 19:00. Popili topli kakao i po 2 porcije šlaga jer nas je na putu od Lasca gore počela trest nestašica slatkiša...