Prilagodba na tijesnu kožu....
utorak, 12.06.2007.
Mojoj majci
Ja sam uvijek njeno dijete.....bez obzira na moju dob i iskustva, bez obzira na moju snagu, pothvate i osobne uspone i padove-ja sam uvijek njeno dijete.
I ona je uvijek moja MAMA.
Danas joj je punih i okruglih 50 godina, i kako ona nije tip žene koje je sklona veličati ništa što je postigla ili ono je čini onom koja je, ja ću to uraditi danas.
Kad bi netko postavio pred mene pitanje koja asocijacija mi prva pada na pamet na tu riječ-mama-rekla bih bez razmišljanja topli ogromni pokrivač. Meni je ona sve toplo i sigurno na životnom putu, ona sigurna luka iz koje sam potekla, i ona za koju znam da joj se uvijek mogu vratiti.
To je ono utočište koje te ne pita puno, a sve zna i osjeti, koje ne traži ništa a sve ti daje.....to njeno postojanje u mom životu je ništa drugo nego uslišena molitva mog osobnog anđela čuvara.....zadužio me za vjećnost.
Znam da nisu mnogi sretni poput mene i blagoslovljeni za takve roditelje, jer meni su moji roditelji prije svega bili prijatelji....otvorene knjige, bez prikrivenih redaka u njima.....a to je blagoslov....i to kakav...
Sjetim se tolikih usputnih trenutaka, kad smo ja i sestre bile male, a ona je balansirala između nas da pohvata sve što se događa i podijeli pravdu na pravi način....uvijek je sve dijelila na pola,nekad mi je to bilo smiješno-danas više nije, jer sam shvatila koliko je to važno bilo.
Moja je mama srednje dijete u obitelji i kao takva nikad nije bila ni prva ni posljednja, nego je jednostavno postojala u svojoj obitelji i za sve se morala pomučiti na malo teži način.Ali mislim da je i to učinilo borcem kakav je danas....jer kad ona odluči voditi bitku, ne odustaje do pobjede, ili barem do onda dok je sigurna da je dala sve od sebe.
Moja je Mare prije svega majka, pa supruga, domaćica i prijateljica, vjerna suputnica, pa tek onda ona sama....i ljuti me ponekad to njeno zapostavljanje sebe jer danas smo mi odrasle, tata je uz nju uvijek i u svemu....ali ona i dalje živi za nas, za svoju dicu, za našu sreću i ljubav.....
U ovom periodu mog života, kad se moje dijete razvija ispod mog srca, molim se za toliko toga.....ali najviše od svega molim se za to da jednog dana moje dijete bude ponosno na mene i da me toliko neizmjerno voli koliko ja volim i divim se svojoj majci.....
Ako to tako bude, znat ću da sam uspjela.
Jer moja Mare sigurno je.
Ona je ono u što vjerujem, na čemu zahvaljujem ,čemu se sama sutra nadam.....ona je moj ponos i sreća, i kad se ponekad gledam u ogledalo uhvatim sebe kako tražim sličnost, i onda ugledam iste točkice u očima.....te male prosute hrabrosti u obliku šarenih točkica u kojima je moja majka skrivena....u svakoj od njih jedno njeno BRAVO, jedno divljenje prema meni.....smije mi se iz tih malih svijetova i hrabri me,a ja joj vjerujem da baš ovakva kakva jesam vrijedim.
Volin te majčice moja......
Sretan ti rođendan........
