Prilagodba na tijesnu kožu....
nedjelja, 15.04.2007.
Moja situacija G6
Danas mi se ne piše o nekakvim dubiozama, o filozofiji , o nikakvim temama od kojih ćemo svi skupa plakati i li se previše pitati.....danas želim s vama podijeliti jednu neugodnu epizodu iz mog života.
Znate , imali ste i sami sigurno neku situaciju kad vam je bilo neugodno za propast u zemlju, jel da?
E pa moja se zbila na Braču, kad smo ja i Zakoniti bili na ljetovanju.....uzeli smo predivan mali apartman u kojem su bili doslovno krevet, zidovi i mali WC....ali ajde, pametnom dosta, tu ionako nismo mislili boraviti već je to trebalo biti mjesto za prespavati ,a guštat ćemo ionako vani.....
Sve je to bilo ok, dok meni drugi dan nije pripelo ići na WC i obavljati veliku nuždu.....tu počinje kalvarija .
Obavila ja to kako spada, i odlučila pustiti vodu iz vodokotlića, kad ono NE RADI......oblio me hladan znoj, šta ću, kud ću jadna ti san.....a Zakoniti kuca na vrata kako je i njemu napeto.
Stala ga ja stopirat raznoraznim glupim pričama, i u glavi smišljam šta da radim.
Uhvatila sam tuš i privukla ga bliže i raspalila, ali GAD se ne da.....stoji vito i ponosito k'o spomenit antifašističkoj borbi.....
Sad mi je već stvarno bila frka, a Zakoniti uletija unutra jer je mislija da se tko zna šta događa....kad je on skužija o čemu se radi, prvo je sjeo na pod i smijao se deset minuta, i to onim ponosno-histerično-ultrazadovoljnim smijehom, kako je njegova Zakonita istresla teret kojeg se ni kamion ne bi posramio......
Dok smo se mi tu smijali i plakali(kako tko), kraj vrata apartmana prošao je gazda i pitao jel sve u redu, a moj će Zakoniti kako nije jer ne radi vodokotlić. Eto ti njega unutra bez pardona, a meni već lagano slabo dolazi.....gleda on, gleda i ugleda izložbeni primjerak u školjci pa se obrati mom mužu: « A ovo čovik kad promini sredinu ne ide dan, pa sutradan odma bude duplo,a?» ,a moj će Ljubljeni na to:»Nije to moje , to mi je ženino.»
Ja sam se tu raspala i izletila vanka pokrivajući lice rukama i poečela sam se davit od smija......kad eto ti gazdine žene. Zabrinuto će:»Dite, je li sve u redu?»......»Je gospođo, ako samtrate situaciju kad vam dva muška analiziraju govno zaglavljeno u školjci, a za jednoga ne znate ni kako se zove, ali ga čujete kako se smije od sveg srca na to, onda je baš sve u najboljem redu...»
Divne li uspomene......ah, ah.....
