i z l o g b l o g a

Ti tantristi tu mi totalno smiješni. Ako vas zanima zašto, pogledajte ove stranice:
http://tantra-klub.crolink.net/prilozi-svijet.html#1. Mislim, ako mi treba razlog za slobodan seks bez obaveza, ne moram ga tražiti na Dalekom Istoku, uostalom, radije ću i lakše sa stalnim partnerom vježbati sve te tehnike dubokog stapanja, svemirskog seksa i sviranja kurcu nego jahati mantrajući po slučajnim prolaznicima-tantristima...Recimo, poznati tantrist u navedenom linku kaže: "mnogo sam puta doživio da ljudi u svom životu neprestano odbacuju izvrsne partnere/partnerice jer vide u njima neki "nedostatak" kada ih uspoređuju s izvještačeno visokim standardima koje bi ta osoba morala zadovoljiti kao jedini partner" i onda kaže da je rješenje u "poliamoriji-višeljublju". Nije li to pomalo izvitopereni zaključak? Znači, rješenja za nevjeru i put ka duhovnom rastu naći ćemo u seksu sa što više ljudi??? Može li mi to netko objasniti?Možda sam stvarno skučenih vidika, ali mislim da rješenje nije u kvantiteti, već u kvaliteti iskustva. A i poznajem neke tantriste, i ne ulijevaju mi baš povjerenje...
Slažem se da je recimo osoba koja je na seksualni način uspješno upoznala 25 ili 60 ljudi, i uspjela proći bez težih zdravstvenih posljedica, možda stekla neka specijalna znanja koja joj omogućavaju bolji i sretniji život na ovoj planeti. Ali ne vidim u čemu je u prednosti pred osobom, koja je u životu bila sa puno manjim brojem partnera, možda samo jednim, i s kojim je uspjela doživjeti možda čak i više nego ova prva s cijelim tantričkim odredom...
Naravno, sigurno ima žena i muškaraca, koji su bili i ostali s osobom s kojom su "izgubili nevinost", i vjerni i dobri kakvi jesu, cijeli život žive u seksualnom neznanju da mogu i više i bolje. Ali mislim da ni tu nije rješenje u brijanju izvan veze ili braka, nego u zajedničkom radu na boljem i kvalitetnijem seksu. Jer naravno da ću se lakše i brže seksualno razviti s nekim koga dobro poznajem, u koga imam povjerenja i mogu se bez problema opustiti i prepustiti, nego sa strancem, koji mi možda je trenutno uzbudljiv kao novost, ali s kojim nikad ne znam na čemu sam i što mi zapravo donosi s tom avanturom.Nekako ne vjerujem da seksualni avanturizam, pa ni u tantričkom smislu, može donijeti previše dobra, osim dobre rekreacije i zanosnog opuštanja. Dok s fizičke strane, ukoliko se čovjek pridržava mjera zaštite od raznih bolesti, možda nekako i doprinosi boljitku tijela, kroz svu tu joginsku akrobatiku i seksualne vježbe disanja, mislim da duhovno osiromašuje čovjeka. A možda i ne. Možda takvo "dubinsko" seksanje, po 6-8 sati, ali svaki dan s drugom osobom nekoga može produhoviti. Mene bi eventualno moglo zbuniti, posebno zato što su mi mjeseci potrebni da bih nekoga uopće prihvatila kao svoga, i tek ga onda pustila u svoj intimni krug. Zato mi tantrička laprdanja (govorim o modernom anglosaksonskom čitanju tantre) djeluju kao nasilno pretvaranje čovjeka u seksualnu životinju. Što ponekad i nije suvišan luksuz, ako je čovjeku dosadno, ako mu je dosadilo masturbiranje u samoći, pa si traži društvo za eksperimente u dvoje.
Osobno vjerujem u mudrost, koja se, valjda slučajno, potkrala jednom tantra-majstoru: ne liježi s nekim dok nisi siguran da s njim želiš živjeti i imati djecu. Možda ću za 10 dana razmišljati drugačije, i odlučiti da se želim još malo proveseliti prije definitivnog smirivanja s nekim. Ali sad mislim tako, i sigurna sam da bi takvo odgovorno razmišljanje smanjilo brojne neželjene posljedice slučajnog i nepromišljenog seksa. Jer seks, kako nas i tantra uči, je ipak puno više od neplaniranog trljanja dvaju tijela u prolazu...