petak, 21.02.2014.
Moj savršeni muškarac
Prije svega da napomenem da se takav još nije rodio.
U zadnje vrijeme često srećem jednog bivšeg. Sama činjenica da je bivši govori da ga ne želim sretati, ali znate onaj zakon vjerojatnosti: kad ne želite nekoga vidjeti, e onda ćete ga gotovo sigurno vidjeti. Meni se to najčešće događa dok u staroj trenirci koju nosim kad krečim stan i majici koju sam dobila od Allianza kod produženja police bacam smeće u kontejner. Uglavnom, u vrijeme kad nisam baš prezentabilna.
Kad sam prije par godina prekinula dugogodišnju vezu s dotičnim (koji je ujedno bio prvi dečko kojem sam dirala pišu), mislila sam da se u svemiru otvorila crna rupa u koju će me svaki tren usisati. Nakon par tjedana plakanja na svaku pjesmu na radiju (čak i reklame za čokolino), došla sam k sebi i odlučila napraviti nešto za sebe. Upisala sam tečaj. Čak više njih istovremeno. I teretanu. I zaboravila njega i njegovu pišu, ionako nije baš bila bogznakaj 
Dani su prolazili, uspomene su blijedile, a ja sam se ponovo zaljubila. I to sa isklesanim tijelom. Imao je sexy pogled koji govori "možda u džepu imam kolač za tebe, a možda je to samo usb". Znate na koji pogled mislim. To je sexy pogled. Naravno i taj je imao feler. Volio je kompjutor više od mene. Umjesto da unaprijedi moj hardware (if U know what I mean), on je svakodnevno unaprijeđivao svoj kompjutor. Softwareom. Pa vi recite. Da mu mama nije pekla tako fine palačinke, vjerojatno bi dobio odjeb kod prve situacije kad mu je kompjutor bio draži, al ovako ga je dobio malo kasnije.
Nakon te propale veze, upisala sam njemački. I tako, nakon svake propale veze, ja nešto upišem i naučim. I sad sam došla do situacije da, kad nanjušim prekid, uopće nisam tužna. Već unaprijed znam da će me to na neki način unaprijediti.
Uostalom, sad mogu odjebati frajera na tečnom njemačkom, i to je nešto zar ne?
- 13:30 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
četvrtak, 20.02.2014.
Koja je idealna dužina?
Pa dobro, štovano čitateljstvo, mislim stvarno! O čemu ste vi mislili da ću pisat? Sram vas bilo!
Evo nas već u veljači, a ja još nisam krenula na trening na koji se spremam od prosinca. Ubuduće neću vjerovat sama sebi kad dam takvu glupu izjavu.
Svladao me proljetni umor i to prije nego je proljeće uopće došlo. To je valjda zato jer sam uvijek bila tako napredno dijete (skromni zamah kosom udesno).
Na poslu je sve po starom. Svako jutro dođem puna entuzijazma i volje za rad, a onda se dogode idioti. Nakon 10 godina zaključila sam da se protiv toga ne isplati boriti. Znate ono kad kažu AKO IH NE MOŽEŠ POBIJEDITI, PRIDRUŽI IM SE? Ma ne pada mi na pamet.
Nema veze kaj sam okružena idiotima, četvrtak je. Moj najdraži dan. Dan kad Dyaco razvaljuje u Green Goldu. Ma stvarno su dečki fenomenalni. Ne znam tko je smislio ideju da baš četvrtkom stavi najbolje koncerte, ali taj očito ne radi petkom ujutro. Dobro, bar nema puno klinaca, osim onih par curica u poderanim potkušuljama (one zapravo glume haljinice) koje hihoću u wc-u između pranja ruku i postanja statusa na fejsbuk da su upravo piškile u Green Gold Clubu. Mislim, da se razumijemo, cure moraju uvijek ići na grupno pišanje i to ne prestaje s godinama. Muškići, znam da to ne razumijete, ali to je jednostavno tako. Onda dođe petak, najduži dan koji nikako da završi. Dan kad zbog nespavanja radim samo lijevom stranom mozga i jednim okom na pola otvorenim i kapcima na kojima se još nazire tračak šminke od sinoć. Zašto lijevom stranom mozga? Pa u njoj su brojevi, a oni mi trebaju za posao, ne?
Raspisala sam se, moram ići nekaj delati.
P.S. Idealna dužina je 8,5 cm. Točno toliko je duga moja kreditna kartica, jedna od najdražih prijateljica.
- 12:35 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
